StoryEditorOCM
Dalmacijadalmatinka tjedna

Marija ima zlatne ruke, a za njenim novim proizvodom 'poludjeli' su svi: Recept ostaje tajna!

8. rujna 2018. - 19:33

U novije doba puno se govori o demografskom slomu brojnih hrvatskih naselja i u tom smislu se ne može izostaviti ni Malo Grablje kod Hvara, koje je nekoć imalo čak 178 stalno nastanjenih stanovnika, a danas ni jednoga.

Mještani, uglavnom sve Tudori, pedesetih godina prošloga stoljeća počeli su se iseljavati u potrazi za boljim životom. Budući da su svi imali konobe uz more u uvali Milna, većina ih se baš tamo preselila. Obitelj Marije Tudor Šore, i po majci i po ocu, završila je u dalmatinskoj metropoli.

Ona se i rodila u Splitu, tamo se obrazovala za inženjerku kemije, zasnovala obitelj, radila... ali nju su ipak korijeni vukli, vratila se i danas sa svojom obitelji živi na svom škoju, u Milni. Njezina glavna preokupacija je turizam. Međutim, Marija se 2013. pridružila Udruzi "Trim" – za promicanje održivog razvoja na otoku, gdje je upoznala vrlo inventivne i marljive ljude.

Prije dvije godine osnovala je svoj OPG i do sada dobila oznaku hrvatskog otočnog proizvoda (HOP) za 16 svojih proizvoda. Dakle, ona je supruga, kći, nevjesta, majka, svekrva, punica, nona, a nadasve marljiva domaćica i poduzetnica, za koju kažu da ima zlatne ruke.

Nešto novo

Zatekli smo je za štandom na hvarskoj Pjaci, gdje je, među ostalim, prodavala aromatizirane soli, nešto novo na tržištu. Hit ljeta očito je njezina sol s plavcem malim, pa je pitamo kako je sve to počelo.

– Iako nikad nisam radila u struci, ljubav prema kemiji i eksperimentiranju je kod mene stalno prisutna, i tako su počeli nastajati razni proizvodi... Uvijek sam nešto pravila, nastojala to što zanimljivije i ljepše upakirati i poklanjala svojim gostima na odlasku. Kako su nam se isti gosti ponovno vraćali, svake smo godine smišljali nešto novo, drukčije, da im ne postanemo dosadni, tako su oni uz dar koji su dobili sve više počeli kupovati te iste sitnice, kao darove za svoje rođake, prijatelje... – ističe naša sugovornica.

Prvi proizvod za koji je dobila oznaku HOP bile su sušene rajčice u ulju aromatizirane samoniklim biljem otoka Hvara. No, nju posebno oduševljava mirta, ta mediteranska ljepotica, koju je božica Afrodita odabrala kao svoj simbol. Domaći ljudi na škoju od davnine upravo od te biljke rade liker.

Na prijedlog sina, koji voli njezin okus, a ne voli alkohol, pokušala je, i uspjela, napraviti sirup od mirte. Zadovoljstvu nije bilo kraja i nije zažalila što su joj nokti danima bili crno-ljubičasti, jer je sirup izazvao najprije iznenađenje, a zatim pravo oduševljenje.

– I tako, jedan za drugim nastajali su novi proizvodi, uglavnom od samoniklog voća, rogača, ulja, začinskih trava... Oznake HOP dobili smo za marmeladu od manjige, marmeladu od manjige bez šećera, prirodni sapun od maslinova ulja, motar u kvasini, marmeladu od ljute naranče, marmeladu od limuna. Nakon toga sam se opet vratila mirti i napravila džem, za koji sam, osim oznake HOP, dobila i srebrnu medalju na 10. hrvatskom festivalu pekmeza, džema i marmelade, u Dubrovniku 2016. godine – kaže inovatorica iz Milne.

