U deset središnjih osnovnih škola na području Imotske krajine koje zajedno broje oko 2800 učenika, zaposlen je samo jedan jedini logoped i to u školi u Prološcu. Sve ostale škole, bez obzira što imaju i te kakve potrebe za tom stručnom osobom, takvog stručnjaka nemaju.
No, zato Imotski ima nešto što nemaju veće i bogatije sredine. Riječ je o Udruzi osoba s invaliditetom osnovanoj još 2004. godine na inicijativu stopostotnih invalida Josipa Bilića Pavlinovića i Ante Raosa. Do te godine na stotine civilnih invalida, na desetke djece s posebnim potrebama, muku su mučili, kako doći do liječnika, kako do raznih povlastica, koje su im zakonom zagarantirane. Roditelji su mjesecima čekali na logopedske i terapeutske termine po okolnim gradovima, trošeći i svoj i državni novac, što na putne troškove, što plaćanje dodatnih sati. I danas primjera radi, za jedan prijam i tretman u logopeda imotskoj djeci s posebnim potrebama najbliži je 100 kilometara udaljeni Split. Ako se prijave, recimo u ožujku, termin se dobije za otprilike šest mjeseci. U Imotskom u Udruzi osoba s invaliditetom, gdje je zaposleno pet logopeda, na red dođete za 24 sata. Upravo ova udruga takvim načinom rada i sposobnošću Josipa Bilića Pavlinovića, u samo nekoliko godina uštedjela je državi više od sedam milijuna kuna, dok im je za godišnji rad potrebno nešto manje od 500 tisuća kuna.
Nedostaje još novca
- Sada je to naš središnji problem koji moramo riješiti i koji mi je, kao i mojim zaposlenicima, a ima ih čak 24, svakodnevna mora. S jedne strane smo ušli u odličan ritam, rada s naših 320 članova civilnih invalida iz svih mjesta Imotske krajine, s djecom s posebnim potrebama. Ekipirani smo, imamo pet logopeda, dvije učiteljice, jednu odgojiteljicu, deset osobnih asistentica, projektnog menadžera, čistačice.
Prije neki dan krenuli smo s projektom koji nam je financirala na godinu dana Europska komisija u Hrvatskoj u iznosu od 78 tisuća eura. Projekt produženog boravka s djecom koja imaju teškoće u razvoju, inače teži 98 tisuća eura, no ostatak ćemo nekako usuglasiti s gradom Imotskim i Županijom. Primili smo pet novih djelatnika, i to stručnih osoba. Imaju ti mladi stručnjaci plaću po normama Ministarstva socijalne politike i mladih. Petnaest mališana, svaki dan od 9 do 13 sati imaju u novim i opremljenim prostorima produženi boravak.
Ukidanje potpora
S njima radi logoped, defektolog, imaju odgojiteljice i sve je to jedan civilizacijski i humani iskorak u sredini, koja nažalost, ima više od tri stotine djece s posebnim potrebama i s kojima treba kontinuirano raditi. Od 31. svibnja prema najavama, ukida nam resorno Ministarstvo potpore za naš već ustaljeni rad. Neće, koliko doznajem biti natječaja, na koje smo se redovito javljali i gdje su nam naši projekti izvrsno ocijenjeni. Što će biti s ovom djecom, invalidima, konačno i sa 24 zaposlena, sada to ne znam - već pomalo razočarano priča nam Bilić-Pavlinović.
Bila bi to, prava katastrofa, slažu se svi u Imotskom, a posebno rodbina civilnih invalida i roditelji djece s posebnim potrebama. Mukotrpan osmogodišnji rad bio bi doveden u pitanje. - Borit ćemo se, javljati se na natječaje fondova Europske unije, moramo se održati - jada se Josip.
Imotska lokalna zajednica neće moći, a i do sada baš i nije puno sudjelovala u participaciji rada ove jedinstvene udruge, ponajprije se oslanjajući na probitačnost i odličan rad Josipa Bilića Pavlinovića, koji je raznim projektima, njihovom realizacijom na terenu stekao povjerenje ne samo Ministarstva, već i mnogih drugih. Nije naodmet spomenuti da je ta udruga prva uvela radionice za oko 300 djece s posebnim potrebama, terapeutska jahanja, razne sportske igre, da su osigurali invalidima Imotske krajine popuste na autobusne linije, jeftiniji telefon, smanjenu cestarinu na autocestama, ugovaranje specijalističkih pregleda.
U pripremi projekata ove udruge prema EU fondovima, besplatno je sudjelovala i Sandra Lončar Imoćanka sa zagrebačkom adresom, i jedna od najpriznatijih stručnjaka za europske aplikacije. - Nadamo se da će nam se prepoznati rad i da ćemo i dalje biti potpomognuti od države, jer radimo korisne i vrijedne stvari, a uz to svake godine državi uštedimo više od milijun kuna - veli Bilić-Pavlinović.