Mladi iz mjesta u kojem je 'jedino groblje u plusu' ne žele se predati i kreću u borbu: Mi ne želimo u Irsku ili Dansku! Pa naša Mette doselila se ovdje iz Kopenhagena...

Kada ovdje odlučiš nešto napraviti, nađu ti trista načina zašto je to nemoguće. Među ljudima vlada neki nihilizam i pesimizam. Kao da im je glavna misao: "Pustite nas da propadnemo u miru" – govori nam mlada ekipa, odnedavno ujedinjena u Nezavisnoj listi Vele Luke, objašnjavajući zašto će na predstojećim izborima svoje mjesto pokušati povesti u bolju budućnost.

– Mi ne želimo u Irsku, ni u Dansku, dapače, u našem timu imamo jednu Dankinju, koja je iz Danske došla živjeti u Hrvatsku, a među nama ima doktora, pravnika, ekonomista, poljoprivrednika, djelatnika u turizmu, društvenih aktivista, pa i nekoliko trudnica. I svi smo vrlo ljuti. Pogotovo trudnice – uvodno će Leo Žanetić, "otvorivši" šalom dok nam na Lučkoj rivi predstavlja veselo društvo, koje će, kako ističe, dati sve od sebe da nadoknadi izostanak kandidata za načelnika – Ivu Burmasa, koji nam se zbog spriječenosti poslom nije mogao pridružiti, te svojim doprinosom dočara što su naumili voljenoj Luci.



Kako doznajemo od 39-godišnjeg Ante Bene Miroševića, dogovorenog nositelja liste za Općinsko vijeće, ideja nezavisne liste rodila se prije godinu dana, i to na svježoj perspektivi i energiji koju su donijeli "povratnici" među njima, a koji su lokalne istomišljenike inspirirali na akciju.

– Meni je to bilo zanimljivo kako su se oni vratili iz Splita i Zagreba, čak iz Danske – govori pogledom preletjevši redom 30-godišnjeg projektnog menadžera Lea Žanetića, zatim njegova vršnjaka, liječnika Vedrana Dodiga te Mette Idu Padovan i njezina supruga Tomicu Vrbata, poduzetnike u turizmu, koji su svi redom u Luci pronašli svoj novi dom, dodavši kako je lokalno stanovništvo na njihov dolazak uglavnom reagiralo čuđenjem.

– Premda im nitko nije "službeno" poželio dobrodošlicu, ili ih pitao treba li im kakva pomoć, oni su od prvog dana gledali kako će zatečene prilike promijeniti nabolje. I to je nas ostale potaknulo na razmišljanje – prisjeća se, pa dodaje:

– Jer može se.



Situacija, kaže, nije bezizlazna kako im je "oni na vlasti" prikazuju.

– Kada krene predizborna kampanja, uvijek slušamo – kriv je HDZ, kriv je SDP, ne voli nas Županija, ne voli nas Blato, ne voli nas Zagreb, a Dubrovnik je daleko. Kao da se zato ne može ništa učiniti – negoduje, u što ga Leo prekida ističući da su im kao primjer poslužile mnoge uspješne općine i gradovi, poput Nerežišća, Supetra, Metkovića, Omiša i drugih, gdje su mladi i sposobni ljudi, kako dodaje, pronašli kako će, iako ih "ne vole", razvijati svoje mjesto.

– U Veloj Luci je eksplozija kreativne energije. Imamo više od pedeset udruga koje se bave sportom, umjetnošću i kulturom, ali nema ih tko pratiti. Ovdašnji su političari uvijek bili jaki samo na riječima i planovima. O svemu su već pričali, samo što ništa nisu proveli u djelo. Tako da nema tog infrastrukturnog projekta koji bismo mi mogli izmisliti, ali ćemo zato one odavno potrebne i najavljene ostvariti – nadovezuje se Ante otkrivajući namjere.

– Čime vi onda mislite dobiti svoje glasačko tijelo? Jeste li osmislili metodologiju pomoću koje ćete realizirati te planove? – pozivam na detalje programa, koji su pravodobno sastavili pa je sada u procesu dotjerivanja kroz konzultacije s lokalnim dionicima.

