Zbog spora koji njezina majka vodi s Domom zdravlja, malena Hvaranka rođena s teškom srčanom manom ostala je bez 11 tisuća kuna koje joj je država uplaćivala na ime dječjeg doplatka i invalidnine!

Lorelei Planjar iz Staroga Grada na Hvaru, četverogodišnja djevojčica rođena s teškom srčanom manom, o čijoj je životnoj bitci Slobodna Dalmacija pisala u više navrata, ostala je bez kuna koje joj je država uplaćivala na ime dječjeg doplatka i invalidnine.

Finale je to zapravo sudskoga spora što ga je njezina majka, liječnica Tea Carić, vodila sa svojim poslodavcem, Domom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, te indirektno Gradom Hvarom, čiji je odvjetnik na koncu ovrhom naplatio svoje troškove. Radi se o iznosu od oko 11 tisuća kuna.

- Ja sam – priča nam dr. Carić - 2011. godine potpisala robovlasnički ugovor o specijalističkom usavršavanju iz interne medicine s Domom zdravlja. Iako se radilo o dvostrukoj radnoj obvezi, drukčije se tada nije moglo. Svi u istoj poziciji kao ja bili su ucijenjeni radom na osam ili čak 10 godina nakon završene specijalizacije. Prekid ugovora ranije nas je teretio milijunskim iznosima za "naknadu štete". Nikad nitko nije definirao što ti milijuni predstavljaju.

Liječnica s Hvara prije poroda odradila je dvije godine iz ugovora, ali je potom uslijedila bitka za život male Lorelei. Zajedno sa suprugom Đonijem Planjaraom, također liječnikom, okrenuli su svijet ne bi li našli lijek za svoju curicu. Na koncu su to uspjeli u Austriji. Tea se ipak još nije vratila na posao zbog danonoćne skrbi. Kći još ne govori i dva puta tjedno ide logopedu, jednom defektologu i na vježbe u Split.

- Na razgovor za specijalizaciju došla sam s prethodno dostavljenom dokumentacijom. Da, znala sam da Grad Hvar plaća specijalista, ako me to pitate. Neću se praviti luda i reći da nemam pojma, mada bih mogla. Ali, prethodno nisam bila pozvana u Grad Hvar ni na kakav razgovor, nisam potpisala nikakav sporazum s njima, a na kraju krajeva oni niti ne mogu biti moji poslodavac. Ja sam isključivo zaposlenik Doma zdravlja SDŽ-a i ničiji drugo. Krajem 2011. godine ministar Nakić donio je Pravilnik kojim se radna obveza ne smije ugovoriti u vremenu dužem od trajanja specijalizacije i da su naši ugovori ništavni, tj. da se svima mora promijeniti ta stavka u ugovoru o radu. Naravno da ravnatelj Dragomir Petric na to nije pristao. S takvim ugovorom smo ostale samo ja i još jedna kolegica iz Sinja, također zaposlenica DZ SDŽ-a.

Povrh svega, sud je omogućio Gradu Hvaru da se umiješa kao zainteresirana strana u spor koji sam pokrenula protiv DZ-a i na koncu izgubila – ispričala nam je dr. Carić povijest slučaja koji je sada došao na naplatu maloj Lorelei.

Da su njezina sredstva nestala s majčina, doduše nezaštićenog računa, roditelji su doznali posve slučajno, i tek raspitujući se naknadno u svojoj banci i na Fini doznaju da se radi o ovrsi pokrenutoj u ime Grada Hvara i za račun njihova odvjetnika.
Štoviše, majka tvrdi da je sve urađeno bez prethodne obavijesti o dugu i ovrsi koja slijedi.

- Suze mi teku dok vam ovo govorim jer ne vidim više kraja mukama naše obitelji, ne vidim kraja borbama s birokracijom, koje je more. Što nas još može pogoditi?! Lori je naše sve, sve na ovom svijetu, za nju smo onda otišli u Linz, otići ćemo i na kraj svijeta ako treba samo da njoj bude dobro. A ja više ne mogu stetoskop uzeti u ruke koliku psihičku traumu imam od svega, tako da samo suprug radi. I povrh svega snađe nas ovo – kaže vidno potresena hvarska liječnica.

O njezinu slučaju razgovarali smo s dr. Dragomirom Petricom, čelnim čovjekom županijskog Doma zdravlja.
- Sama pala, sama se ubila – bio je njegov prvi komentar kada je čuo zbog čega zovemo.

On se cijelo vrijeme poziva na ugovor koji je dr. Carić potpisala s Domom zdravlja i ističe da je on iznad zakona, pa i ministrova pravilnika, na koji se hvarska liječnica pozivala.

- Stvar vam je u tome da smo mi s Gradom Hvarom imali dogovor o financiranju specijalizacije i kamo sreće da se ona nikada nije javila. Taj posao radio bi netko drugi i mi sada ne bismo imali situaciju da smo bez liječnika na tom području. Sve je otišlo predaleko, pa čak me kolegica i tužila Časnom sudu Hrvatske liječničke komore i tražila da me se ostavi bez licencije za rad.

Naravno da su je odbili. Isto tako moram reći da suprug dr. Carić također radi kod nas i nema nikakvih problema – odgovara dr. Petric.

Što se ovrhe tiče, kaže da ju Dom zdravlja (još) nije pokrenuo, ali ne isključuje da to sutra učini odvjetnik koji ih je zastupao u parnici.

- Zamislite da ja nazovem odvjetnika i kažem mu da ne uzme taj novac?! To nije moj novac, već onih koji nas financiraju, poreznih obveznika. Slijedom dogovora koji smo imali, od Doma zdravlja sada se može naplatiti Grad Hvar. Dali su novac za specijalizaciju i nakon svega nemaju liječnika. Ne isključujem ni takvu mogućnost – poručuje dr. Dragomir Petric.