Njegov dan nije udaran, ali ni njegov san - hiljadu tona za jedan dan. On je slavni Slobodan Granić. Kažemo slavni, jer se našla slika njegova usred nacionalnih novina.
Više nije "neki tamo vrgorački koordinator za sport", sad je zvijezda. O njemu se piše. Uz otkaz i gubitak spora zbog istog, dobio je i laskavu titulu najpoznatijeg hrvatskog uhljeba.
Deset je godina radio u instituciji zvanoj Dom športova Vrgorac. Grad je za njegove usluge izdvojio ukupno 728.875 tisuća kuna, ili što bi rekao gradonačelnik Ante Pranić, "za te pare smo mogli dva sportska terena izgraditi umisto da je on pio kave".
Baš smo zato s Granićem sjeli na kavu. U kafić nasuprot zgrade Grada. Ranije nam se gradonačelnik povjerio da bi ga svaki dan vidio kako tu sjedi i gušta u crnom napitku.
Granić to priznaje. Vidio je i on njega, kaže. Kako voza automobil, gradski. Isti onaj zbog kojeg je napadao prijašnjeg gradonačelnika Matkovića da bi ga trebao prodati. Svidio mu se. Ostavio ga je. Ali se njega, nesretnog uhljeba, rješava.
A radio je Granić, k'o što radi deset armija. Tvrdi, na funkciji tajnika Zajednica športskih udruga. Nekoć je bio i predsjednik HSP-a AS Vrgorac. Smatra da uručeni otkaz nema veze s neskrivenom ljubavi prema brazilskim zrncima, već s podmatokitskom politikom.
Bez obzira što je Grad Vrgorac nekidan dobio spor protiv Granića, čime mu je i država poručila da je neradnik, priča nam da je organizirao turnire u malom nogometu i bućama. Trajali su po petnaest dana godišnje. Nekad je znao doći kući i u ponoć, ali nikad nije pisao prekovremene, kaže, nije on takav čovjek. I samo je jednom u ovih deset godina bio na godišnjem.
Ponio je sa sobom bilježnicu. Nekoliko stranica lijepim rukopisom ispisan odgovor na pitanje što je radio zadnje desetljeće.
Vi ste, kažete, nešto i radili. Što ste radili?
- Ako vas baš interesira, organizirao sam turnir, u dvorani određivao termine treninga i takmičenja, a kao tajnik ZSU obnašao sam poslove. Znači…
(lista bilježnicu, namješta naočale)
- …Aha, znači, evo ga, ovako: obavljao sam administrativne poslove, poduzimao mjere da se zaključci skupštine provedu u djelo, pripremao sjednice i… ostale poslove.
Koliko su često bile sjednice te sportske udruge?
- Ah… Ne često. Po potrebi. Pretpostavljam svako par mjeseci.
Ta udruga, ima, je li, redovne skupštine, sastajete se?
- Jasno, jasno.
Sve je legitimno, udruga zaista postoji?
- Apsolutno. Apsolutno.
Gradonačelnik tvrdi da nije. Da je likvidirana.
- Jest sad! Ali ne bi smila bit. Po zakonu ona mora postojati, ali je likvidirana jer san ja bio tajnik.
Kako provodite dane sad kad ste ostali bez tog posla? Planirate li, možda, u Irsku, trbuhom za kruhom?
- Iz mog mista? Ne bi, bez obzira na sve. Šezdeset i tri godine iman. Jučer mi rođendan bio. Di ću ja gori? Dosta je ljudi otišlo. Posla nema. Mladost ide. Šta će oni jadni ode.
Kako nema posla?
- Kome, di, šta? U privatnika se puno radi, a male plaće. To nije baš sjajna situacija. Kako ću ja sada sa 63 godine, ko će mene primit?
Kakvu kavu inače pijete?
- Jednu dnevno. Malu s kap mlika.
Jedna i još mala?!
