Je li konačno stiže kraj gužvama od Trogira do Čiova? Evo što se trenutno radi na najvažnijem dalmatinskom projektu i kada će novi most biti pušten u promet

Konačno! I to smo dočekali. Protegnuo se novi čiovski most sa svih svojih 578 metara dužine s jedne na drugu obalu.

Podržavan s petnaest stupova, računajući i dva upornjaka, kako se nazivaju početni i završni oslonac mosta na kopnu, spojio je Trogir i Čiovo na novim lokacijama s jedne i s druge strane, na Pantani s trogirske te u blizini Arbanije s one čiovske.
Grad Trogir dobio je, dakle, dugo iščekivanu novu vizuru, a njegovim stanovnicima, kao i Čiovljanima, pao je kamen sa srca što ih je pritiskao godinama, dobivajući na težini svake sezone, kad su im se pridruživali deseci tisuća turista.

Za koji dan čuvene višesatne kilometarske kolone bit će tek dio razgovora na temu "kako je to nekad bilo, ne ponovilo se".
Zajedno s lokalnim stanovništvom dočekali smo, eto, da se ispoštuje ugovoreni rok završetka izgradnje novoga mosta. Radovi su u završnoj fazi i na mostu s pristupnim cestama što čini jednu građevinsku cjelinu, i na spojnim cestama 1 i 2, odnosno na kopnenoj i čiovskoj strani.

- Završna faza podrazumijeva kompletan završetak, budući da je za 4. srpnja zakazan tehnički pregled mosta sa pristupnim cestama, a to znači da do tog datuma trebaju biti gotovi svi radovi koji osiguravaju funkcionalnost ovog objekta – upućuje nas u stanje na terenu inženjer Jeroslav Šegedin, voditelj projekta čiovskog mosta, postavljen od investitora "Hrvatskih cesta".

A nakon tehničkog pregleda uslijedit će?

- Komisija će sačiniti zapisnik. U dobroj vjeri i nadi, očekujemo da će u roku od narednih tjedan dana biti izdana privremena uporabna dozvola te da će 16. srpnja most biti pušten u promet – odgovara nam Šegedin, dodajući šaljivim tonom:

- Ove godine, napišite, da ne bi bilo...

Razumjeli smo se, a da ne bi bilo nesporazuma oko onog "privremena" na licu mjesta, što će reći na mostu, zajedno s još jednim našim sugovornikom, glavnim nadzornim inženjerom IGH Zdenkom Bilićem, utvrđujemo da se privremena uporabna dozvola izdaje za sve objekte infrastrukture koji se, iz dobro nam znanih imovinsko-pravnih administrativnih razloga ne mogu odmah uknjižiti.

A na mostu kao u košnici. "Muving" radnika i strojeva kakav smo iščekivali pri prvom dolasku na gradilište prije osamnaest mjeseci i ostali razočarani tišinom koja nas je dočekala i ispratila. "Muvingu" unatoč, jasno smo raspoznavali što je čiji zadatak. Pri tome su nam, naravno, pomogli naši sugovornici, pa smo tako registrirali završetak prelazne naprave, postavljene na dijelu mosta gdje završava oslanjanje konstrukcije na upornjak, doznajući da se radi o elementu koji osigurava da se pomaci mosta na tom mjestu na neki način amortiziraju. A događaju se zbog temperaturnih razlika koje utječu na čeličnu konstrukciju. Za konstrukciju ovog mosta, da ostane zabilježeno, utrošeno je oko 2600 tona čelika.

 

Šetajući po već postavljenoj asfaltnoj plohi, po kojoj još treba iscrtati horizontalnu signalizaciju, primjećujemo na bijelo obojanoj ogradi, nužnoj u situaciji kad je s obje strane mosta uređena staza za pješake, zanimljiva rasvjetna tijela. Radi se o cestovnoj "led" rasvjeti spomenutih pješačkih staza i kolnika, dok je dekorativna instalirana s donje strane mosta. U podne, po "zvizdanu", nismo mogli provjeriti koliko je efikasna ova cestovna, a još manje je li dovoljno dekorativna ona ispod, no povjerovali smo našim sugovornicima na riječ da su noću i jedna i druga efektne.

Premda smo imali želju proći preko mosta na čiovsku stranu, zaustavljeni smo. Upravo u to vrijeme radilo se na sustavu za pokretanje mosta, postavljenom na dva portalna glavna stupa, pri čemu je jedan od pokretnih dijelova, težak 240 do 250 tona, bio podignut, ne baš do kraja, ali dovoljno da odustanemo i našim, inače susretljivim domaćinima, ne uzrokujemo sigurnosne probleme. Radnici su se pak bez problema kretali svim površinama na mostu, a navikli na mostogradnju izvrsno su se snalazili i na skeli postavljenoj na pontonu, kako bi obavili zadnje poslove s donje strane mosta. Treba li reći da se ponton, nošen valovima i vjetrom, cijelo vrijeme lagano ljuljao.

Sastavni dio najzahtjevnijeg dijela novoga čiovskog mosta, onog pokretnog, jest upravljački ormar, postavljen na jednom od dva vidikovca (proširenja) na mostu.

- Podizanje neće biti automatizirano iz nekog upravljačkog centra, već će za to, ipak, biti zadužen radnik – veli nam Bilić, obrazlažući:

- Podizanje će biti najavljeno i regulirano promjenljivom prometnom signalizacijom postavljenom na svim prilaznim pravcima mostu, ali će ipak biti i provjere za slučaj da je nekome od vozača promakla.

