Inženjer građevinarstva Ivan Galić otkriva tajne uspješnog seoskog turizma: U Hrvacama sam popunjen 4 i po miseca, ali nisam zadovoljan. Želim produžiti sezonu

Diplomirani inženjer graditeljstva Ivan Galić neupitni je hrvatski rekorder u probijanju tunela i pionir turizma u Cetinskoj krajini kad su u pitanju kuće za odmor. Njegova "Vila Vita", koju je prije desetak godina izgradio u rodnim Hrvacama, s ponosom se diči kategorijom 5 plus zvjezdica. Od 2010. godine, kada je primila prve goste, "Vila Vita" na godišnjoj razini popunjena je 120 dana.
– Cijeli radni vijek probijao sam tunele na cestama, trasama željezničkih pruga, hidroenergetskih objekata ili za druge namjene. Taj sam posao radio u Hrvatskoj, drugim krajevima bivše zajedničke države, ali i u inozemstvu, pa i na drugim kontinentima. A kako svemu dođe kraj, tako je završio i moj radni vijek. Za mene na posebno lijep način. Moj posljednji profesionalni angažman bio je probijanje tunela "Sv. Ilija" kroz Biokovo. Te 2010. godine, kada smo probili tunelsku cijev, trebalo je doživjeti radost i veselje ljudi iz Imotske krajine. Znali su što će im tunel značiti u turističkom smislu, da će zahvaljujući "Sv. Iliji" postati sastavnim dijelom Makarske rivijere. Svjedoci smo da su se ta očekivanja Imoćana obistinila. Danas, koliko pratim, na tom području ima stotinu ili čak dvjesto kvalitetnih kuća za odmor. Kao voditelj gradilišta na probijanju tunela "Sv. Ilija" razumio sam zadovoljstvo i veselje Imoćana jer sam i ja već bio pred završetkom izgradnje ove moje vile, prvog objekta ovakve vrste u Cetinskoj krajini – kazuje nam vitalni i ko svijeća uspravni inženjer Galić, koji će "po Ivanu" ući u 80. godinu života, u istom mjesecu u kojemu će proslaviti šezdesetu obljetnicu mature. Kuća na osami
Posebnost "Vile Vita" u Hrvacama su njezini sadržaji, arhitektonska razigranost, ali iznad svega njezin smještaj u prostoru, na osami koja jamči mir. Izgrađena je na parceli površine većoj od 20 tisuća metara četvornih. Udaljena je oko 300 metara od državne ceste D-1 Split – Zagreb, s koje do vile vodi vlastiti prilazni put. S ceste je izložena pogledu, ali je cijela parcela ograđena lijepom kamenom ogradom. Uz vilu su njegovani travnjaci i šuma autohtonog drveća, među kojima prevladavaju bijeli grab, jasen, hrast, bagrem, brijest..., a uz njih su zasađena stabla oraha ili badema da se vjeverice imaju čime zabavljati.
"Vila Vita" ima četiri etaže: suteren, prizemlje, kat i potkrovlje. Ima pet bračnih, odnosno dvokrevetnih soba, s ukupno 16 kreveta. Suterenski ili podrumski dio proteže se ispod cijele tlocrtne površine vile, to je dio za zabavu i odmor gostiju. Tu su bilijar, stolni tenis, stolni nogomet, traka za trčanje, ali i kutak za gastronomske eksperimente. Izravno je povezan s prilazom natkrivenom bazenu. U tom prostoru i za najvećih ljetnih vrućina, dok je vani 35 – 40 stupnjeva, temperatura ne prelazi 25. U samoj kuhinji gosti najčešće pripremaju meso, ribu i(li) povrće za roštilj, uz koji guštaju ispod velike sjenice gdje ni za dvadesetak gostiju nije tijesno. Na ostale tri etaže su spavaonice i veliki dnevni boravci s kuhinjama.
Najveći "dnevni boravak" je, uz već spomenuti roštilj i sjenicu, izvan vile, u njezinu okruženju. Natkriveni bazen, napravljen u Francuskoj, ima 55 metara četvornih, a dubina mu je od 120 do 200 centimetara. Pokriva se sedmodijelnom harmonikom. Tu su još igrališta za tenis i košarku, odbojku na pijesku i mali nogomet na travi. Preporučuju ga prijateljima
– Moji gosti su Danci, Nizozemci, Finci, Nijemci, Austrijanci, Poljaci i drugi. Domaćih do sada nije bilo. U pravilu zajedno dolaze po dvije-tri obitelji s djecom ili skupine prijatelja, odnosno poslovnih partnera. Vilu zakupe najmanje jedan tjedan, najčešće dva, a u jednom slučaju gosti su ovdje ostali čak tri tjedna. Ovo im je zapravo baza iz koje odlaze na dnevne izlete do Splita, Šibenika, slapova Krke, Plitvica i Dubrovnika. Zanimljivo je da se gosti nisu vraćali. Ali su na njihovu preporuku stizali njihovi prijatelji – kaže Galić.
Vlasnik "Vile Vita" bukira smještaj isključivo preko turističke agencije. Od 2010. godine, kada su u vilu stigli prvi gosti, Galić nije samo promatrač sa strane, nego onaj koji osluškuje kako bi mogao privući nove goste.
– Ponudu moramo uvijek dopunjavati novim sadržajima. Pokazalo se da u Hrvatskoj naše prekrasno more i sunce nisu dovoljni. Osjećam zasićenost i kućama za odmor. Potrebni su nam drugi sadržaji koji će kroz aktivni odmor našim gostima ispuniti sve vrijeme. Meni bi, primjerice, ovdje odlično došao mini golf. Nisam zadovoljan angažmanom drugih koji bi svojom ponudom mogli obogatiti boravak mojih gostiju. Do sada sam imao rekordnih 135 dana bukinga, ali težim još produljiti sezonu jer je to i realno i moguće – zaključuje Galić.