- Jedna i samo jedna. U biti, nije problem kava. Ispalo je tako, jer priko mojih leđa gradonačelnik podiže svoj PR i priča svašta. Da ja samo pijen kave. On samo dili otkaze nama koji nismo njegovi.
Osim otkaza, što se promijenilo otkad je došao na čelo grada?
- Ništa posebno. Uveo je kontrolu radnog vremena i takve gluposti.
Piju li djelatnici Grada iz vladajuće stranke kave?
- Svaki dan su njegovi po kafićima. Evo, ovde di mi sidimo, dolaze ljudi iz Grada desne opcije, a u onome su kafiću prikoputa komunisti. I piju! Ja pijen kavu, a njegovi piju pivu. Ili viski od jutra. Ali to nije problem, jer su njegovi. Mislin, ko ne pije kavu? To su smišne stvari. Čudin se da on s takvin nebulozama izađe. Da stvar bude gora, prošle je godine bio natječaj za komunalne redare. Javili se jedino njegov simpatizer i ja. Nisu me ni zvali kad je bio razgovor.
Ma dajte! Vi ste zapravo htjeli raditi kao komunalni redar?
- Ja san se javio! Sad, jesan li tio radit... Nije bitno. Ali nije mi javljeno kad je razgovor. Okačio je to na oglasnu ploču. Ogromna je. Moraš tražiti uru vrimena. Tako. Nisan ima pojma i odma - eliminiran. Kome ću se ja sad žalit?
Kažu da vi ne bježite od toga da ste uhljeb. Kako to?
- Najprije, da za neke Pranićeve izjave odma kažen da su lažne. Navodi da nisan ima ured. Ima san ured kao tajnik zajednice sportskih udruga. Ulica Hrvatskih velikana 1. Unutra je sad HSP-AS.
Mhm. Kako su mi rekli, baš ste vi Praniću pomogli u rušenju HDZ-a i gradonačelnika Matkovića.
- Ja? Slobodan Granić? O čemu vi pričate…?! Ja njemu pomoga?
Ne znam, tako sam čula.
- A jedino, da, da, da. Jesan. Bio san u sukobu s HDZ-on, mi iz HSP-a smo ih rušili, ako na to mislite. Nema to veze s njim, radilo se o unutarstranačkin odnosima.
Istovremeno ste bili u Gradskom vijeću, vi i supruga. Tužili ste Grad jer vam nisu isplatili naknade. Je li to točno?
- Da! I on to spominje ka nešto nemoralno! Zamislite to, molin vas. A šta san triba napravit? Šutnija me nogon u stražnjicu, posla me na ulicu, Grad mi je osta 30 tisuća kuna dužan i šta san triba, to alalit? Ima san dug za komunalne naknade. Tražio san da pribijemo, ali on je odbio. I šta je meni priostalo? Da tužin Grad.
U kojoj je fazi ta tužba?
- Dobio san prvostupanjsku presudu. On se žalio, ali ja virujen da ću dobit. Činjenica. Računi. Jasno. Ja sam vijećnik, niste me platili, u čemu je problem? On me i tu tio prikazat u negativnom smislu.
Da se vratimo na malonogometne turnire. Koliko ste ih organizirali?
- Ukupno deset.
Koliko ih je u balotama bilo?
- Isto deset. To je postala tradicija u Vrgorcu. Pranić kaže da se mojin odlaskom ništa nije promijenilo, ali, virujte mi stvarno je. Umire tradicija. Mojin turnirima ti mjesni odbori su živili. Bilo je živo. To finale, održavalo se u Domu sportova, bila je sportska fešta. Dan danas me ljudi zaustavljaju, kažu da in je ža šta se to nije nastavilo dalje. Ovde san najmanje ja bitan.
Jesu li puno ljudi ti turniri okupljali?
- Jako veliki broj! Dvorana je bila prepuna na finale, značaj je bio dosta velik i tu nema dileme.
Zašto se prošle godine nije održao?
- Pa dobio sam otkaz, nije imao tko organizirati.