– Jedna od osnovnih stvari bit će osnivanje razvojne agencije. Da konačno uhvatimo korak s ostatkom države i iskoristimo mogućnosti koje se sad pružaju, jer nam one neće biti vječno dostupne. Zamislite, za 2017. aktualna je vlast isplanirala točno nula kuna ulaganja u projektnu dokumentaciju – s nevjericom nam otkriva Leo, pa dodaje kako se upravo u tome krije razlog slabe realizacije započetih projekata.



Primjera nedovršenih investicija u Veloj Luci je mnogo – od najveće županijske poduzetničke zone do nedovršene zaobilazne ceste i sekundarne mreže kanalizacije, koja ni dvadesetak godina od početka gradnje nije posve uvedena. Ne očekuju mnogo, kažu, ni od nedavno najavljene izgradnje nove ribarske luke i trajektnog pristaništa, za koje će, uvjereni su, također ubrzo ponestati novca.

Prijeko je potrebno, kako ističu, iznaći vanjske izvore financiranja, kako bi se rasteretio ionako nedostatan općinski proračun, te kako bi se investicije poput obnavljanja nerazvrstanih cesta, na koje se prema postojećemu modelu crpe značajna proračunska sredstva uz izdašnu dodatnu participaciju lokalnog stanovništva, namirivale iz dostupnih fondova i drugih izvora.

– Vrlo je važno i da se povežemo s ostalim općinama na otoku – ističe Mette Ida, Dankinja velolučkog podrijetla, pozivajući se na pozitivne primjere s rodnog joj sjevera.

– Na danskom otoku Bornholmu također se pet postojećih općina ujedinilo, čime su uštedjele značajna sredstva te zajedničkim naporima brendirale cijeli otok. Bio je to pilot-projekt toliko uspješan da su ga poslije primijenili mnogi danski otoci. Korčula je kao otok možda najviše samodrživa, treba se samo na to orijentirati i zajedno potegnuti – samouvjereno će ova trudnica, koja, kako nam otkriva, u otočnoj idili već uživa sa suprugom Tomicom i njihovim prvim sinom, ne mareći za ono što bi drugi okarakterizirali nedostacima škoja.
– A poradit ćemo i na demografiji – uključuje se i Vedran kao liječnik u ekipi.

– Rekorderi smo u negativnoj statistici, županijski šampioni po depopulaciji. Jedino je groblje u plusu i uporno se širi – ističe pozivajući se na nemilosrdne brojke.



– Vjerujemo da bi poduzetnički inkubator pomogao zadržati mlade na otoku pa ćemo se i time pozabaviti. Da im omogućimo infrastrukturu i taj neki prvi poticaj za ostvarivanje njihovi nauma i ambicija – opet će Ante, na što se Leo nadovezuje navodeći zadrugarstvo kao poželjan oblik udruživanja u proizvodnji, kakav će također poticati.

Prisjetivši se tako redom i turizma, koji se, kako navodi 30-godišnji Danko Lovrinčević, njihov kandidat za zamjenika načelnika, čak i Veloj Luci, koja godišnje za promociju izdvoji tek šesnaest tisuća kuna, nekim čudom počeo događati, najavljuju strateški i planski pristup. Prema njegovim riječima, razvoj održivog turizma, koji nije zapeo u drugoj polovini prošlog stoljeća, bit će jedan od njihovih prioriteta.

– Moramo promovirati ekološki i turizam orijentiran aktivnostima na otvorenom. To su gosti kakve želimo i gosti koji će znati cijeniti ovo naše bogatstvo – dodaje Tomica, ističući kako mu je iskustvo u poslu i pokazalo da upravo broj takvih gostiju na području njihove općine i pokazuje tendenciju rasta.



– Vela Luka je prazno platno – govori nam Leo pokušavajući zaokružiti priču.

– Nismo klasično otočno mjesto; mi imamo urbanu gradsku kulturu i takav duh. Pokušat ćemo se stoga razvijati i brendirati kao moderno, ekološko i održivo mlado mjesto. Kao svojevrsna start-up zajednica – zadovoljno zaključuje podržan odobravanjem družine, ističući kako će, zasluže li povjerenje sumještana, dati sve od sebe da i Vela Luka ne postane tek jedno u nizu "litnjih mista", koja hiberniraju zimi.