Nona Keka na svijet je donijela petero djece, a živi su joj najstariji sin Ante i najmlađa kći Ana, koji su svojoj majci prvi čestitali rođendan. Posebnu joj radost čini devetero unuka te dvanaestero praunuka, a svima zna nabrojiti imena. Sin Ante najstariji je aktivni član splitske Torcide, pa ne čudi što je svoju privrženost navijačkoj skupini prenio i na majku, koja je rado oko vrata primila − Torcidin šal.
Slabo čuje, ali um joj je neobično bistar
Najstarija Bračanka slabije čuje, kreće se uz pomoć kolica, ali um joj je neobično bistar. Dobro se sjeća mnogih detalja iz svoga dugovječnog života. Puno je i teško radila, trebalo je odgojiti djecu i prehraniti obitelj. Na glavi i na svojim leđima prenijela je na tone tereta, a sada uspješno nosi breme godina. Bilo je mnogo onih koji su slavljenici željeli stisnuti desnicu i čestitati rođendan.
Ona je svima zahvaljivala i na sve zazivala Božji blagoslov, uz pokoji mudar savjet. − Sinko, u meni još ima force i srce mi još mlado, ali noge su me izdale. Bog mi je dao velike godine, i na tome mu hvala, ali sve je to brzo prošlo... − rezimira nona Keka na svoj 104. rođendan.
Kuća i kapelica noni u čast
Rođendanska fešta priređena je u masliniku na domak Supetra, u lijepoj kamenoj kući koja je u vlasništvu slavljeničine unuke Velimire Hržić. Ona je kući, u čast svoje none, dala ime “Nona Keka“ i taj je natpis uklesan na njezinu pročelju.
Tako je najdugovječnija Bračanka, koja je cijeli život bila vezana uz prirodu, u prirodi proslavila 104. godinu svoga života. I ne samo to. Velimira je u čast rođendana svoje none izgradila malu kapelicu i u nju stavila kipić svetoga Frane (noni je pravo ime Franka) koji je osobno donijela iz Asiza, a kapelicu, kipić i nonu Keku blagoslovio je supetarski župnik don Toni Plenković.
Pjevalo se “Lijepo ime Keka“, a rođendanska fešta trajala je od podneva do sedam sati navečer i sve je to nona Keka uspjela izdržati. Toga dana nije joj trebao poslijepodnevni odmor. Njoj u čast vrtio se na ražnju brački janjac. − E, baš je posoljen po mome guštu − zadovoljno je kazala nona Keka.
Bilo je tu još pršuta, sira, francuske salate, juhe, lešog sa šalšom, telećeg rižota, pa rođendanska torta, domaće hrustule... Tijekom objeda najstarija je Bračanka nazdravila čašom bevande, a kad je na stol stigla rođendanska torta, razdragano je čašicu prošeka podignula u vis i nazdravila.