Ali čekajte, inače su ti turniri ljeti. On je vama dao otkaz tek u rujnu?
- Čujte, još desetak osoba, članova HDZ-a i HSP-a, dobili su otkaze. Nije moguće da su svi neradnici i da piju kavu. Kako je moguće da nitko s njegove političke strane nije dobio otkaz?
Zašto ste vi, zapravo, smetali Praniću?
- Evo, i ja sad postavljan to pitanje. Zašto mu je smeta momak iz komunalnog, evo, čisti ulice, oženjen je, dvoje dice, kredit, vridan radnik. Bacio ga je na ulicu jer je član HDZ-a. Pa oni pusti otkazi u vrtiću. Djelatnicama, momku jednom. Svi članovi HDZ-a. Desetak ljudi, svi su dobili otkaz. Kasnije je primio nekih deset, petnest bez natječaja u javne ustanove.
On nam kaže da je ostavio baš tajnika HDZ-a da radi u Gradu, čak mu i plaću povećao jer je vrijedan i dobar.
- Ljudi iz HDZ-a su ucjenjivani pod prijetnjom "daj meni glas, ostat ćeš na poslu". Uvedena je strahovlada. Ima hadezeovaca koji su mu se priklonili. Razumin, egzistencija je u pitanju. Ali mene nije moga kupit. Moj glas nije moga imat. Ako je poveća plaću tom čoviku, to je samo maska da ispadne da nije revanšist. Da san samo ja dobio otkaz, reka bi neradnik san, okej. Ali na lopate nas je izbacivalo i sad primaju svoje.
Jel vas vrijeđa kad vam kažu da ste uhljeb?
- Svi ljudi koji rade su uhljebi. To je ružna rič. Ali nek mi se nađe neko ko negdi nije doša ili po rođačkoj ili prijateljskoj ili političkoj vezi.
Je li Pranić onda uhljeb?
- Tvrdi da voli Vrgorac, a čin je dobio priliku da ode u Sabor uhljebio se za 20 tisuća kuna. Je li on uhljeb gori? Progovori jednon u misec dana. Je li uhljeb? Šta je najgore, kandidirat će se za župana. Ajme županiji ako on bude župan! Neka oni svi tamo daju otkaz i prije, dok on ne dođe, jer ako se bude ponaša ko šta se ovde ponaša... Sve će potirat. To je ono najgore.
Hoće li Pranić dobit idući mandat?
- Hoće. On je najveća tragedija koja je zadesila Vrgorac. Ne samo radi otkaza, a dok je vlada HDZ, zadnjih 25 godina, nikome dlaka s glave nije falila. Sad mržnja vlada gradom. Takvo što nije doživljeno od 1942. godine kad je pobijeno 32 nevinih ljudi jer nisu bili u Partiji. Dok je bio u Mostu, radili su na pisanju ljudi iz Hercegovine. A sad mu fali dice u vrtićima. Sad kuka!
Šta? Ne razumijem.
- Naša braća, Hrvati iz Hercegovine išli su ovde u školu, u vrtić. Sad ne idu. Izbrisa je te ljude koji su bili prijavljeni u Vrgorac. Obrisa in je mjesto prebivališta. Njegov Most, oko dvi tisuće ljudi su makli.
Moguće da je jedan od razloga zašto ih je, kako kažete, ispisao, činjenica da se oduvijek priča kako su Hercegovci za svake izbore dolazili autobusima glasati u Vrgorac.
- Imali su pravo! Sve je to bilo po zakonu. Tu in je prebivalište. Nego, recite vi meni, da su glasali za SDP, bi li bili brisani? Ne bi. Uveo je strahovladu.
Kad ste na godišnji odmor išli?
- Virujte mi, formalno nikad. Stvarno nikad.
Zašto?
- Pa, šta ja znan… Dobro, jesan jedanput.
Jeste li sebi pisali prekovremene?
- Turniri bi znali počet u 16 sati pa bi zna nekad doć u ponoćipo kući, razumite? Ali nisan nikad tražio prekovremene, jednostavno nisan taj tip.
