Vrgorac je vjerojatno jedini grad u Hrvatskoj koji nema svoje veliko nogometno igralište i klub. Kako bi se na tom planu nešto promijenilo, aktualna vrgoračka vlast, na čelu s gradonačelnikom Borisom Matkovićem, pokrenula je 2005. izgradnju nogometnog igrališta u Banji pokraj Vrgorca. No, završni radovi stali su zbog nedostatka novca.
− Dosad smo u izgradnju igrališta uložili oko 1,3 milijuna kuna. Tim smo novcem dosta toga napravili, a sada na red dolazi drebaža te postavljanje trave i zaštitne ograde, međutim, mi novca za to više nemamo. Zbog toga smo odlučili zatražiti pomoć od Hrvatskog nogometnog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora kako bismo završili taj projekt. Iskreno, očekujem da će nam oni izići u susret kako bi i naša djeca mogla pokazati svoje nogometne vještine − kazao je Boris Matković, vrgorački gradonačelnik i saborski zastupnik.
Od Bokšića do Primorca
Unatoč lošoj nogometnoj infrastrukturi, vrgorački kraj bio je i ostao rasadnik nogometnih talenata. A to govore i imena: proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac Alen Bokšić je iz Zavojana, nedaleko od Vrgorca, odakle je i Siniša Jukić, koji je nosio dres “Varteksa” i slovenske “Olimpije”.
Zatim, ponajbolji makarski nogometaši koji su ostavili traga i na prvoligaškim travnjacima Nedo i Danko Jović iz Dubrave su, a bivši vratar “Hajduka” Darko Franić je iz Vina. Braća Vale i Ićo Roglić nosili su dres nekoliko hrvatskih prvoligaša, a stariji Vale nizao je pogotke i u austrijskoj prvoj ligi.
Novi val mladih i darovitih vrgoračkih nogometaša predvodi Mateo Roskam, član “Širokog Brijega”, drugi strijelac prvenstva BiH, te Zoran Nižić, igrač belgijskog drugoligaša “Bruxellesa”, o kojemu je biranim riječima govorio i bivši izbornik mlade reprezentacije Dražen Ladić.
Tu je i Jurica Granić, jedan od najboljih stopera u Drugoj ligi, član vodeće “Gorice”. Njima treba pridodati i nove klince mlađih uzrasta koji su već na natjecanjima skrenuli pozornost na sebe, poput Ivana Šalinovića (“Zagreb”), Dina Ančića (“Zmaj”) te Ivana Primorca (“Hajduk”).
Od triju klubova bez terena na koncu nije ostao ni jedan
Svim ovim momcima zajedničko je da su svoje prve nogometne korake napravili u makarskom “Zmaju”, jer u Vrgorcu nisu imali osnovnih uvjeta za treniranje. I danas većina talentirane vrgoračke djece trenira u “Zmaju” i nije im teško putovati i 70 kilometara po buri, kiši i snijegu kako bi došli na trening i vratili se kući, a neki su čak i autostopirajući putovali u Makarsku.
Jedno je vrijeme više od 30 mladića iz Vrgorca svakodnevno putovalo u Makarsku na treninge. Danas ih je manje jer su se neki okrenuli malom nogometu upravo zbog tolikih kilometara koje trebaju prevaliti kako bi došli na trening. Na vrgoračkom području u prošlosti su djelovala tri kluba, koja su ostvarila i zapažene rezultate u to vrijeme.
− Prvi je bio NK “Strijelac”, osnovan prije početka Drugog svjetskog rata i ponovno obnovljen 1945. godine, no izgradnjom garaže za potrebe bivšeg “Jadrantransa“ klub se ugasio. Jednostavno su ostali bez igrališta, na kojemu je izgrađena garaža − otkriva bivši vrgorački gradonačelnik Ante Galić koji je u tom klubu rekreativno branio. Prvi uspjesi došli su osamdesetih godina, kad je Mate Jelavić Bozavac 1979. na Velikom Prologu osnovao NK POŠK.
− Igrali smo u tadašnjoj Međuopćinskoj ligi, koja je obuhvaćala područje od Dubrovnika do Metkovića i Ploča, dvije godine nakon osnivanja bili smo prvaci te lige. Klub je tada imao oko 200 članova u svim uzrastima, a domaće utakmice igrali smo u Pločama i Ljubuškom jer u Vrgorcu nije bilo terena.
Poslije smo napravili igralište u Rastoku, u polju, gdje smo igrali posljednje dvije sezone. Klub je prestao postojati nakon nekoliko godina − prisjeća se Jelavić, koji i danas ima veliku želju izgraditi nogometno igralište u Velikom Prologu. U to vrijeme pojavio se na vrgoračkom području i drugi klub, NK “Vrgorac”.
− Igrali smo također u Međuopćinskoj ligi, u kojoj smo bili prvaci u sezoni 1985./1986. godine. Tada su nam izmislili neke kvalifikacije da igramo s “Orebićem” za ulazak u viši rang. Klub je imao samo seniorsku momčad, a domaće utakmice igrali smo u Ljubuškom, te zadnju sezonu u Rastoku − kaže Slobodan Stanković Bege, nekad udarna igla toga kluba.
‘Ako hoće, HNS može pomoći’
Ovi vrgorački sportski djelatnici istaknuli su da gradu treba nogometno igralište jer se na ovom kršu rađa dosta talentirane djece. Priznaju da se moglo igralište izgraditi i prije da nije bilo sporova oko mjesta njegove izgradnje. S vrgoračkim problemima upoznali smo i vodeće ljude hrvatskoga nogometa, htjeli smo čuti jesu li spremni pomoći da i ovaj kraj osjeti čari najpopularnije igre na svijetu. Uglavnom, volja postoji...
− Nažalost, Županijski nogometni savez nema novca da pomogne izgradnju igrališta. No, to može bez problema učiniti HNS, jer su to radili i u drugim mjestima. Naravno, ako hoće, jer Vrgorac je jedino područje u Hrvatskoj koje nije nogometno pokriveno. S promjenama u Nacionalnom savezu, siguran sam da će se promijeniti odnos i prema Vrgorcu, koji ima velikog prijatelja i zagovornika u gospodinu Anti Pavloviću – istaknuo je Paško Viđak, predsjednik ŽNS-a pod suspenzijom.
Srebrić: Nastojat ćemo pomoći− Nastojat ćemo pomoći u koordinaciji s Hrvatskim olimpijskim odborom. Ne bih volio sada nešto obećati, a da to poslije ne ispunim – naglasio je Zorislav Srebrić, glavni tajnik HNS-a. |
Igor Štimac: Naš je program i pomaganje− Mi u svojem programu imamo razvoj svih nogometnih sredina, pa tako i Vrgorca i njegove nogometne infrastrukture. Ne vidim razloga zašto ne bismo pomogli Vrgorcu i ostalim sredinama koje muče takvi problemi – kazao je Igor Štimac, kandidat za predsjednika HNS-a. |