Umirovljena nekadašnja sutkinja šibenskog Općinskog suda Maja Šupe osuđena je u utorak na splitskom Županijskom sudu nepravomoćno na četiri i pol godine zatvora zbog uzimanja 15.000 eura. Osoba od koje je uzela mito, zagrebačko-makarski poduzetnik Blaž Petrović, osuđen je za davanje mita na tri godine zatvora, dok je posrednik u ovom "mutnom poslu", šibenski odvjetnik Branimir Zmijanović, nepravomoćno dobio godinu i 10 mjeseci zatvora. Nitko od njih nije se pojavio na izricanju presude.
Ovakvu je presudu donijelo tročlano sudsko vijeće, na čelu sa sucem Dinkom Mešinom, prihvaćajući optužnicu USKOK-a po kojoj se Petrovića teretilo da je preko svoga odvjetnika Zmijanovića u periodu od veljače 2013. pa do rujna 2014. godine u Šibeniku i Zagrebu, u predmetu koji se vodio protiv njega i Ivice Kodžomana (tadašnjeg pravnika i rukovoditelja pravnog, kadrovskog i općeg odjela u Hrvatskim šumama, odnosno njihovoj splitskoj podružnici), pred sutkinjom Šupe dogovorio da će je nagraditi s 15.000 eura mita ako njega i Kodžomana oslobodi kaznene odgovornosti.
Dogovoreno je bilo da će joj 6000 eura isplatiti prije donošenja prvostupanjske presude, kao vrstu predujma, a ostatak kad presuda postane pravomoćna.
U tom je predmetu optužnica teretila Kodžomana za zloupotrebu položaja i ovlasti kao zastupnika Hrvatskih šuma u parnici koja se vodila za oko 4000 kvadrata zemljišta u Tisnom, a Petrovića kao poticatelja. U parnici se utvrđivalo pravo vlasništva, a s druge strane bio je Petrović, odnosno njegova tvrtka "Gambino", koja je, pak, u rujnu 2004. godine preuzela spor koji je u početku pokrenula tvrtka "Morovnik" d.o.o.
Prema optužnici, od ožujka do listopada 2004. godine Kodžomana je u više navrata kontaktirao Petrović, koji mu je dostavio procjenu vrijednosti nekretnine koju je izradio vještak za graditeljstvo. Petrović je nagovarao Kodžomana, i naposljetku ga nagovorio, da u sudskoj nagodbi prizna da je njegova tvrtka "Gambino" vlasnik više od 53 tisuće četvornih metara spornog zemljišta, a da će zauzvrat "Gambino" isplatiti određeni iznos Hrvatskim šumama.
Da bi se to realiziralo, Kodžoman je, po optužnici, iako je bio svjestan da je to nekretnina u vlasništvu države i da ne može sklapati nagodbu bez suglasnosti Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, prvo sudu predao Obavijest Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije od 1. listopada 2001. godine u kojoj je neistinito prikazao da se navedena čestica na dan 16. listopada 1990. godine nalazila unutar granica građevinskog područja.
Potom je na ročištu pred sudom 12. listopada 2004. godine sklopio nagodbu u kojoj je priznao vlasništvo "Gambina" nad zemljom, za što je Petrovićeva tvrtka trebala isplatiti tri milijuna i 292 tisuće kuna. Vijeće kojim je predsjedala sutkinja Šupe oslobodilo je obojicu krivnje, uz ostalo zato što, po presudi, "nije na nedvojben način" dokazano da je Kodžoman zloupotrijebio svoj položaj, kao niti da ga je Petrović na to poticao.
Županijski sud u Šibeniku to je i potvrdio ustvrdivši, uz ostalo, da tužiteljstvo nije ničim dokazalo da je Petrović nagovarao Kodžomana i da takva tvrdnja "predstavlja golu spekulaciju za koju nema uporišta u provedenim dokazima".
No sudsko vijeće suca Mešina zaključilo je da je dokazano da je bivša kolegica Šupe donijela ovakvu presudu jer je uzela mito, a da bi opravdao isplatu 6000 eura, odvjetnik Zmijanović napravio je predugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. lipnja 2013. godine kojim Janja Šupe, majka Maje Šupe, prodaje Tomasu Rajneru (nekadašnji blizak Petrovićev suradnik, nakon čije je ispovijesti medijima i krenula cijela ova priča) vinograd i pašnjak na predjelu Razori u Šibeniku za ukupno 59 tisuća eura.
Na račun sutkinjine majke, kao kapara, uplaćeno je 6000 eura, s tim da u slučaju raskida predugovora kapara ostaje prodavatelju, a baš je uplatnica za kaparu koju je popunio Petrović bila dokaz sucu Mešinu da je on znao za vezu sutkinje i osobe koja prodaje nekretninu Rajneru, a koje se, gle čuda, prezivaju jednako.
– Morao je znati da su te dvije osobe povezane, iako je tvrdio da je popunio uplatnicu jer Rajner slabije vidi pa mu je pomagao – naveo je sudac Mešin u obrazloženju.
Dakle, tih 6000 eura Petrović je uplatio na račun Janje Šupe, uz naznaku da je uplatitelj ne on, nego Rajner, a nakon što je uplata sjela, sutkinja Šupe je pet mjeseci kasnije, u studenome iste godine, donijela oslobađajuću presudu, koju je sredinom rujna 2014. godine i pravomoćno potvrdio viši sud, te je Petrović tada na neutvrđen način isplatio i ostatak od 9000 eura.
– Ova se presuda ne temelji samo na iskazu svjedoka Rajnera, koji sud prihvaća kao vjerodostojan, nego postoje i drugi dokazi... Optuženika nema, ali svejedno moram reći da svaki put kad imam suca ispred sebe isto kažem. A to je da smo svi mi ljudi, da se svakome svašta može dogoditi, pa i sucu da sudjeluje, primjerice, u prometnoj nesreći ili u nečem ozbiljnijem, poput ubojstva, i to mogu razumjeti, iako ne i opravdati.
Ali ako sudac uzima novac za posao za koji je od države dobro plaćen, onda tu nemam nikakvog razumijevanja niti opravdanja. Kazna je bezuvjetna jer bi inače drukčija sankcija, poput nekog uvjeta, bila zeleno svjetlo svima i poruka tipa "evo, imate suca, platite i dobit ćete presudu kakvu hoćete, a ako vas uhvate, dobit ćete uvjet". To tako ne može, sudac bi trebao biti stup društva i ako takvo što sudac radi, strah me je i pomisliti što bi neki drugi mogli raditi – nadahnuto je, uz ostalo, svoju odluku obrazložio sudac Dinko Mešin.
Nakon objave čuli smo se nakratko s Blažom Petrovićem, koji je poručio da je "ovo vijeće, na čelu sa sucem Mešinom, pljunulo direktno u usta pravnoj državi jer je ovom odlukom legaliziralo pokušaj iznude...".
– Da sam bio malo slabiji, pokleknuo bih pred ovim, ali nisam. Ovo nije kraj, vjerujem da će pravda pobijediti jer imam povjerenja u pravnu državu. Moram zahvaliti mojem odvjetniku Vinku Ljubičiću, koji me je profesionalno i časno branio – kratko je komentirao Petrović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....