Dalmacija Šibenik

šibenska EKIPA ZA OČEVID

Kada stignu na teren, zateknu samo prah i pepeo: oni su CSI za požare, ali za razliku od TV 'kolega', nemaju čak ni fotoaparat, ni kameru, jedino oružje su im glava i iskustvo; Ovo je njihova priča

šibenska EKIPA ZA OČEVID

Oni su zaposlenici Ministarstva unutarnjih poslova s iskaznicom inspektora, nemaju status policijskih službenika i zbog toga imaju manje plaće, nemaju beneficije i njihova oprema ne spada u opremu policijskih službenika, pa je stoga ne nabavlja ministarstvo nego policijska uprava, koja najčešće nema dovoljno novca za tu namjenu.

Status policijskih službenika izgubili su 2001. godine novom sistematizacijom radnih mjesta u MUP-u i na neki su način ostali "visjeti u zraku". Fakultetski su obrazovani, u pravilu smjer prirodnih znanosti zbog karaktera posla, "sami svoji majstori" koji svoje teoretsko znanje u praksi primjenjuju uz pomoć starijih kolega, i tako stječu iskustvo, bez kontinuirane edukacije i praćenja trendova u poslu kojim se bave. U slučajevima požara, eksplozija ili nekih drugih havarija, kao dio ekipe za očevid, sudjeluju zajedno s policijskim službenicima.

Bez njihova "pečata" ne može se graditi nove građevine jer oni utvrđuju posebne uvjete građenja, obavljaju tehnički pregled za građevine iz područja zaštite od požara i eksploziva, pregledavaju jesu li očišćeni tereni trase dalekovoda, obavljaju pregled pružnog pojasa te legalnih i ilegalnih odlagališta komunalnog otpada. Nadziru nabavu i prijevoz eksploziva, određuje lokacije za skladištenje zapaljivih tekućina i plinova... Dio su Službe upravnih i inspekcijskih poslova MUP-a, a povod što smo ih posjetili ovog tjedna je to što se o njihovom radu u javnosti malo zna ili gotovo ništa.

 

 

U PU šibensko-kninskoj u inspektoratu je zaposleno petero osoba, a dočekalo nas je njih četvero. Voditelj Dragan Njegić, dipl. inženjer elektrotehnike, Neven Dobra, dipl. ing. sigurnosti, inspektor zaštite od požara i eksploziva, Siniša Grubišić, dipl. ing. strojarstva, i Helena Skroza, dipl. ing. biologije, dok je Lenka Antulov-Fantulin, dipl. ing. kemijske tehnologije, tog dana bila odsutna. Najviše iskustva kao inspektor ima voditelj Njegić koji je u ovaj službi od 1983. godine, Lenka je od 1991., Siniša od 2001., Neven od 2015. te Helena godinu dana.

– Mene nemojte ništa pitati, a na morate me ni fotografirati. Za koji mjesec ću u mirovinu – oglasio se Siniša.

– On će sad nastaviti s glazbenom karijerom, dobacio je netko u šali, pošto je Siniša bio gitarist grupe "Pauci" koja je, kao i "Grupa MI" i "Polaris", sedamdesetih godina prošlog stoljeća žarila i palila šibenskom pop i rock scenom.

No, vratimo se temama našeg posjeta. Povod su požari na otvorenom, koji su startali na području naše županije i prije požarne sezone, i do utorka, 12. ožujka, već ih bilo 277, a tijekom cijele prošle godine bilo ih je ukupno 401. Godina 2017. ostala je zapamćena po katastrofalnim požarima u Dalmaciji, i to u blizini gradova i naselja, a na području Šibensko-kninske županije zabilježeno ih je, čak, 1023. Jasno je da se za svaku vatru ne zove ekipu za očevid, jer gdje bi tomu bio kraj. Inspektori PU šibensko-kninske 2017. su obavili 86, prošle godine 45, a u ovoj godini 13 očevida požara, i to na poziv dežurnih iz Operativno-komunikacijskog centra policije, pošto oni procjenjuju kad je potrebno raditi očevid.

– Osim radnog vremena, imamo i pasivno dežurstvo te na poziv iz OKC-a skupi se ekipa u kojoj je inspektor zaštite od požara i eksploziva, krim-tehničar i dežurni operativac. Ide se na uviđaj, prikupe se podaci gdje je nastao požar te ako je požar na otvorenom, trebamo saznati odakle je vatra krenula na temelju dobivenih podataka. Sve do devedesetih godina očevid se radio kao hitna istražna radnja, što znači da se na teren izlazilo odmah. Danas se očevid radi nakon što se požar ugasi, pa se puno tragova izgubi i zbog toga znamo i nekoliko sati tražiti ishodište požara.

– Imate li kakve instrumente?

 

 

– Imamo samo iskustvo i glavu! Na ishodištu požara na otvorenom u pravilu sve izgori i materijalnih dokaza rijetko ima. Tako da vam je teško dokazati da je požar namjerno podmetnut. Ima slučajeva da se počinitelje otkrije na temelju svjedočenja očevidaca, ali to nije naš posao jer mi nismo ovlašteni policijski službenici. Iz iskustva mogu reći da u 90 posto slučajeva do požara dolazi zbog nepažnje za što je, naravno, kriv čovjek, a u preostalih deset posto uzroci su namjerno podmetanje ili je neki drugi uzrok. Ako se, a to smo imali 2017. godine, dogodi da istovremeno dođe do izdvojenih požara na više mjesta na udaljenosti 50-100 metara, jasno je da je požar zapaljen namjerno. Ako je uzrok požara iskrenje na dalekovodu, to je lako otkriti jer se na žicama vidi da je došlo do kratkog spoja. To je moguće otkriti ako prije nas na teren ne dođu radnici "Elektre", koji promijene žice i time uklone tragove. U biti, kad se radi o požaru na otvorenom zaista je teško otkriti uzroke, jer materijalni dokazi izgore. Pogotovu ako je vatra upaljena upaljačem – rekao nam je Njegić.

