Na rubu Baške Vode prema Baškom Polju, na parceli koju s donje strane obrubljuje plaža s kafićem Oseka, a s gornje maslinici, dakle u atraktivnoj zoni uz more, Anto Čović donedavno je bespravno gradio kuću i pritom neovlašteno koristio susjednu parcelu u vlasništvu Mislava Hraste.
Čović je godinama vlasnik parcele do koje je automobilom, kamionima i ostalom mehanizacijom neophodnom za gradnju bilo čega, moguće doći jedino preko zemljišta obitelji Hraste. Gradnju je prekinuo, veli nam osobno bespravni graditelj, kada su državna tijela izašla na teren i naredila prestanak.
Idemo prvo informirati vas kako ovu gradnju opisuje službeni i nadasve dosadni jezik nadležnih službi:
- Građevinska inspekcija obavila je nadzor te donijela rješenje o uklanjanju zbog gradnje bez potrebnih dozvola za gradnju. Inspekcija je podnijela i optužni prijedlog nadležnom sudu. Daljnje postupanje inspekcije u konkretnom slučaju bit će u skladu sa Zakonom – prvo je što su nam poslali iz Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.
Inspekcija je optužni prijedlog podnijela 21. studenog ove godine Prekršajnom sudu u Makarskoj i to, precizirali su u drugom odgovoru, "zbog gradnje bez prethodno ishođene pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole" i to, precizirali su u trećem odgovoru, protiv Ante Čovića.
Pitali smo dotični sud o sudbini optužnog prijedloga. Dobili smo odgovor Prekršajnog suda u Splitu u kojem stoji da je "optužni prijedlog protiv Ante Čovića zaprimljen pred ovim sudom 23. studenog 2018. godine, da se predmet vodi pod poslovnim brojem 37 Pp G-1810/18, da je sudac glavnu raspravu održao i zaključio dana 6. prosinca 2018. godine te da će presuda biti objavljena u zakonskom roku. U ovom trenutku nije moguće reći kako će glasiti njena izreka", napisala je Emila Maretić Poljak, glasnogovornica splitskog Prekršajnog suda.
Što kaže prvi susjed?
Toliko o službenoj Hrvatskoj. Sada malo o stvarnom životu. Riječ ima Mislav Hraste. S bratom Kažimirom i sestrom Marijom Hutar vlasnik je parcele koju Čović bez dopuštenja koristi kao put do svoje bespravne građevine.
- On je prelazio preko naše parcele bez dozvole. Probio je i prepreku koju smo postavili, zvali smo policiju. Ima sudsku zabranu prolaska preko našeg zemljišta, već je jednom i ovršen zbog toga – počinje Hraste, a nama nije jasno. Ako Čović ima sudsku zabranu i ako je ovršen, znači da spor između njih traje odavno.
- On je počeo graditi početkom desetog mjeseca, a rješenje o zabrani prolaska preko naše parcele postalo je pravomoćno još 2014. godine. On je svoju parcelu dobio, kupio, ne znam ni ja šta, ali do nje može samo preko naše čestice. Kada smo vidjeli da prolazi tuda, postavili smo prepreku koju je uklonio. Stavit ćemo je opet, napraviti neki zid da mu zabranimo prolazak preko naše zemlje. Dosta smo mu puta blokirali prolaz, on je svaku prepreku uklonio. Ne želimo se s njim svađati, on samo ne smije tuda prolaziti – objašnjava Hraste i dodaje kako on živi u Dugom Ratu, brat u Splitu, pa ne stignu ažurno pratiti Čovićeve aktivnosti, ali reagiraju čim doznaju da prelazi preko njihovog. I neće mu dopustiti, osim pod jednim uvjetom.
- Ako će dati dobru cijenu, neka je kupi, ali nećemo prodati samo put, nego cijelu parcelu. Ako hoće, eto mu je – nudi Hraste.
Čajanke
Nije dobar tekst s Makarske rivijere između sezona bez barem jednog bespravnog graditelja. Anto Čović spremno je pristao na razgovor.
- Šta sam ima radit, prestao sam – počinje sa svojom verzijom bespravni graditelj.
A prema njoj, na parceli koju je kupio prije desetak godina, nalazila se ruševna kuća. I...
- Ja sam ušao u gradnju što sam morao. Moja je dužnost kao vlasnika i građanina osigurati da objekt nekog ne ubije. Da nekog ne ubije. Ja sam morao! Morao! Ja sam morao! - doslovno ga citiramo.
Ima još:
- Što se tiče Hraste, mi nemamo nikakav spor. Kad sam ja to kupio, ja sam mu se javio kao dobar susjed. Sidili smo u Koteksa, popili deset čajeva. Sve je bilo u redu tri godine i onda je on to prigradio. On je mene tužio, sud je donio odluku kakvu je donio, ja sam to izgubio i ja sam odluku poštova. On svake godine otvori tu pregradu na kraju lita, tako je i ove godine. I ja sam ga nazvao, pitam ga mogu li ja napravit okolne zidove i nešto građevinski, kaže moš, nema problema. Ja sam spasio kuću da se ne uruši – tvrdi Čović.
Zašto vas onda inspekcija prijavljuje?
- Vidjet ćemo na kraju. Ja ovdje imam zahtjev za legalizaciju iz 2013. koji postupak nije završen, ja imam ovdje dokument da je vlasništvo moje što je neprikosnoveno, ja imam ovdje potvrdu o priključku vode na toj mojoj zemlji iz 2009. godine. Kuća ne može biti bespravna ako je na ortofoto snimci iz 2011. godine.
Kako ne može biti bespravna kad vas je inspekcija prijavila?
- I šta ćemo sada? Vidjet ćemo. Ajmo sad obrnuto, što bi na sudu rekli vanraspravno: koliko je moj objekt od cca 80 kvadrata vrijedan u odnosu na autoput Zagreb-Ploče? Minorno, ništa, niti kap u moru. A autoput nema građevinske dozvole pa nikom ništa, nema uporabne dozvole, pa nikom ništa. Šta ćemo sad? Razapnite nekog. Ajmo usporedit ovo. I još jedna stvar: evo izvod iz plana – znači, ovo je T1 građevinska zona. Je li ova zemlja traži investitora? Je li ova zemlja traži da se gradi? Je li ova zemlja traži da se zaustavi odlazak u Dublin? - nizao je pitanja naš bespravni graditelj te, na koncu, hvalio aktualnu Vladu i vodstvo Baške Vode.
Još jednom smo nazvali Hrastu, negira da je Čoviću ikad dopustio prelazak preko svoje parcele.
I šta ćemo sada, rekao bi Čović. Logika teksta nalaže pisanje zaključka, životna logika se opire. Jasno je na čijoj je strani pravo, još jasnije da se nije pametno kladili na konačan ishod. U ovakvim je situacijama u državama poput Hrvatske uvijek neizvjestan.