O režimu i učestalosti "podizanja" naši nam sugovornici nisu mogli ništa reći budući da je to u nadležnosti resornog ministarstva.
Valjda će objava uslijediti pravodobno, ustrajemo u pitanju, da se ne bi dogodile kolone neinformiranih vozača na ulazu na most.
- Učestalost i termini podizanja ovisit će prije svega od toga hoće li plovila koncesionara koji obavlja linijski brodski promet moći proći ispod mosta ili će njihovi gabariti biti takvih dimenzija da će biti potrebno otvarati most zbog prolaza plovila – odgovara nam Šegedin.

Kad ćete provjeravati izdržljivost mosta?

- Na čiovskoj strani je već odrađeno probno opterećenje kako bi se snimilo "ponašanje" mosta, mjere se deformacije pod teretom, odnosno jesu li u okvirima očekivanog – kazuje nam Bilić, precizirajući kako:

- Postavi se osam kamiona, svaki s teretom teži 35 do 40 tona, slažu se u rasponu na jednoj pa na drugoj strani mosta te u sredini.

Ako smo propustili test mosta, bome nismo nadvožnjaka na spojnoj cesti 1, kojom će se na most slijevati kolone automobila s Jadranske magistrale. Činjenica jest da je cesta skoro gotova, ali završnih poslova ne manjka. Vide to i vozači dok strpljivo "mile" u koloni koju je prouzročio postavljeni semafor.

Dobar dio od ukupno 130 radnika u punom pogonu koje smo zatekli na gradilištu, angažiran je upravo na ovoj cesti, ali osim pozdrava i riječi: "Znamo mi vas, bili ste i prije ovdje", razgovora nije bilo. Odluka tvrtke "Strabag" da zaposlenici ne daju izjave nije promijenjena od našeg zadnjeg obilaska gradilišta.

Ako početkom ove godine nije bilo sumnje da će spojna cesta 1 biti završena na vrijeme, ona na čiovskoj strani, nazvana spojna cesta 2, nije u to vrijeme ulijevala nadu. Razlog je bio vrlo jednostavan, pikameri su neumorno rušili "brda" i činilo se da tomu nema kraja. Pet mjeseci kasnije asfaltirana je, iznenađujuće široka, s malo preostalih radova, uskoro završena u cijelosti.
Pozornost, međutim, privlači rotor odmah na silasku s mosta, ali ne i na križanju na kojemu se iz Arbanije skreće na novu cestu. Zanimalo nas je zašto.

 

- Postoje tehnički uvjeti u kojima se postavlja rotor – riječi su inženjera Šegedina.

- Rotor se postavlja na križanja na kojima je sa svih prilaza priliv vozila koja dolaze u križanje otprilike jednak. Ako tome nije tako, nema potrebe da sa rotorom usporavamo promet na dominantnom pravcu u takvom križanju. Procjena je da će biti puno manji broj vozila koja će skretati iz pravca Arbanije nego onih koja će s mosta kretati na novu cestu – obrazložio je naš sugovornik.

U Arbaniji podnevna nirvana. Domaći u hladu, gosti na plaži, pa smo odlučili sugovornike potražiti, a gdje drugo u malome mjestu nego ispred dućana. Računamo, pojavit će se već netko. I pojavio se dvadeset dvogodišnji Hrvoje Mikelić.

- Iz Arbanije sam – odgovara na naš upit je li iz mjesta i spremno iznosi svoje mišljenje o novom mostu:

- Pomoći će nam, hoće malo, akobogda, da mjestu svane. Evo, jučer su bile kolone. Nije se moglo ni do Splita, do doktora nedajbože da je zatrebalo. Treba riješit i ceste ovdje na Čiovu, tek bi onda bilo ono pravo – ima Hrvoje i prijedloge.

Sljedeće sugovornike potražili smo, očekivano, u kafiću na plaži. Na našu radost zaposlenice su mještanke, nije da ne bismo razgovarali s turistima, ali očekujemo da su mještani više upućeni u situaciju na terenu. Sara Belas (23) je također iz Arbanije.

- Gosti o mostu ove godine ne govore toliko koliko su govorili prethodnih – kazuje nam svoje iskustvo i nastavlja:

- Svi ga pronalaze za rješenje gužve pa i ja, ako će smanjit gužve meni puno znači, ako je samo poveznica dvije obale, ne znači mi ništa. Do Trogira mi je ionako nemoguće doći bez broda - zaključuje.

Sarina kolegica na poslu Mia Vukelić (22) je iz Miševca, prvog naselja prema Arbaniji u koje se ulazi silaskom s mosta.

- Sve, znači mi sve – srčano odgovara na naš upit. Da nemamo motor u kući ne bismo nikud mogli. Ni otac, ni brat, ni ja. Svi iz obitelji rade u Splitu i u Kaštelima, a kad se malo naoblači, turisti sjedaju u automobile i eto kolone. Ispod kuće nam bude kolona duga dva kilometra. Očekujem da će most makar malo riješiti taj problem – naglasila je Mia.

Dijelimo Mijina očekivanja dok u povratku prolazimo pored mosta ispod kojega plove brodice kojima visina to dopušta, a iznad kojeg na maloj visini prelijeću avioni, činilo nam se svakih pet minuta. Ovome području očigledno definitivno ne manjka svih vrsta prometa.