Zanimalo nas je što je s požarima u zatvorenom prostoru te koliko je moguće otkriti njegove uzroke.

– Ako je požar u kući ili nekom drugom objektu, u pravilu tamo gdje je najviše gorjelo centar je požara i od tu se počinje. Pregledaju se električne instalacije i prema pravilima struke tražite dalje. Ili, ako nije bila prometna nesreća jer mi u tom slučaju ne radimo očevid, stigne dojava da se zapalio autobus u vožnji, odlazimo na teren i pregledamo sve kako bi se utvrdilo odakle je požar krenuo. Na primjer, je li oštećeno crijevo od goriva pa se gorivo slivalo na auspuh i zapalilo – navodi Njegić i dodaje da ima različitih situacija. Upozorava da građani trebaju biti oprezniji, ne samo kad je riječ o paljenju vatre na otvorenom, već se trebaju i savjesnije ponašati prema vlastitoj imovini, a time i samima sebi. Zapravo, ponovio je ono o čemu godinama slušamo, ali se često toga ne pridržavamo. Na primjer, u kadu se nikada ne ulazi prije nego se isključi bojler; redovito treba provjeravati gumicu na plinskoj boci i promijeniti kompletno crijevo svakih pet godina; ne koristiti produžni kabel koji ne može izdržati veći broj kilovata; improvizirati kod pregorenih osigurača i umjesto tanke žice stavljati čavao; ne ostavljati punjače uključene u struju bez aparata. Niz je opasnih situacija o kojima čovjek malo ili rijetko razmišlja, a posljedice mogu biti katastrofalne. I tako, riječ po riječ, došli smo i do teme korištenja gospodarskog eksploziva i pirotehničkih sredstava, a za to je stručnjak Neven.

– Svako korištenje gospodarskog eksploziva mora imati naše odobrenje, bilo da se radi o prijevozu ili korištenju na gradilištu.

– Znači, sad kad su minirali Poljanu morali su imati vaš "blagoslov"?

– Tako je. Firma ovlaštena za korištenje eksploziva mora imati suglasnost MUP-a da može upotrijebiti eksploziv. Isto je i s vatrometima, odnosno korištenjem pirotehničkih sredstava na javnim mjestima i u određenim prigodama – rekao je Neven koji je u ovu službu došao iz Ministarstva obrane gdje je radio na sasvim drugim poslovima. Ovdje, s kolegicom Lenkom, "prati" eksplozive od ulaska u Hrvatsku do potrošnje, neovisno radi li se o gospodarskom eksplozivu ili pirotehnici.

 

 

– Imamo ulaz u terminal, u sustav, i dajemo odobrenje tvrtkama da taj eksploziv mogu trošiti te pratimo da se određena količina eksploziva na putu ili utroškom ne izgubi, i sve to nadziremo – kaže naš sugovornik.

Siniša, kako smo već naveli, sprema se za mirovinu. U inspektorat je došao iz bivšega šibenskog aluminijskoga giganta TLM-a, također s potpuno drugačijih poslova. Svih ovih godina ne pamti neku specifičnu situaciju pri utvrđivanju uzroka požara i kaže da je bilo najteže naučiti.

– Ide se od slučaja do slučaja. Ne postoji literatura po kojoj se može raditi, ne organiziraju se seminari i uči se sa starijim kolegama, na terenu. Treba koja godina da se posao dobro nauči – kazao je Siniša. Mlada biologinja Helena ne može previše govoriti o iskustvu jer je tu tek godinu dana, a od toga je pola godine radila i učila za državni ispit zato što je to bio uvjet za ostanak na radnome mjestu.

– Ne znam što nas čeka, opet je reorganizacija u sustavu i pokušavam "pohvatati konce". Posao je zahtjevan, a za ovo što je rečeno nismo imali edukaciju, posebno s obzirom na određivanje uzroka požara. Mislim da bi to bilo neophodno za nas mlade, nove djelatnike kojih sada ima i u drugim policijskim upravama u Hrvatskoj – rekla je Helena.

Voditelj Njegić dodao je kako je zadnja edukacija za utvrđivanje uzroka požara bila davne 1995. godine i jedini je od sadašnje ekipe bio na tom seminaru. Na kraju, navedimo da za redovan rad, svakodnevno, te vikendom i praznikom, pasivno dežurstvo nisu adekvatno plaćeni i da čovjek pred mirovinu mjesečno primi oko šest tisuća kuna, uključujući i putne troškove.

Bez potrebne opreme

– Na požarište idemo iza vatrogasaca, još gori i tinja, a opremu prema "Pravilniku o minimalnoj osobnoj zaštiti i tehničkoj opremu inspektora zaštite od požara" nemamo. U zadnje vrijeme su nam dali visoke cipele, gumene čizme ili trumbe, kišnu kabanicu, a gdje je ostalo što se navodi u pravilniku. Da ne spominjem tehničku opremu inspektora koja, među ostalim, uključuje digitalni diktafon, fotoaparat ili kameru, komplet ručnog alata, prijenosno računalo te da ne nabrajam dalje – kaže Njegić.

 

Naslovnica Šibenik