Bolski umirovljenici Vinko Marinković i Vojimir Cvitanić cijeli su radni vijek proveli u turističkoj tvrtki Zlatni rat, a i danas pamte kako su krajem 50-ih godina prošloga stoljeća kopali rupe u zemlji da bi njihove kolegice posadile mladice borova čije krošnje do današnjeg dana stvaraju ugodnu hladovinu uz Zlatni rat, najpoznatiju plažu u cijeloj Dalmaciji pa i na Jadranu, piše Jutarnji list.
U špici sezone tu se odjednom nađe i 10.000 turista koji uživaju u kupanju, suncu i vjetru koji gotovo uvijek puše s jedne strane pa uzburka more, čiji valovi svakodnevno mijenjaju oblik plaže koja je postala jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog turizma. Ovih je dana plaža glavna tema burnih razgovora među stanovnicima Bola na Braču koji ne kriju da im je ona najveće bogatstvo.
Strah od mafijaša
U Bolu se strasti ne smiruju otkako je Splitsko-dalmatinska županija 27. veljače raspisala natječaj za koncesiju Zlatnog rata na 15 godina. Dosad je kao koncesionar na temelju ugovora iz 2004. plažom upravljalo općinsko komunalno poduzeće Grabov rat.
No, 1. kolovoza prošle godine ugovor je istekao i Boljani strahuju da bi plažu mogao preuzeti neki privatnik, moćnik ili mafijaš, koji bi u želji da što bolje zaradi, doveo neke nove ugostitelje i trgovce i tako oteo kruh iz ruku mještanima koji rade ondje kao mali poduzetnici - vlasnici kafića, fast foodova, dućana i suvenirnica smještenih u gustoj borovoj šumi u drvenim barakama - ili u lokalnom komunalnom poduzeću Grabov rat koje čisti i održava plažu i iznajmljuje ležaljke i suncobrane.
Pamte dobro Boljani kako su te 2004. organizirali prosvjede kojima su spriječili da Županija koncesiju dodijeli privatnoj tvrtki iza koje je stajao bivši nogometaš Igor Štimac ili drugoj tvrtki iza koje je stajao također bivši nogometaš Mirko Lulić. Oni su, pak, angažirali vojske zaštitara kako bi zaštitili svoja prava te je Zlatni rat uoči sezone gotovo pa sličio za bojište. Zato su Boljani spremni na sve i ovaj put ne bi li zadržali Zlatni rat u svojim rukama, kao što je posljednjih 12 godina, i sve funkcionira više-manje savršeno.
No, netko je u Županiji, kažu, opet odlučio dobro zaraditi na njihov račun. Dok se u Splitu odlučuje o sudbini Zlatnoga rata, u Gospiću čelnici Ličko-senjske županije po prvi put u koncesiju daju zasigurno drugu najpoznatiju hrvatsku plažu, Zrće, zbog koje su županijske vlasti upravo zaratile s lokalnima u Novalji.
U Bolu su pak još 90-ih shvatili da nije najsretnije rješenje da privatnik zagospodari prirodnim bogatstvom jer je Zlatni rat prvo kao koncesionar držao tenisač Bruno Orešar, a onda i turistička tvrtka Zlatni rat, u čijim su rukama obližnji hoteli koje je u to vrijeme vodio stric aktualnog premijera, direktor Antun Plenković, a kasnije su prodani Bluesun grupaciji Jake Andabaka.
Da stranac ne smije dobiti koncesiju, jednoglasni su i građani Bola i općinske vlasti, od SDP-ova načelnika Tihomira Marinkovića do svih vijećnika koji su članovi raznih stranaka. Načelnik tvrdi da će, bude li trebalo, ovaj put Boljani pravdu tražiti i na Markovu trgu.
Rođačke veze
- Naš je motiv da novac koji se kod nas zaradi ostane na našem području, što bi bilo poštenije, jer je na otoku sve skuplje i do 30 posto. Život je težak i mukotrpan. Dokazali smo da tvrtka u vlasništvu općine dobro upravlja plažom. Bojimo se da bi se dolaskom privatnika poslovi na Zlatnom ratu dobivali po rođačkim vezama jer koncesionar može davati potkoncesije kome želi. Boljani koji žive od svoga rada na svojoj plaži bili bi oštećeni. Demografska situacija na Braču je jako loša, a ovaj potez može dovesti do još većeg iseljavanja - ističe Marinković koji traži da ga što prije primi župan Zlatko Ževrnja i da pokušaju naći mirno rješenje.
