U Škripu, najstarijem naselju na Braču, život traje gotovo tri i pol tisuće godine, i u tom dugom povijesnom slijedu sa sačuvanim spomenicima svjedok je burnih otočnih vremena, a njih sada turisti i posjetitelji imaju prilike upoznati i razgledati.
Škrip je spomenik na kojemu su tri etnička sloja, ilirski, rimski i hrvatski, taložila svjedočanstva svoje nazočnosti.
Ovdje ponajprije dolaze oni željni mira i samoće, ali i ljubitelji kulture jer imaju što vidjeti. U razgledavanju, organizirano ili samostalno, dolaze turisti iz svih bračkih mjesta, pa čak i s kopna.
Na mjestu ilirskih zidina koje datiraju još iz 1400. godine prije Krista, podignut je rimski mauzolej, pa zatim obrambena tvrđava Radojković, u kojoj je smješten Zavičajni muzej.
Dioklecijan i Priska
Kroz taj Zavičajni muzej, tvrdi njegova kustosica i voditeljica Andrea Matoković, lani je prošlo više od 15 tisuća posjetitelja, a ove će godine taj broj biti nadmašen. S tim brojem posjetitelja ne mogu se podičiti ni mnogo jače i razvijenije sredine. Ima dana kada kroz taj pravi dragulj bračke kulturne baštine prođe i do tristo posjetitelja, osobito za lošeg vremena.
Za vrijeme našeg posjeta u Muzeju je bila skupina turista iz Francuske koji su se zadržali dulje nego je uobičajeno.
– C'est magnifique (Ovo je veličanstveno) – prokomentirala je na završetku posjeta jedna sredovječna Francuskinja. Njihova predstavnica nam je otkrila kako su najviše bili impresionirani rimskim mauzolejem iz trećeg stoljeća koji je podignut po principu suhe gradnje. Uz to legenda kaže kako je u tom rimskom mauzoleju pokopana Dioklecijanova žena Priska i kći Valerija.
Povijesna je istina da ih je car Dioklecijan izgnao iz svoje splitske palače i povijesna je istina da su uokolo Škripa robovi brali kamen za gradnju velebne carske palače. Zato ima nemali broj onih koji su spremni povjerovati da je prognanu ženu i kćer Dioklecijan uputio preko mora na Brač da bi bio siguran u njihovu potpunu izolaciju. Izgrađeni raskošni rimski mauzolej samo ih učvršćuje u tom njihovu uvjerenju.
Ima još jedna legenda koja turiste i posjetitelje ostavlja bez daha. Župna crkva je posvećena sv. Jeleni Križarici, a izgrađena je na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Prema legendi, vjeruje se da je sv. Jelena, majka cara Konstantina, rođena upravo ovdje u Škripu.
U Škripu bilo kuda – povijest svuda. Selo je to mistične drevne ostavštine koja svoju revitalizaciju otkriva u sve većem interesu posjetitelja koje zanima kulturni identitet destinacije.
Muzej uja
U uljari obitelji Cukrov, koja je doživjela pretvorbu u svojevrsni Muzej uja, možete se upoznati s cjelokupnim procesom tradicionalne prerade maslina na otoku Braču i kupiti domaće maslinovo ulje i autohtone bračke suvenire. Zgrada uljare kompletno je renovirana i otvorena za javnost 2013. godine. Kruno Cukrov i njegova supruga Katja ovdje nude domaći ambijent, domaću spizu i piće, a dobar dio toga je Katja uradila svojim rukama nasljeđujući dobar dio znanja od svoje pokojne majke.
Među ostalim, ovdje gosti mogu kušati rijedak primjerak likera od masline, ali ne samo kušati, nego kupiti i ponijeti svojim kućama. Tu je dosta vrsta domaćih džemova, ali i specijalna vrsta keksa napravljena u kombinaciji maslinova ulja i meda.
– Želimo prikazati i dočarati gostima dio izvornog Brača. Dosta truda, napora i mašte ulažemo u ovaj posao jer svaki proizvod treba gostu na pravi način približiti. Imamo i troje djece pa moramo razmišljati o budućnosti – kazao je bračni par Cukrov, koji se ponose da mogu nositi znak Culinary heritage – Kulinarska baština, a on je zaštitni znak za regionalnu hranu i kulinarsku tradiciju. Isto tako imaju i košer-certifikat.
Najbolji kupci - domaći
U hladu debele murve, negdje na sredini škripske pjace, sreli smo i Lucu Dujmović s košarom punom vrećicom lavande.
– Čim, sinko, čujem zvuk autobusa ili auta, odmah izletim sa svojom spremljenom košarom. Penzija je mala i od nečega treba živjeti.
Na upit koji su kupci najbolji, Luce je kao iz topa odgovorila – domaći.
– E, nema do naših judi, ima i stranaca koji kupuju, ali naši su naši. Odmah ih prepoznam, ali i s fureštima se ja dobro sporazumijem jer ovaj posao radim već godinama. Tako i Luca Dujmović na svoj način sudjeluje u turističkoj ponudi Škripa.
Nikša Juričević živi u Supetru, ali je u Škripu još 2012. godine među prvima izgradio vilu s bazenom za goste. Zemljište je za gradnju naslijedio od svog nona, kojeg su svi u Škripu zvali i poznavali pod nadimkom Galo. Nadalje, njegov pokojni otac Zdenko može se svrstati među pionire turizma u Škripu jer je, kao direktor tadašnje supetarske hotelijerske kuće "Jadran", 1980. godine nekadašnju zgradu osnovne škole pretvorio u hotel znakovitog naziva "Herkules" koji je u proteklih 38 godina preživio sve pretvorbe i privatizacije.
Danas u Škripu ima dvadesetak vila s bazenom, a bit će ih još, posvjedočio nam je Borko Martić, predsjednik Mjesnog odbora Škripa, uz napomenu kako ćete ljeti u Škripu prije susresti furešta nego domaćina jer u tom bračkom mjestu živi svega 168 domaćih duša. Sve to svjedoči kako Škrip, premda nije na moru, postaje sve turističkiji.
– Prošle smo godine na ribarskoj večeri, vjerovali ili ne, ispekli na gradele 11 portela srdela. I sve je uslast pojedeno – potvrdio je prvi čovjek Škripa Borko Martić i ovim podatkom kako u mjestu ima sve više turista.
Ponuda suvenira je dosta siromašna. Turisti se mogu pićem osvježiti samo na jednom mjestu, u kafiću "Žardin", a u njegovoj neposrednoj blizini nalaze se i tereni za igranje balota. Rekoše mi, stranci više gledaju nego igraju.
Danas u Škripu ima dvadesetak vila s bazenom, a bit će ih još, posvjedočio nam je Borko Martić, predsjednik Mjesnog odbora Škripa
Mir i samoća
Ovdje ponajprije dolaze oni željni mira i samoće, ali i ljubitelji kulture jer imaju što vidjeti