Kolika vam je bila plaća?
- Zadnjih godinu dana bijednih 2600 kuna, i ako je to problem Grada, neka, nek im bude, sad će Vrgorac procvitat. Svaki grad triba nekoga koordinatora za sport.
Čime ste se prije bavili?
- Drža san kafić, trgovinu, onda san sedan, osan godina bio na birou i dobio taj posa koordinatora kad je HDZ bio na vlasti. Aktivno san se bavio sporton. Igra nogomet jedno vrime u Zmaja u Makarskoj.
To su bile vaše preporuke za posao?
- Volin sport. Tu san, kako bi reka, znan nešto o tome. Bili smo na vlasti, raspisali natječaj, i ja san dobio posa. Ispunjava sve uvjete, zakonski.
Je li tad bila veća potreba za tim radnim mjestom?
- Do prije godinu dana djelovalo je muški rukometni klub i ženski, košarkaški, međutim, smišljenom politikom je to ugašeno, kažem, smišljenom. Svi se novci guraju u mali nogomet. Propali su ostali sportovi. Neće da ih financiraju. I to su, kažen, smišljeno napravili. Da kaže da nema više mista za mene da radin.
Dobro. Mislim da smo gotovi. Evo, da platimo kavu, gdje je konobarica...?
- Pustite, pustite, ja ću. Ja častim!
Ma neka, dajte, molim vas, pa vi ste nezaposleni... Bez primanja ste. Pustite to.
- Ostavite, kažem vam, ja ću!
Dobro, dobro. Mi ćemo onda drugi put.
Pranić: S ovakvim izjavama samo se još više ukopava, za pare koje smo njemu dali mogli smo napraviti dva igrališta
Prema informacijama iz Grada Vrgorca, za Granića je zadnjih deset godina ukupno, bruto, sa svim davanjima, isplaćeno 728.875,53 kune. Gradonačelnik Ante Pranić tvrdi da je imao plaću od četiri tisuće kuna. Kaže da je Graniću otkaz uručen nakon što prošle godine nije organizirao turnir.
Je li se mogu naći neki zapisi o tom turniru, je li radio plakate…?
- (smijeh) Ma, kakve plakate, to je bila lakrdija, teška.
Koliko je Grad izdvajao za taj turnir nevezano za njegovu plaću?
- Simbolično, 10 do 15 tisuća kuna. To je turnir sela, svako selo ima svoju ekipu, on to organizira, napravi ždrijeb, podili. Održava se na mjesnim igrališta po Vrgorcu. Jedne godine je bio organizira turnir buća po selima pa se i to raspalo.
Pa kako onda možete reć da nije ništa radio?!
- Nemojte me zezat, molim vas. Za te smo pare mogli napravit dva igrališta!
Što je on točno radio kroz tih 10 godina?
- Službeno je bio koordinator za sport unutar ustanove, a konkretno je radio na organizaciji turnira koji je trajao 15 dana, prije samog Dana grada. 27 mjesnih odbora, amaterski malonogometni turnir. Prošlogodišnji nije ni organiziran, jednostavno smo željeli da se racionalizira rad ustanove jer nam taj koordinator ne treba i radno mjesto je uklonjeno. Sistematizacijom mu je uručen otkaz. Time je došlo do ušteda koje smo preusmjerili sportskim klubovima. U dvorani nije imao radno mjesto. Kad sam pitao ravnatelja pa dobro gdje se ta osoba fizički nalazi, kaže, toga nema. Mislili smo da će se prilagoditi. Trpili smo ga godinu dana. Ali ne, on je postao još gori.
Zašto nije organizirao turnir lani?
- Što će, lakše mu je sjediti na kavi. Nije se ni trudio. Bio je gradski vijećnik HSP AS-a, podržavao je gradonačelnika, moglo mu je biti kako je god htio jer ga je ucjenjivao, bio je osma ruka u Gradskom vijeću.