Predložit će mu primjenu zakonske mogućnosti da koncesijska odobrenja ugostiteljima i trgovcima na plaži daje Općina. Ako se ne uspije dogovoriti sa Ževrnjom, Marinković će tražiti sastanak s premijerom Andrejom Plenkovićem.
- Borba traje pa ćemo vidjeti kakav će biti ishod. Nadamo se, nama u korist, jer su naši zahtjevi vrlo realni. Zlatni rat je okosnica svih događanja u Bolu i glavni magnet za turiste - napominje načelnik.
Grabov rat, otkriva direktor tog komunalnog poduzeća Mirko Perić, 12 godina Županiji je plaćao koncesijsku naknadu od 1,103.305 kuna godišnje. Smatra da bi prije sklapanja novog ugovora trebalo odrediti što sve na plaži treba napraviti i u tome očekuju podršku Ministarstva zaštite okoliša.
- Imamo plan zaštite prirode, ali Ministarstvo još nije definiralo što sve smijemo raditi na pomorskom dobru, primjerice, koja stabla smijemo saditi. Triput godišnje čistimo podmorje, a svakih 15 dana provjeravamo kvalitetu morske vode, četvero naših djelatnika svakodnevno čisti plažu. Spremni smo uložiti do 1,8 milijuna kuna u nove objekte na plaži koji bi zamijenili postojeće drvene barake. Kupujemo gliser koji će upozoravati brodove da se u blizini plaže ne mogu sidriti. Pripremamo i plan zaštite od požara. Cilj nam je da se Zlatni rat očuva, a ne samo iskorištava - ističe Perić i otkriva da komunalna tvrtka zapošljava 30 stalnih radnika i još toliko sezonaca.
Predsjednik Vijeća općine Doro Adulmar smatra da je minimalni iznos godišnje koncesije od 1,8 milijuna kuna plus pet posto od prihoda, koliko je Županija odredila novim natječajem - previsok.
- Dosad smo plaćali 1,1 milijun i bili na pozitivnoj nuli. Inzistiramo da se napravi urbanistički plan uređenja (UPU) da se zna koje se djelatnosti na plaži mogu obavljati i u kojem opsegu. Koncesiju treba produljivati svaku godinu, a ne je dati na 12 ili 15 godina jer to predugo. Bilo je ideja da se na Zlatnom ratu održavaju techno partyji, što nismo dopustili, no ako dođe privatnik, sve je moguće. Zlatni rat je stvorio turizam u Bolu i cijelo mjesto je do danas ovisno o toj plaži. Bez nje smo nitko i ništa - govori Adulmar i podsjeća da je područje oko plaže nekada bilo jako bogato ribom zbog koje je ona i nazvana zlatnom. A danas taj status uživa zahvaljujući turizmu.
Vjetrovite zimske i proljetne dane, kad još nema turista, Tonči Šeparović, koji se prije sedam godina u Bol doselio iz Supetra, koristi za surfanje. Zlatni rat, kaže, idealna je destinacije za sportove na vodi. Smatra da bi plaža mogla biti i bolje uređena nego što je, ali teško da bi u tome uspio privatnik pa bi stoga bilo najbolje da, kao i dosad, o njoj brine Općina.
- Moramo spriječiti devastaciju prirode. Već sada ljeti ima previše sadržaja i kućica i nikako se ne bi smjela širiti ponuda. Treba uvesti više reda i ograničiti dolaske turističkim brodovima - kaže Šeparović.
Plastične ležaljke
Da se Zlatnim ratom mora upravljati iz Bola, a ne iz Splita, smatra i bolski ribar Tonči Jakšić koji poslijepodne u blizini plaže baca mreže u koje se u nekoliko sati ulovi i 50-ak kilograma ribe. Nikad ne isplovljava bez svoje bijele mješanke Lu koju je udomio prije pet godina i tvrdi da je bolja od bilo kojeg čovjeka.
