Demografska katastrofa kontinuirano trese istočni dio otoka Hvara.
Na posljedice bijele kuge, odnosno činjenicu da su na tom području krštenja i vjenčanja vrlo rijetka, a sprovodi vrlo učestali, prstom upire i sućurajski župnik fra Stipo Marčinković, dobar poznavatelj lokalnih prilika. Najznakovitiji negativni trend evidentan je u župi Gdinj, koja je 1909. imala 850, a na početku 2018. godine tek 67 stanovnika.
Zastrašujući je podatak da je u toj župi lani ubilježeno ukupno 12 sprovoda, a samo u prvoj polovini ove godine ispraćeno je 15 mještana i onih koji korijene vuku s tog dijela Hvara. Doduše, sedmero ove godine ukopanih živjelo je izvan Gdinja, ali i to govori kako se veliki broj ljudi desetljećima iseljavao iz svoje župe, u kojoj su, kao i u drugima, ostale samo starije osobe.
Zbog toga je gdinjska škola zatvorena još prije 35 godina, a prije toga pohađalo ju je i do gotovo 100 učenika.
– Od početka svoje službe, a to je bilo prije gotovo tri desetljeća, naš donedavni hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk tri otoka svoje biskupije nazivao je "staračkim domovima na otvorenom". On je redovito i vrlo često dolazio u svaku od 45 župa, pregledao bi župne knjige rođenih, vjenčanih i umrlih.
Razgovarao je sa svakim župnikom, vikarima, redovnicima i redovnicama, ali i sa župljanima, osobito s članovima pastoralnih i ekonomskih vijeća. Nakon svega toga stanje u biskupiji mu je bilo posve jasno "kao na dlanu". Međutim, njegova upozorenja o "staračkim domovima na otvorenom" svih godina njegove biskupske službe su se ignorirala, tako da danas jednostavno govorimo o pravoj katastrofi – ističe fra Stipo.
Najbolji dokaz takve situacije je činjenica da, među ostalim, između Sućurja na krajnjem istoku Hvara i 52 kilometra udaljene Jelse nema vodovoda. Stanovnici toga dijela škoja i dandanas za piće i za zalijevanje poljoprivrednih kultura koriste kišnicu ili vodu koja se do obiteljskih gustirni u Bogomolju, Gdinju, Zastražišću i Poljicima dovozi u cisternama iz Sućurja i Jelse.
Obrađivanje zemlje je gotovo u potpunosti zanemareno, a industrijski pogoni ne postoje. Ljudi uglavnom žive od mirovina, turizma, ribarenja i tek ponešto od poljodjelstva.
– Sve je to dovelo i dovodi do toga da su otoci Hvarsko-bračko-viške biskupije postali starački domovi, a većina mjesta na njima ubrzano izumire. Situaciju najbolje možemo ilustrirati stanjem u župama Sućuraj i Bogomolje, koje, kao i Gdinj, pastoriziraju bosanski franjevci.
Primjerice, u župi Sućuraj je oko 1900. godine živjelo oko 1000 stanovnika, u državnom popisu 1971. godine bilo ih je 466, a danas tek oko 250 stalnih. U župi se blagoslivlje oko 90 obitelji, od kojih je čak 35 samačkih. U župi Bogomolje je oko 1917. godine bilo 950 mještana, a ona danas ima samo sedamdesetak stanovnika – govori sućurajski župnik.
Stoga je prije nekoliko godina i u Bogomolju bila zatvorena škola u koju su nekada iz svih spomenutih mjesta išli učenici od petoga do osmoga razreda. Međutim, lani je ponovno otvorena, ali samo zbog dvoje djece.
Osnovnu školu u Sućurju sada pohađa 14 đaka iz tog općinskog središta i dvoje iz Bogomolja, ali je istina i to da je ta ista škola prošle godine brojila znatno manje učenika.
12
sprovoda lani je zabilježeno u gdinjskoj župi, a već u prvoj polovini ove godine čak 15
16
učenika trenutačno pohađa osmoljetku u Sućurju, od čega je 14 djece iz tog općinskog središta