Kakav je vaš komentar na ovo što on kaže, da je smijenjen iz političkih razloga?
- Normalno da ako smjenjujete čovjeka kojeg je zaposlila politika da je to - politički razlog.
Kaže da svojima ne dajete otkaze.
- Ne znam koji su moji, koji njihovi. Ako je dugogodišnji tajnik HDZ-a gradski zaposlenik i ostao je raditi u upravi, čak ima veću plaću sada nego što je imao za vrijeme HDZ-a? Ako sam se želio revanširat, kako oni kažu, valjda bi prvo iz gradske uprave makao njega. Ali, radi bez greške. Cijenim ga više nego što ga je cijenio HDZ i nije jedini takav. Ne zanima me koja je stranka ako dobro radi.
Granić je, tvrdi, bio tajnik zajednice sportskih udruga. Tu je radio. Je li?
- Čega je bio tajnik? Imaginarne udruge. Pa to nikad nije zaživjelo. Nije ni financirana iz proračuna. To je imaginarna udruga koja se ugasila. Likvidirala. A bio je tajnik. Samo sebe ukopava s takvim izjavama. Izjavio je i da sam ja razriješio predsjednika HDZ-a Vrgorca, a taj je direktnim potpisom Zlatka Hasanbegovića prešao raditi u Konzervatorski odjel u Splitu tri tjedna nakon gubljenja vlasti. Direktnim potpisom tadašnjeg ministra kulture je zbrinjen.
Što je s ovom tužbom prema Gradu da mu isplate vijećničke naknade?
- Bio je gradski vijećnik koji je držao većinu HDZ-u. Sad zamislite paradoksa, gradonačelnik HDZ-a nije isplaćivao vijećničke naknade od 2011. godine kad je Grad upao u financijske probleme. Nije mu tad smetalo. I sad kad smo mi došli, dobili većinu, smanjili smo te naknade za kunu jer ih nismo mogli isplaćivati, on je tužio Grad retroaktivno zadnje tri godine što mu nije isplatio naknadu. On i još trojica. Svi iz vladajuće strukture.
Kaže da ste dali otkaz nekome momku škovacinu, tete u vrtiću da ste potjerali?
- Momku je ponuđen drugi posao, za 300 kuna manju plaću. Odbio je. U vrtiću je HDZ postavio tajnike vrtića i slične nebulozne funkcije koje smo makli čim smo došli. Nedostajalo je teta i medicinskog osoblja, a zatečen je višak birokratskih poslova.
'Tužit ću ga, pa neka dokaže to što o mojoj obitelji priča'
Slobodan Granić tvrdi da su gradonačelnik i njegova obitelj uhljebi.
- Njegovi su na proračunu još iz Jugoslavije. Sestra mu nije uhljeb. Radi u splitskom Vodovodu. Mama mu nije uhljeb, radi u Fini. Tata, radio u SIZ-u godinama. Oni nisu uhljebi. Ni Pranić nije uhljeb – kaže Granić.
Evo što kaže Pranić:
- Moj otac je vodio stambeni SIZ. Napravio je kompletnu vodovodnu mrežu u Vrgorcu i svu infrastrukturu u Vrgorcu do devedesetih godina. Onda kao član SDP-a odlazi na ratište, 92-e dobiva spomenicu. Moj ćaća je Graniću bio ratni zapovjednik, a on kao branitelj je dijelio pozive po Vrgorcu i dovela ga je civilna policija. Moj otac do 95-e je na ratištu, kad se vrati kući na dopust, radi. Budući da nije htio prić u HDZ, uručen mu je otkaz. Ode u mirovinu. Mater radi u Fini za tri tisuće kuna. Sestra je s položenim pravosudnim ispitom bila najbolja u generaciji u pravu. Bila je u DORH-u, vidili su da dobro radi i za vrime Keruma ponudili joj ugovor da priđe u Vodovod. Tužit ću ga. Nek dobije priliku da dokaže to šta priča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....