Što ih najviše fascinira? Što im je najljepše? O čemu će pričati svojima po kavama (čajevima?) i pivama kad se vrate? Bilo bi zanimljivo čuti sve te priče i batude bez cenzure, onako kao što ih mi pričamo kad se vratimo, eto iz Dublina, pa ne možemo zaboraviti željezničara koji nam je na komadu papira nacrtao sve postaje prigradskog vlaka, s naputcima gdje ćemo popiti najbolje pivo i pojesti "pastirsku pitu"...
Za njega nam je baš drago što smo ga slikali. Valjda i naši turisti nalijeću na dovoljan broj takvih "željezničara"...
Uglavnom, u điru po gradu sve se više sudaramo s njima, ulice su naše uske, a većina njih neprekidno snima i okida i ne gleda ispred sebe. Ali ne zamjeramo im. Ovakvoj ljepoti teško je odoljeti.
A pred našim makarskim kolegom Ivom Ravlićem samo su "iskakale"...