Zvonimir Barišić iz Vrlike nije imao novca kako bi grafološkim vještačenjem dokazao da kontroloru HRT-a 20. travnja 1992. godine u Vrlici nije potpisao prijavu TV prijamnika pa će pravomoćnom presudom spomenutog županijskog suda HRT-u biti prisiljen platiti "RTV pristojbu za razdoblje srpanj-prosinac 2006. godine u ukupnom iznosu od 396 kuna" kao i parnični trošak od 725 kuna.
Svemu tomu, dakako, treba pribrojiti i kamate. I to sve za TV prijamnik koji Barišić nikada nije ni vidio, a kamoli imao. U cijeloj ovoj tragikomičnoj priči najzanimljivija je činjenica da dijelu hrvatskih sudaca, u ovom slučaju Općinskog suda Split – Stalne službe Sinj i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, nije poznato da je Vrlika 20. travnja 1992. godine bila pod velikosrpskom okupacijom i da toga dana u Vrlici nisu mogli biti ni Zvonimir Barišić niti kontrolor HRT-a.
Po prvostupanjskoj presudi Općinskog suda Split – Stalne službe Sinj koju potpisuje sutkinja Mira Đapić i potvrdi iste presude od Županijskog suda u Slavonskom Brodu koju je potpisao sudac Edo Švigir Barišić je upravo toga 20. travnja 1992. godine u Vrlici kontroloru HRT-a potpisao prijavu TV prijamnika. A kako za razdoblje srpanj – prosinac 2006. godine nije plaćao RTV pretplatu za korištenje toga dana prijavljenog TV prijamnika HTV je uredno pokrenuo postupak ovrhe.
Barišić se suprotstavio ovrsi poslije čega je protiv njega uslijedila tužba HTV-a sudu i parnični postupak koji je Barišić pravomoćno izgubio. Jer hrvatskim sudovima i njihovim sucima u Sinju i Slavonskom Brodu nije dokazao notornu činjenicu da je i toga 20. travnja 1992. godine jednako kao i svih drugih dana od 26. kolovoza 1991. do 5. kolovoza 1995. godine Vrlika bila pod velikosrpskom okupacijom.
– Poslije svega sam dobro prošao. Zamislite da su u tijeku parnice od mene tražili dokaz da sam Zemljanin i Europljanin, da nisam doselio s nekog drugog planeta. Cijela priča počinje polovicom 2007. godine kada dobivam platni nalog da po rješenju o ovrsi HTV-u platim 396 kuna na ime neplaćene pretplate za drugu polovicu 2006. godine. Ja sam napravio prigovor, kazao da TV prijamnika nikada nisam imao niti sam ga koristio jer sam inače gluh. Tim prigovorom je obustavljen ovršni postupak, ali je uskoro stigla sudska tužba. Smatrao sam da se radilo o pogrešci koju ću ja sudu lako dokazati – kaže Zvonimir Barišić i nastavlja:
– Na prvom ročištu u sudu u Sinju punomoćnik HRT-a stigao je bez ikakvih dokumenata. Ja sam, naravno, ustvrdio da nemam TV prijamnik niti sam ga imao pa prema tomu nisam ni obveznik plaćati RTV pristojbu. Sutkinja je odmah zaustavila raspravu, a kako je punomoćnik HRT-a kazao da oni imaju dokument s mojim potpisom da sam ja prijavio TV prijamnik, zakazana je nova rasprava. Na novu raspravu punomoćnik HRT-a doista je donio jedan papir za koji je u zapisniku toga ročišta navedeno:
"Utvrđuje se da je zamjenik punomoćnika tužitelja predao u spis dokument označen kao prijava prijamnika, a koji dokument nije u cijelosti čitak". Ja sam tada doznao da sam taj dokument kontroloru HRT-a "potpisao" 20. travnja 1992. godine u Vrlici iako sam toga dana bio na Dinari, ispod vrha Maglaj na oko 1400 metara nadmorske visine, kao pripadnik 126. brigade HV-a – kaže Barišić.
Naš sugovornik, zapravo, tvrdi da je i toga dana kao i svih dana od prisilnog napuštanja Vrlike krajem kolovoza 1991. do Oluje i konačnog oslobođenja rodnog grada 5. kolovoza 1995. godine svakog dana bio u Vrlici. Redovito u mislima, a kada bi god kao pripadnik HV-a boravio na dinarskim vrhovima u Vrliku je "dolazio" i pogledom.
– Sve sam to kazao sudu, ali sud mi nije vjerovao već je poklonio vjeru dokumentu koji u cijelosti nije bio čitak, a kojega sam ja, po tvrdnji predstavnika HRT-a, potpisao upravo 20. travnja 1992. godine u Vrlici, što je sud u konačnici prihvatio kao vjerodostojnu činjenicu za moju osudu. Valja, poradi istine, kazati da mi je sutkinja Đapić sugerirala, kada sam ja kazao da nikakvu prijavu TV prijamnika nisam potpisao, posebno ne u okupiranoj Vrlici, da zatražim grafološko vještačenje toga dokumenta. Ja sam kazao da se vještači.
Kada je ona rekla da bih trebao uplatiti 5 tisuća kuna za vještačenje, ja sam joj rekao da ja 5 tisuća kuna nemam. I tako sam ja osuđen pa će mi sada po ovoj pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu koji je potvrdio presudu iz Sinja stići nova ovrha koju neću moći izbjeći. Svi koji su čuli za ovu presudu ostaju zatečeni. Čude se i pitaju zar je to moguće. Kako vidite moguće je. Još će se ove presude domoći nekadašnji istinski okupatori Vrlike i koristiti je kao argument da Vrlika četiri godine nije bila pod velikosrpskom okupacijom – zaključuje Barišić.
