U spomen na ‘rujanski rat’ topovi opet na bitnicama

Naša priča o Žirju usred vrućega kolovoza počela je na brodu “Lošinjanka” u Šibeniku, punom turista izletnika, vikendaša i ostaloga svijeta. Iako je Žirje prije mjesec dana napokon riješilo pitanje brze brodske linije katamaranom “Korčula”, putovanje sporim trajektom putniku se oduži i do sata i pol da bi se prevalilo tih 11 morskih milja (dvadesetak kilometara) do žirjanske luke Muna, dotičući prije toga prenapučeno Kaprije.

Od uvale do uvale

Okruživalo nas je šarenilo ljudi sa svih strana. Mlada talijanska obitelj s dvoje sitne djece koja plaču stalno je tražila pogodno mjesto za smještaj na gornjoj palubi, mlađi španjolski par hipijevskog izgleda strpljivo je rezao kriške kruha i na njih slagao komadiće rajčice. Nedjeljni “ručak”.

Jedan Nijemac jedva uspijeva pronaći vode za svojega psa, a grupa putnika iz metropole prebučno komentira dnevna zbivanja, brojeći na karti i “uživo” sve otoke od Zlarina do zelenoga Žirja.

Odahnuli smo kada nas je napokon na pristaništru Mune dočekao naš znanac i dopredsjednik Mjesnog odbora Žirje, hrvatski branitelj i član njihove udruge “Hrvatska ruža”, Željko Šižgorić. Ušli smo na obali u stari terenac, fiat kampanjolu, od kakvih su puno kasnije nastali čak i papamobili, i do kuće Slovenca Maksima Kremenčića prebacili tunja od 40 kilograma što ga je toga jutra ovaj ulovio. Nije bilo vremena za snimiti ga jer je Slovenac brzo otišao.

I odmah smo krenuli na obilazak otoka. Najprije šest kilometara asfaltnom cestom, a zatim putovima žirjanskoga bespuća, od uvale do uvale, pa do vrha sjeverozapadne topničke bitnice iz Domovinskoga rata. Putem susrećemo njemačke bicikliste koji su na svoju žirjansku avanturu došli iz biogradskoga kraja.

Željko kazuje što se sve na Žirju učinilo u zadnje tri godine na komunalnoj infrastrukturi, ali ostaje im problem vodoopskrbe, što je za sada riješeno vodospremom od 50 vagona i mrežom kroz mjesto.

Nad uvalom Tratinska svratili smo do ugostiteljskog objekta “Marco Polo”, branitelja iz Zagorja Gorana Klancira, a odatle se trofejnim, vojnim pinzgauerom uspeli do vidikovca sjeverne bitnice i ondje zatekli tri mlade Njemice, Anicu, Ulrike i Barbaru. Anica je podrijetlom sa Žirja, slabo govori hrvatski, a druge dvije ne mogu se nagledati ljepote bespuća mora i otoka pred njima.

Naš reporter Joško Čelar u američkom džipu iz 1942. godine

Odatle se može promatrati zasigurno najljepši zalazak sunca na cijelomu šibenskome obalnom i otočnom kraju, gdje su vam Kornati kao na dlanu. Naš pratitelj kaže kako i to može postati svojevrsna marka u popularizaciji Teutina otoka. Na kraju su se djevojkama pridružili i oni biciklisti pa smo ih skupa slikali kraj našeg terenca.

– Starim terenskim vozilima što smo ih nabavili – govori Željko – s pet naših vozača, vozimo turiste otokom u našem pustolovnom programu “Putovima stoljeća”, gdje naši gosti za sat-dva mogu proći kroz povijest, od ilirsko-rimske gradine nad uvalom Stipice, do naših slavnih obrambenih bitnica na sjeveru i jugu otoka, kroz polja i divljinu prirode.

Obranili Šibenik

Jednome takvom kraćem điru nije odolio ni reporter, provozavši se sam starim američkim džipom iz 1942. godine.
– Sve su formalnosti obavljene – nastavlja Željko Šižgorić – da se spomen-topovi (dva obnovljena primjerka od ukupno njih 12), podrijetlom s talijanskoga bojnog broda “Vittorio Veneto”, kao sjećanje na “rujanski rat”, postave na svoje staro mjesto, odakle su branili i obranili grad Šibenik.

Nakon objeda u “Marcu Polu”, spustili smo se u modru Tratinsku gdje su mirovale jedrilice i ondje, u njegovoj kući, posjetili prof. Onesina Cvitana, nekadašnjge splitskog gradonačelnika i ministra policije s početka Domovinskog rata te jednog od organizatora obrane šibenskoga kraja.

Od našega domaćina smo prvi put čuli kako se kritičnoga mjeseca rujna 1991. u cijeloj srednjoj Dalmaciji bila pripremala masovna evakuacija starijega stanovništva, žena i djece, preko mora u Italiju. U slučaju da se neprijatelj probije do mora. Cvitan je o tome više puta razgovarao i s hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Danas možemo zahvaliti providnosti, junaštvu naših branitelja i čvrstini obrane što se taj plan nikada nije ostvario.

 joško čelar