– Turizam u našemu mjestu počeo je ustvari prije Drugoga svjetskog rata. Bila su četiri objekta, nacionalizirana, koja su činila okosnicu za hotelsko poduzeće "Brela", od njih je sve krenulo. A hotel "Maestral" koji su poslije izgradili bio je prekretnica u smislu kvalitete turizma u Brelima – uvodi nas u prve korake Brela kao turističke destinacije veteranka breljanskog turizma, najstarija iznajmljivačica u mjestu, 92-godišnjakinja Bosiljka Šodan.
Općina Brela i Turistička zajednica općine Brela proslavili su 50. obljetnicu prve turističke nagrade "Brela – šampion turizma!", za koju su stanovnici ove općine na Makarskoj rivijeri godinama vrijedno radili, a mi smo se u slavljeničkom tonu s gospođom Bosiljkom prisjetili davnih vremena i nekadašnjeg turizma.
Gospođa Bosiljka i danas pokojni joj suprug Ivan godine 1961. izgradili su prvi objekt specijaliziran za turizam u Brelima poslije Drugog svjetskog rata, a bili su i prvi koji su u sobu "ubacili" umivaonike s toplom vodom, što je u to vrijeme bio potpuno novi i viši standard.
S iznajmljivanjem se počinju baviti 1962. godine.
– Većina tadašnjih gostiju bili su zapadni Nijemci, koji su dolazili i u "hotelsko" i u privatni smještaj kojim se još nekoliko obitelji u međuvremenu počelo baviti. Mi smo 1962. godine krenuli s pet smještajnih jedinica, točnije soba s umivaonicima te zahodom koji se zajednički koristio – sjeća se naša sugovornica kako su ona i suprug, koji je bio okosnica "tehničkog dijela posla", zakoračili u početke iznajmljivanja.
Ceste su u to vrijeme bile makadamske, pa je putovanje gostiju iz Njemačke trajalo i nekoliko dana.
– Ali, kada bi gosti napokon stigli u Brela, ostali bi fascinirani. Netko tko bi, primjerice, iz Hamburga došao u mala Brela, oduševio bi se spojem prirode, plaže, mora i Biokova – govori 92-godišnja Bosiljka, neobično vitalna starica koja i ove godine nije izbjegla berbu maslina, i kao dokaz poslala nam je fotografiju.
Fascinantna priroda bila je, naravno, samo jedan od razloga zašto su se gosti vraćali u Brela, a drugi je bila neposrednost između obitelji domaćina i turista.
– Razlika u standardu kompenzirala se bliskim odnosom s gostom. Nije bilo trgovina za nabaviti namirnice i slične potrepštine, a u ponudi smo imali jedino naše domaće proizvode, smokve, grožđe, rakiju i vino te ribu koje je bilo više nego danas. Toga je uvijek bilo za kušati i počastiti, a gosti su to, naravno, uvijek prihvaćali s oduševljenjem. Ponekad bi i gradelali s nama. Imali smo puno prisniji, obiteljski odnos, kojeg danas više nema – kaže Bosiljka.
Razliku između 60-ih i današnjih godina vidi i u tome što se kuća prije dizala "kašun po kašun", a gradila bi se i nekoliko generacija.
– Napravili bi ljudi jedan kat, pa bi se godinama iznajmljivalo i radilo, eventualno nešto mijenjalo, razbijalo i preuređivalo ako bi došlo do neke velike promjene u standardu. Sljedeća generacija bi napravila drugi kat i tako dalje, u krug, nije to išlo brzo kao danas – naglašava najstarija iznajmljivačica u Brelima koja se i dalje brine za svoju kuću i goste, u čemu joj uvelike pomažu sin i nevjesta.