Te iste godine oznaku HOP dobilo je i njihovo ekstra djevičansko maslinovo ulje. Stari ljudi su govorili da ulje svitli, liči i kripi. Poštujući tradiciju i primijenivši nova saznanja u uzgoju i preradi maslina, njezin suprug Branko Šore proizveo je ulje koje je na Prvoj manifestaciji maslinara i uljara otoka Hvara u Jelsi nagrađeno zlatom.

Lančić

– Je, kada je dobio tu medalju, rekao je: "Znao sam i prije da radim odlično ulje. I šta sad kad imam medalju, da je nosim na lančiću oko vrata, kao pravi Dalmatinac?" Da ne bi nosio medalju oko vrata, ulju smo dali ime "Zlatna kapja" te ga uz stručnu pomoć dizajnera lijepo upakirali i odlučili ponuditi tržištu. Na svu sreću, nakon osnivanja OPG-a imali smo uvjet za prodaju u trgovinama, a oznaka HOP je pridonijela da su se ovi proizvodi počeli sve više tražiti na tržištu. Zahvaljujući katalogu Ministarstva regionalnog razvoja, javljaju nam se vlasnici suvenirnica, trgovina i restorana, jer HOP je oznaka koja uistinu podrazumijeva kvalitetu – tvrdi ova Milnaranka.

Zato se njezini proizvodi već sada mogu naći u nekim trgovinama u Trogiru i Splitu, naravno – u Hvaru, te u nekoliko restorana diljem Hrvatske, a širom svijeta na stolovima u domovima njihovih gostiju.

– Nakon uspješno započete suradnje s marmeladama i džemovima, nastavili smo razmišljati o novim proizvodima te smo, kao što se ono kaže "kapja ulja, zrno soli", došli do ideje o soli aromatiziranoj plavcem malim, začinskim biljem otoka Hvara, dimljenom paprikom, sušenim crnim maslinama... Recepture ostaju tajna, ali osnova je odabir domaćih sirovina koje daju specifičan okus te imaju posebnu priču. Aromatizirane soli smo prvo nudili na kućnom pragu našim turistima. Budući da smo dobili izvrsne kritike, nastavili smo raditi na proširenju asortimana, poboljšavanju recepture, ambalaže te dizajna, pa sam uvjerena da ćemo ove godine i za njih dobiti oznaku HOP – kaže Marija.

Završni dodir

– Dobra hrana zaslužuje i dobru sol. Tako se naše aromatizirane soli dodaju jelu kad je već servirano, za onaj završni "touch" (dodir, dašak...). Pravi znalci i ljubitelji dobre spize će sami otkriti koju sol koristiti za koje jelo, a u suprotnom mogu nazvati i pitati – kaže marljiva Milnaranka, koja doista s puno smisla radi, oblikuje i prodaje jedinstvene proizvode s Otoka sunca.

U staklu i plastičnoj epruveti

Aromatizirane soli su posebno zanimljive za restorane, delikatese, suvenirnice i kućnu upotrebu, a sudeći po interesu kupaca, uspjeh ove marljive žene se ne dovodi u pitanje. Osim u staklenke, ona soli pakira u plastične epruvete. Zašto baš plastična epruveta? Zato što turist mora voditi računa da nešto što će ponijeti kao suvenir ili dar nije lomljivo, ne zauzima mnogo mjesta u torbi, ne košta puno, originalno je i autohtono. Uz to je ukusno i svakodnevno se koristi.

A sve to ne bi bilo baš lako da joj u poslu ne pomaže suprug, kći i sin, također nevjesta i zet, a u nekim stvarima već sudjeluju i unuci. Ne zaboravlja spomenuti ni majku, koja im ručno šije vrećice i puni ih cvijetom lavande.

Što reći, svi su angažirani do kraja, jer jedino se upornošću i napornim radom može ostati i opstati na škoju. A najljepši dio dana je i u Milni kad se ono oko podne naloži vatra te ispeče meso ili riba na gradele. To svi vole – dobrome bokunu, uju i vinu malo tko može odoljeti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2024 06:47