Dalmacija Šibenik

vlasnik ugasle tvornice aluminija u lozovcu upozorava

Ivanović: Država i TLM ignoriraju ekobombu na vratima NP Krka

vlasnik ugasle tvornice aluminija u lozovcu upozorava

Kad sam 2003. godine potpisivao ugovor o ponovnoj kupnji očeve tvornice, bio sam svjestan da od države i TLM-a preuzimam svojevrsnu ekološku bombu, kazuje Marko Ivanović i dodaje kako je u neposrednoj blizini tvornice odloženo još najmanje 220 tisuća tona

Iako su središnje vlasti u Zagrebu, uz asistenciju gradova i općina, proteklih godina načinile preciznu mapu ekološki najugroženijih točaka u zemlji na čije saniranje se, po posebnom programu, troši golemi novac, gotovo je nevjerojatno da je iz te ekomape izostavljen prostor ugasle tvornice aluminija u Lozovcu.


Na tu činjenicu prvi put javno upozorava dr. Marko Ivanović, koji je prije osam godina uspio vratiti konfisciranu prvu tvornicu aluminija na Balkanu što je 1937. godine izgradio njegov otac Ivan Rikard Ivanović.

- Kad sam 2003. godine potpisivao ugovor o ponovnoj kupovini očeve tvornice, bio sam svjestan da od države i TLM-a preuzimam svojevrsnu ekološku bombu koja se, što je apsurdno, nalazi na vratima NP Krka. Tvornica je bila u jadnom stanju, zapuštena. Kruti građevinski otpad odlagan je u neposrednoj blizini. U krugu tvornice i uz njene ograde nekontrolirano su nastajala brda industrijskog otpada od troske nastale iz primarne proizvodnje aluminija i troske nastale iz sekundarne proizvodnje koja sadrži soli.

Uza sve to, u neposrednoj blizini tvornice odloženo je najmanje 220 tisuća tona crvenog mulja nastalog proizvodnjom glinice od 1937. do 1972. godine, kada je ugašena tvornica glinice. Bio sam razočaran zbog takvoga neodgovornog odnosa prema okolišu pa sam zato inzistirao i u ugovor o kupoprodaji ubacio obvezu da to onečišćenje sanira onaj tko ga je i načinio, dakle TLM - kaže dr. Marko Ivanović.

Nažalost, pokazalo se da je to samo slovo na papiru. Niti je TLM pokazao namjeru da tu godinama stvaranu ekološku bombu demontira niti je država bila spremna odraditi svoj dio posla.

Dr. Marko Ivanović
- Sve ove godine činimo sve da saniramo ovaj nered koji je, ne samo estetski, “šaka u oko” Hrvatskoj, pogotovo NP Krka, već i vrlo ozbiljna prijetnja okolišu. Sami smo uspjeli fizikalnim procesom urediti golemu količinu otpada iz proizvodnje aluminijske legure - tj. šljake.

Međutim, za spomenutih 220 tisuća tona crvenog mulja koji se, zapravo, zbog sadržaja željeznog oksida, pretvorio u crvenu zemlju, te oko 65 tisuća tona troske, nemamo novca da ih bez pomoći države saniramo. Da bismo odobrovoljili državu, pravili smo elaborate, studije, angažirali specijalizirane institucije, kucali na vrata brojnih ministarstava i drugih državnih dužnosnika. Trebam li uopće kazati, bez uspjeha.

Radio sam to samozatajno, bez alarmiranja javnosti. Vjerovao sam da će ljudi shvatiti o čemu se radi i podržati me u nastojanju da dekontaminiramo prostor za čije onečišćenje nisam kriv. Ivanović ističe ne samo da je razočaran takvim odnosom resorno najodgovornijih ljudi u državi, već i činjenicom da ga je većina ignorirala - kazuje Ivanović.

- Već sam kazao da je TLM ignorirao svoje obveze iz ugovora potpisanog sa mnom 2003. godine. Vinku Mladineu, ravnatelju Fonda za zaštitu okoliša, osobno sam uručio kompletnu dokumentaciju o ovom problemu i mogućim rješenjima.

Ostao sam konsterniran njegovim odnosom. Prvo me, kao nekog školarca, u velebnoj vili koju plaća Fond pred vratima svojeg ureda ostavio da čekam 40 minuta a potom me deset minuta na jedno uho bezvoljno saslušao i “otpilio”.

S Damirom Subašićem, direktorom Agencije za posebni otpad, obavio sam nekoliko razgovora, bez ikakvog efekta. Slao sam dopise i razgovarao sa državnim tajnikom Nikolom Ružinskim, savjetnikom Stjepanom Nikolićem, ministrima Marinom Matulović-Dropulić i Brankom Bačićem. Nažalost, bez ikakvog efekta. Na moj dopis HFP uopće nije odgovorio.

Kad je “ispucao sve metke”, Ivanović se ovih dana obratio šibenskom gradonačelniku Anti Županoviću.

- Znam da je on tu nemoćan, ali sam ga, ipak, želio informirati. I sam je ostao zatečen onim što sam mu predočio. Otkud takva indolentnost naspram tako ozbiljnog problema koji nadilazi lokalne okvire. Po prirodi vrlo oprezan i odmjeren, Ivanović ne želi nikog izravno optuživati, ali ne dvoji da se, ipak, u ovom sektoru vrti velika lova.

Ne želi nam otkriti da li mu je netko tražio novac ako želi da se prostor tvornice u Lozovcu uvrsti na državnu listu čiji bi se prostor dekontaminirao državnim novcem.

- Prosudite i sami. Za sanaciju crvenog mulja u Obrovcu Fond je odlučio Zadarskoj Sirovini platiti 135 milijuna kuna, od čega je 104 milijuna već potrošeno. Akteri tog posla sada sjede u istražnom zatvoru. Za rješavanje sličnog problema Mladineo nije želio utrošiti ni kune državnog novca?! - kaže Ivanović.

marijan džambo, foto: nikša stipaničev / cropix

To i nije otpad, nego koristan materijal

U cijeloj toj priči zanimljivo je da ovaj industrijski otpad zapravo i nije otpad. Cemex je bio spreman pokupiti crvenu zemlju i preraditi je u cement. Tu ponudu nisam prihvatio jer nisam imao nikakvih garancija da iza sebe neće ostaviti ružne “rane” na zemlji, što bi stvorilo dodatne probleme.

Također, od jedne vrste troske moguće je raditi lake betone. Nudio sam to građevinskim tvrtkama, ali iz meni nepoznatih razloga nisu htjele. OKVIR Zajednički u sanaciju Teško mi je kazati koliko je ovaj otpad opasan za ljude, životinje i biljke. Mi se u to nismo upuštali, jer se prostor napuštene tvornice ne nalazi u granicama Nacionalnog parka.

Činjenica je da je uza samu granicu Parka pa, na koncu, i uza samu brinu rijeke Krke, te je nedvojbeno da estetski nagrđuje okoliš, pa i Park. Vlasnik tvornice Marko Ivanović obraćao se i nama da zajednički poradimo na saniranju.

Sve što smo mogli uraditi bilo je da mu damo potporu kada je pokušao uvjeriti resorna ministarstva i nadležne državne službe da se sanira ovo onečišćenje, kazao nam je dr. Drago Marguš koji je u NP zadužen za zaštitu prirode.

Naslovnica Šibenik
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last