Da još uvijek ima dobrih i suosjećajnih ljudi koji žele pomoći po svaku cijenu i u svakom trenutku, pa makar bili na "drugom kraju" svijeta, najbolje pokazuje priča Maje Viličić, rođene Splićanke, porijeklom iz Bola na otoku Braču, koja već 12 godina živi u Los Angelesu, gdje radi u jednoj velikoj banci kao menadžer informacijskih sustava.
Maja je spontano odlučila, onako u trenu, organizirati putovanje Marthe Santos i Eduarda Valderrame Martineza, roditelja nestale meksičke surferice Valerie Valderrama Santos, koja je još u ponedjeljak oko 13 sati nestala u akvatoriju Zlatnog rata, dok je surfala.
No, kako organizirati putovanje na drugi kraj svijeta ljudima koje nikada u životu nisi upoznao i koji žive u "tamo nekom" mjestu u golemom Meksiku?
– Kada sam vidjela što se dogodilo u Bolu, uhvatila me jeza. I ovdje u Sjedinjenim Američkim Državama, uz pomoć svih čuda suvremene tehnike, svakodnevno pratim događaje u Hrvatskoj, pa sam tako znala i za ovu nesreću koja se dogodila u Bolu.
Taj me događaj strašno pogodio i zapitala sam se kako se osjećaju roditelji te djevojke koja je nestala? Jednostavno sam morala nešto napraviti. Preko svih mogućih društvenih mreža potražila sam prijatelje nestale Valerije i uspjela sam s njima stupiti u kontakt, a oni su me dalje spojili s Valerijinim roditeljima – kazuje nam iz svog doma u Kaliforniji Maja Viličić, s kojom smo jučer obavili razgovor.
Kontakt s Valerijinim roditeljima Maja je uspostavila putem SMS poruka.
– Ljudi žive u nekom malom gradu u Meksiku. Čim sam stupila s njima u kontakt shvatili su da ih zovem iz Los Angelesa i da sam iz Hrvatske, odnosno iz Bola, gdje je bila i njihova Valeria. Bili su iznenađeni što ih netko zove, netko tko ima veze s Hrvatskom, a još su se više iznenadili kada sam im ponudila pomoć.
Rekli su mi kako su u svoj svojoj tuzi jako sretni što se pojavio netko tko im želi pomoći. Nisu znali ni gdje je Hrvatska, a još manje su znali gdje je Bol, uopće nisu imali pojma kako doći do tamo.
Tako sam, evo, do ovog trenutka (razgovarali smo u srijedu oko 17 sati), kada bi oni uskoro iz Manchestera trebali sletjeti u splitsku zračnu luku, uspjela koordinirati čitav njihov put do Bola. Njima je u putovanju financijski pomogla država Meksiko, a sve smo drugo organizirali mi, Boljani – kazuje nam Maja.
Naša sugovornica je od trenutka nestanka Valerije, u stalnom, gotovo 24-satnom kontaktu sa svojim Boljanima.
– U Splitu ih je dočekao Marin Bosotina, počasni konzul Meksika, koji će ih odvesti do Bola, gdje smo im uspjeli – uz pomoć Turističke zajednice – osigurati smještaj i prehranu. Zato, hvala svima što su izišli u susret i dežurali pokraj svojih računala i mobitela sve ove dane, jer je, vjerujte mi, trebalo jako puno volje i snalažljivosti za sve organizirati.
Osim roditelja, od jučer se u Hrvatskoj nalazi i Valerijina rodica koja živi u Njemačkoj, a koja je u Bol došla u pratnji svoga supruga – kazuje Maja.
Iz Meksika su Valerijini roditelji, u srijedu navečer sletjeli u Manchester, odakle su se odmah javili Maji te su produžili zrakoplovom prema Splitu.
– Iz razgovora s Valerijinim prijateljima i u korespondenciji s Marthom Santos, Valerijinom majkom, saznala sam da je Valerija osoba veselog duha, da je uvijek nasmiješena, da se voli baviti sportom, što bi mi rekli "sportski tip", i da je učila surfati – kazuje Maja.
Roditelji u Hrvatsku dolaze uvjereni da će pronaći svoju Valeriju i da će se svi vratiti u Meksiko.
– Oni su uvjereni da će naći Valeriju i da će sve biti u najboljem redu. Ne znam koliko oni točno znaju što se dogodilo i pod kojim okolnostima, ne znam koliko su im rekli detalje, tako da im to nisam ni ja htjela iznositi.
Naravno, svi želimo da je Valerija živa i zdrava i da se svi vrate u Meksiko, no za početak je najvažnije da smo svi skupa pomogli da roditelji uopće dođu do Bola, kako bi bili bliže svojoj Valeriji, da smo im našli smještaj i prevoditelja koji će stalno biti s njima – zaključuje Maja Viličić.
Dasku iznajmili 20 dana prije
Brod Lučke kapetanije "Pojišan" i jučer je pretraživao akvatorij Zlatnog rata i sjeverne strane otoka Hvara, u potrazi za Valerijom Valderrama Santos. Kako neslužbeno doznajemo, Valerija i njezin prijatelj Španjolac dasku za surfanje unajmili su u Bolu i imali su je dosta dugo u posjedu. Navodno su je unajmili 4. rujna, dakle 20 dana prije Valerijina nestanka.
Tog kobnog dana zajedno su se, kao i svakog dana, zaputili na Zlatni rat, gdje su se izmjenjivali na dasci. Valerijin prijatelj je napravio jedan "đir" daskom, vratio se do kopna i dao dasku Valeriji, koja je željela još malo surfati. U trenu su se "digli" vjetar i more, i Valerija je – nažalost – nestala.