Drama na naplatnoj kućici u Prgometu: jedini blagajnik kolabirao, bijesni vozači sami dizali rampu i penjali se na prozorčić WC-a

Svi koji su se u prošlu srijedu u poslijepodnevnim satima zatekli na naplatnim kućicama u Prgometu mogli su svjedočiti nemalom kaosu.

Na HAC-ovoj postaji, inače uz Dugopolje jednoj od frekventnijih na tom dijelu Dalmatine, kojoj gravitiraju Kaštela, Trogir i dobar dio šibenske rivijere, kao i Zračna luka u Resniku, nešto iza 18 sati nije bilo nikoga tko bi mogao naplatiti cestarinu i podići rampu, jer je jedinom djelatniku u drugoj smjeni - pozlilo.

Prije nego što je stigla Hitna pomoć, kao i policijska vozila iz Trogira i Kaštela, na platou ispred kućica nakrcalo se ne desetke automobila. Bijesni vozači najprije su pokušali naći nekoga od djelatnika, a onda dio njih i sami dizati rampu ili tražiti okolne prolaze za izlazak s autoceste.

Trubljenje vozača

U isto vrijeme u toaletu se odvijala drama djelatnika M.Š. (47).

- Smjenu sam – ispričao nam je, pod uvjetom da mu zbog eventualnih neugodnosti ne navodimo puni identitet – preuzeo u 14 sati. Kako sam radio sam, bio sam i voditelj smjene i jedini blagajnik. Ta nešto više od četiri sata ja od prometa nisam mogao dići glavu, pa ni otići do WC-a. Kako od ranije imam nekih problema s probavom, u jednom trenutku nisam više mogao izdržati, tjerala me potreba, otišao sam u zahod. Tu sam kolabirao.

Kada je nakon nekog vremena došao sebi, prvo što se M.Š. sjeća bilo je trubljenje vozača i zvuk alarma koji se aktivirao svaki puta kada bi netko od vozača pokušao na silu dići rampu ili ih zaobići. Pomoć nije mogao sam zvati, jer je u žurbi u kućici ostavio mobitel.

- Ljudi su se počeli penjati i na prozorčić WC-a. Jedino što sam im uspio reći bilo je da zovu Hitnu i da sam na postaji sam. Neki mi u prvi mah nisu povjerovali, vikali su da lažem, da nekoga pokrivam i kažem gdje su drugi, da odmah dignem rampu jer žure na aerodrom i drugdje. Ja se od bolova jednostavno nisam mogao pomaknuti. Hitna je došla nakon nekih sat vremena i kada su me iznosili, vidio sam upaljena rotacijska svjetla na policijskim vozilima i masu svijeta – kaže nam HAC-ov djelatnik.

Prevezen je na Hitni kirurški prijem splitske bolnice i nakon pružena pomoći dijagnosticiran mu je teži problem s crijevima zbog kojega će uskoro morati završiti na operacijskom stolu. Od četvrtka je na bolovanju. Međutim, unatoč drami koju je prošao, njegov šef i voditelj dionice Šibenik-Ploče, Jeroslav Jurašin još ga nije nazvao i upitao kako je.

- To je učinio njegov zamjenik Ivan Čikara. On je i prvi došao na postaju kada je čuo što se zbiva i bio tamo kada me odvozila Hitna. Kada su neki moji kolege rekle Jurašinu što se zbilo, jedino što im je rekao bilo je: 'Zaboravite na dvojicu!' - veli nam M.Š.
I tu dolazimo da biti problema, i po priči našeg sugovornika, ali i sindikata. Nakon ljeta, točnije od sredine rujna, prestao je angažman sezonaca i postalo je pravilo da na HAC-ovim kućicama u Dalmatinskoj zagori, izuzev Dugopolja gdje su dvojica, radi samo jedan čovjek.

- Bilo je samo pitanje vremena kada će se ovo dogoditi. I to nije prvi put, ali se u javnosti o tome ne zna. Prije tri godine nama je u Bisku čovjek umro od srčanog udara, a na našoj postaji u Prgometu prije godinu i nešto kolegi je pozlilo. Sreća je da je ostao priseban, uzeo mobitel i zvao ženu, tako da je Hitna stigla spasiti mu život. Pa nama noćne smjene rade žene, i to same samcate, ili ljudi stariji od 60 godina, a neke su postaje po 10 ili više kilometara udaljene od prvih kuća i civilizacije. Svaku priliku smo koristili da upozorimo na ovaj problem, ali naši pretpostavljeni samo odmahuju rukom - veli Damir Dundić, povjerenik Nezavisnog cestarskog sindikata HAC-ONC u naplatnoj postaji Prgomet.

Zovu nas uhljebima

- U poslovnoj zgradi u Dugopolju - dodat će M.Š. - ima toliko administracije da svi ne ne mogu ni sjesti. Najgore je od svega što smo mi blagajnici, ni krivi ni dužni, postali gromobrani HAC-a, netko nad kojima nezadovoljni vozači istresaju svoje nezadovoljstvo, zovu nas uhljebima ili još pogrdnije. Pa kolegu koji je kada se meni sve ovo desilo u srijedu popodne saominicijativno došao i sjeo za blagajnu, jedna je vozačica pljunula u lice i izgovorila mu sve i svašta.

Naši sugovornici kažu da su stvari u HAC-u došle do apsurda i da nema tko naplatiti cestarinu. Osim toga, tvrtka je u srijedu navečer, vele, pretrpjela veću štetu nego da je platila još jednog čovjeka.

- A što jednoj tvrtki poput HAC-a može biti važnije od naplate cestarine?! Mi koji tamo radimo jedva čekamo dan kada će se uvesti automatska naplata cestarina. Tada ćemo barem moći otići na WC! - reći će sindikalist Dundo.