Jadranskim morem caruje grabežljivica – strijelka! Sve je više zabrinutih ribara jer im ova agresivna vrsta uništava ulov, ali gunđaju i ribolovci-rekreativci, koji se upravo zbog strijelke ne mogu pohvaliti bogatim ulovom liganja.
Što se to događa u moru i koje su to promjene u hranidbenom lancu, upitali smo prof. dr. sc. Jakova Dulčića, znanstvenog savjetnika u trajnom izboru i voditelja Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
- Strijelka je u Jadranu dosta česta i brojna, poglavito posljednjih godina. Radi se o autohtonoj vrsti koja je ranije imala svoj areal, područje rasprostranjenosti uglavnom samo u južnom dijelu. No, posljednjih nekoliko godina nalazimo je na znatno širem području, te se ujedno i povećala njezina brojnost uzduž istočne obale Jadranskog mora. Ovdje treba spomenuti iznenađujući ulov strijelke (poznatije i kao strijelka skakuša, odnosno strijelko) u prosincu 2003. godine u Tarskoj vali kod Novigrada u Istri, u količini od 1,5 tona. Ova vrsta u tom području nije nikada bila zabilježena pa i ne čudi činjenica kako je ribarima bila potpuno nepoznata. Ovaj ulov zapravo predstavlja i najsjeverniji nalaz ove vrste u Jadranu, čak i na Mediteranu.
Premda se radi o vrlo ukusnoj ribi za ljudsku prehranu, taj konzumentski epitet nekako je zaobišao strijelku iz jednostavnog razloga što je puno poznatija među ribarima kao štetočina. Predator koji uništava sve pred sobom! Kada uleti u jato njoj omiljenih srdela, inćuna, cipala, liganja, ona ne utažuje samo glad već nastavlja svoj lov. Pa makar samo zagrizla neku od žrtava i ostavila je tako ozlijeđenu, jednostavno mora što više riba ugristi.
Sve zbog klimatskih promjena
- Strijelki eventualni prirodni neprijatelji mogu biti dupini, morski psi, te moguće tuna i veće raže. Povećanje brojnosti ove vrste može biti uzrokovana utjecajem klimatskih promjena na hidrografiju mora i oceana, ali i nestankom ili smanjenjem brojnosti onih vrsta koje se hrane strijelkom, odnosno klasičnim poremećajem u hranidbenom lancu, a populacije ove vrste su vrlo sklone oscilacijama svakih desetak godina.
Strijelka se na širem području ušća Neretve hrani uglavnom ciplom batašom, koji je na ovom području činio najvažniji segment ribarstva, navodi naš sugovornik. Posljedica toga je i bio pad ulova cipla bataša prije nekoliko godina. Zanimljivo je da ribari na tom području ovu vrstu smatraju pravom napasti te često spominju kako im uništava mreže u namjeri da se domogne njihove lovine.
- Budući da ribari još uvijek nemaju odgovarajuće alate za uspješan ulov strijelke skakuše, tradicionalno ribarstvo cipla bataša danas se nalazi na rubu propasti, a potencijalna ekonomska prednost izlova strijelke još uvijek nije ostvarena. Poznato je da ova vrsta dobro podnosi akvarijske uvjete, te kao takva predstavlja potencijalnog kandidata za uzgoj.
Naime, strijelkino meso je odlične kvalitete, prodaje se svježa i konzervirana, a kako je danas već potpuno uobičajena vrsta uzduž cijele hrvatske obale, lovi se i u sjevernom dijelu Jadrana.
Golema riba
Strijelka ili Pomatomus saltatrix, engleski naziv: Bluefish. Može narasti do 130 cm ukupne dužine i mase do 14,4 kg, obično je duga 20-60 cm.
Ljeti se približava obali. Aktivna je danju, vrlo je brza. Mrijesti se tijekom proljeća i ljeta. Može doseći starost od devet godina.
Cirkumglobalna vrsta, u tropskim i suptropskim morima (osim istočnog Pacifika), u čitavom Mediteranu i Jadranu. U Jadranu je dosta česta i brojna, poglavito posljednjih godina.