- Tko ide u ribolov, uvijek nešto ulovi, a tko sjedi kod kuće, taj kuka da nema ribe. Bude girica, lignji, palamida... Ljeti taxi boatom prevozim turiste iz Bola do Zlatnog rata. Od turizma se bolje zaradi, ali ribolov je gušt. Nekad je Zlatni rat bio jedna od najboljih pozicija za ribolov na cijelom Jadranu, a onda su došli ljudi, pa je riba otišla. Treba raditi, a ne filozofirati - zaključuje Jakšić s kojim se to poslijepodne na more otisnuo i njegov mladi prezimenjak Zvonimir koji kaže da se nije godinama okupao na Zlatnom ratu jer je prevelika gužva, a ne sviđaju mu se ni plastične ležaljke.
- Ova plaža mora ostati mjestu, sinko moj. Ako je damo u tuđe ruke, naša omladina neće imati gdje raditi - govori Ivica Cvitović koji iznad Zlatnog rata ima vinograd u kojem uzgaja plavac mali.
- Znam da turisti na plaži žele razne sadržaje, ali bi te kućice trebale biti kamene, u dalmatinskom stilu, a ne drvene. A i glazba je preglasna. Cijeli dan bubnja techno, ali bolje i to nego narodnjaci. Turista je sve više i prodajem im vino. Svi mi ovdje živimo od tih turista i zato moramo čuvati prirodu kao oko u glavi, za našu djecu, a to može samo Općina. Županiju zanima samo novac - tvrdi Cvitović.
- Nije logično da drugi odlučuju o našem blagu i da mi nekom plaćamo 2 milijuna kuna godišnje i hranimo prekobrojnu administraciju u Splitu i Zagrebu - tvrdi umirovljenik Vojimir Cvitanić u čijoj je mladosti, tvrdi, plaža bila mnogo manja nego danas. Kako valovi nanose šljunak, ona s vremenom postaje sve veća. Sjeća se i vremena kada su gotovo do mora rasli vinogradi i smokve na mjestu današnjih borova.
- Te drvene kućice koje su danas na samoj plaži treba maknuti više gore, uz cestu - dodaje Cvitanić, a njegovu prijatelju Vinku Marinkoviću smetaju turistički brodovi koji svakodnevno na Zlatni rat na kupanje dovoze nekoliko tisuća turista iz cijele Dalmacije zbog čega su ljeti nepodnošljive gužve.
- Ti jednodnevni turisti iza sebe ostavljaju samo smeće, a gosti hotela se žale na preglasnu glazbu u barovima na plaži. A da umjesto Grabovog rata plažu preuzme privatnik, on će htjeti još veću zaradu pa će postaviti još više kućica i ležaljki. Općinska će tvrtka zaradu uložiti u uređenje općine za naše potrebe, kao što se i posljednjih godina mnogo ulaže u infrastrukturu koja je vrlo kvalitetna, a privatnik će sav novac spremiti u svoj džep - govori Neven Biliš koji 30 godina radi na recepciji hotela nedaleko od Zlatnog rata.
Živi lanac
Umirovljenici Cvitanić i Marinković tvrde da zahvaljujući najljepšoj jadranskoj plaži u Bolu nema nezaposlenih, a većina od oko 800 stanovnika, pa tako i njih dvojica, imaju i velike kuće s apartmanima koje iznajmljuju pa si pristojno popune kućne budžete. Da koncesija mora ostati u općinskim rukama smatraju i Kruno Marić, koji na plaži prodaje kukuruz, i Pero Nevistić koji drži suvenirnicu.
- Uredno plaćam najam komunalnom poduzeću i uspijem nešto zaraditi, a moja djeca koja studiraju od školskih dana ondje svako ljeto rade i stječu radne navike. Da dođe privatnik i povisi cijenu najma, taj mi se posao ne bi isplatio, kao ni drugim ugostiteljima koji u Bolu više ne bi imali egzistenciju i vjerojatno bi morali negdje odseliti trbuhom za kruhom. Valjda bi državi trebalo biti interesu da ljudi ostaju na otocima - govori Marić i ističe da na Zlatnom ratu izravno za život zarađuje 50-ak bolskih obitelji.
