Poduzetnici stopirani: birokracija ruši ‘kućne’ elektrane

Da bi kućanstvo postalo proizvođač struje, mora od Ministarstva gospodarstva dobiti ‘energetsko odobrenje’ te priložiti niz dokumenata, među kojima i Gaus- -Krigerove koordinate kuće

PIŠe stanko ferić / epeha

Kada je prošle godine Hrvatska donijela zakon po kojemu svaki njezin građanin može proizvoditi struju koju će država otkupiti uz zajamčene stimulativne cijene, poduzetnik Joso Goreta iz Kadine Glavice kod Drniša napustio je stalno zaposlenje, osnovao je vlastitu tvrtku i uložio novac u projekt montaže fotonaponskih elektrana na privatne kuće i objekte.

Međutim, pokazalo se da država doduše jamči otkup i potiče razvoj energetskog poduzetništva s ciljem smanjenja ovisnosti o uvoznoj energiji i aktiviranja obnovljivih resursa, ali je istodobno povukla ručnu kočnicu.

 - Pomno sam proučio Zakon i Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije. Za mene kao elektrotehničara to je bila bogomdana poslovna prilika. Bio sam oduševljen, kazao nam je Joso Goreta, koji je prije osnivanja vlastite tvrtke “Solarna energija” radio na održavanju elektroopreme u poduzećima “Kalun”, “Bramac” i “Knauf”.

Ne isplati se

 - Našao sam poslovne partnere, angažirao stručne djelatnike i osigurao početni kapital. Zakon koji jamči otkup električne energije iz obnovljivih izvora stupio je na snagu u srpnju 2007. godine, a ja sam već 14. kolovoza na krov vlastite kuće montirao oglednu fotonaponsku elektranu. Riječ je o najmodernijoj automatiziranoj tehnologiji koja ne zahtijeva održavanje, s jamstvom od 30 godina i potpunim nadzorom rada preko interneta. Takve kućne fotonaponske elektrane, Goreta je namjeravao nuditi kućanstvima, malim gospodarstvima i poduzetnicima. U startu je imao stotinjak zainteresiranih, ali je tada sve zapelo na - papirologiji. Naime, da bi neko kućanstvo postalo proizvođač struje, mora najprije od Ministarstva gospodarstva ishoditi “energetsko odobrenje”.

Joso Goreta je, čekajući rješenja, bacio u vjetar 8308 kilovata           Foto: Stanko Ferić

Molbi treba priložiti veći broj dokumenata, među kojima su i Gaus-Krigerove koordinate objekta na kojemu je instalirana fotonaponska elektrana. Goreta je sve to pribavio i od Ministarstva dobio odobrenje, a od HEP-a je dobio dokument koji se zove “Prethodna elektroenergetska suglasnost”. To bi trebalo biti dovoljno, međutim nije. Onaj tko želi prodavati struju iz panela mora dobiti još dva rješenja. Jedno izdaje HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija), a drugo HROTE (Hrvatski operator tržišta energije). HERA je Goreti trebala dati potvrdu o povlaštenom proizvođaču.

Međutim, tu povrdu nije moguće dobiti ako molbi nije priložena lokacijska dozvola za postavljanje fotonaponskih panela te potvrda o izvedenom stanju koju izdaje Ured za prostorno uređenje. Na odgovor HERA-e Goreta je čekao punih pet mjeseci i dobio - odbijenicu bez obrazloženja. Nakon žalbe dobiva obrazloženje i - novu odbijenicu jer HERA traži lokacijsku dozvolu za izgradnju postrojenja.

Da bi se dobila lokacijska dozvola, potrebno je napraviti projekt, platiti geodete, izvaditi čitav niz potvrda i dokumenata čija cijena nadmašuje vrijednost investicije, pa se montaža fotonaponske elektrane na krov vlastite kuće ne isplati.

Joso Goreta je, čekajući rješenja, bacio u vjetar 8308 kilovata vrijednih 28.200 kuna.