Kako spriječiti privatizaciju plaže smišlja i bolski umjetnik, kipar i književnik Ivica Jakšić Puko koji je prije 13 godina bio inicijator umjetničkog performansa u kojem je sudjelovalo oko 500 stanovnika Bola koji su se uhvatili za ruke i napravili živi lanac koji se protezao od Zlatnoga rata do središta mjesta. Iz ruke u ruku prebacivali su kantice napunjene šljunkom s plaže koji su iskrcali na rivi i u prisutnosti brojnih novinara zaključili da su premjestili dio plaže.
- Tada smo najavili da ćemo prenijeti Zlatni rat na Pražnicu, najviši vrh Brača, a sada predlažem da ga prebacimo u Banske dvore ili u p.... m...... U svakom slučaju, bit će to umjetnički čin koji će do zadnjeg trenutka ostati iznenađenje - zaključuje omiljeni bolski umjetnik Puko.
Trećina se vraćala
Kao voditelj restorana na Zlatnom ratu, koji doduše nije na području koje bi se po natječaju trebao naći u koncesiji, cijelo ljeto na toj plaži provodi Tomi Fabijanović, HSLS-ov općinski vijećnik i predsjednik Vijeća za koncesije.
- Grabov rat je dosad plaćao 1,1 milijun Županiji, od čega se trećina vraćala Bolu, a po trećinu su uzimale država i Županija. No, Grabov rat taj bi novac uspijevao zaraditi. Uzimanje Zlatnog rata u koncesiju svakom ozbiljnom poduzetniku može biti jako isplativo. Na Zrću je natječajem određena minimalna koncesijska naknada od 300.000 kuna, a za Zlatni rat čak 1,8 milijuna. Nadamo se da će Grabov rat opet dobiti koncesiju, no velik je novac u pitanju i bojim se da natječaj neće biti transparentan. Mi ćemo inzistirati da se ovaj natječaj poništi, a novi raspiše tek kada se kvalitetno pripremi i donese UPU. U međuvremenu koncesijske dozvole pružateljima usluga na plaži može izdavati Općina - ističe Fabijanović.
- Svakih 12 ili 15 godina, kada se donosi odluka o koncesiji, kod nas se ponavlja ista priča - zaključuje pročelnik Općine Stipe Karmelić, voditelj bolske administracije, dodajući da su od županijskih vlasti dobili potvrdu da koncesionara neće izabrati do kraja ove godine. Dotad će plažom upravljati Općina i iskoristiti sve pravne mogućnosti kako bi dokazala da je nedavno raspisan natječaj - protuzakonit. A možda, nada se, u Splitu to u međuvremenu i sami shvate pa ga ponište, kao što su učinili i 2004. i raspisali novi na kojem je odabran Grabov rat.
Karmelić nabraja propuste u natječaju koji ga čine nezakonitim - područje nije ispravno upisano u pomorsko dobro, nije napravljen plan zaštite od požara niti donesen UPU... Pokazuje dopis iz Ministarstva zaštite okoliša koje je 2011. vrlo jasno dalo odgovor na pitanje da za donošenje UPU-a Zlatnoga rata nije nadležna Općina, nego Županija, jer je riječ o zaštićenom području.
Na tri dijela
Naime, u Splitsko-dalmatinskoj županiji tvrde da je UPU trebala donijeti Općina koja to nije učinila. Potvrđuju to i u priopćenju koje su poslali Jutarnjem listu.
- S obzirom da se naknada od koncesije dijeli na tri dijela i predstavlja prihod države, Županije i Općine Bol, Županija je zakonski obvezna i ovlaštena raspisati natječaj. Neraspisivanjem natječaja svjesno se umanjuju prihodi države i županije i stvara nenadoknadiva šteta - tvrde u Županiji, uvjereni da se ugovorom o koncesiji najbolje štiti pomorsko dobro te se detaljno propisuju prava i obveze koncesionara, kao što su zaštita prirode, broj ležaljki i uvjeti sigurnosti plovidbe te se omogućava transparentnije upravljanje plažom jer Županija tada ima instrumente za kontroliranje koncesionara.
