Kalafatu nakon 37 godina ‘crveni karton’ i kazna od 500.000 kuna

Na pravi pogled sve je jasno: pravna država je, napokon, počela djelovati i štiti svoje vlasništvo, u ovom slučaju javno pomorsko dobro, a oni koji na uzurpacijama kane graditi biznis neka se suoče s posljedicama takvih bespravnih rabota.

Nažalost, ni po muke da je tako. Istina je sasvim drukčija. Marko Bašić, poznatiji kao Bačvar, tradicionalnom gradnjom drvenih brodova bavi se punih 37 godina, a na spomenutoj lokaciji radi više desetljeća. Godinama su i on i njegovi kolege iz Murtera i Betine pokušavali legalizirati svoj biznis temeljen na tradicijskoj gradnji brodova na javnom pomorskom dobru, ali bez uspjeha.

‘Kako ću legalizirati kad se nije raspisala koncesija’

- Svima su puna usta tradicionalne brodogradnje, a država do danas ne uspijeva srediti stanje javnog pomorskog dobra. Jasno mi je da sam ilegalno zaposjeo pomorsko dobro, ali kako sam mogao to legalizirati kad država nije napravila svoj dio posla i raspisala natječaj za koncesiju. A ovo je djelatnost koja se može obavljati samo na moru.

Danas sutra to će se, ipak, riješiti i za ovaj prostor raspisat će se natječaj za koncesiju koju ja ne moram dobiti, a tu radim desetljećima i prema državi, kao obrtnik, uredno izmirujem svoje obveze - kaže Marko Bašić, čije brodogradilište “Marina Vinici” i u ovoj teškoj krizi ima dovoljno posla.

Ovo je jedna od rijetkih tvrtki koja je posljednjih mjeseci zapošljavala nove radnike. Bašić veli:
- Proširio sam svoj posao i na trgovinu ribom, zbog čega sam primio pet novih radnika, s dobrim izgledom da zaposlim još ljudi. Očito je da danas ne manjka dobre volje da se problem riješi. Međutim, činjenica je da u ovom trenutku s tim problemom nije suočen samo Marko Bašić.

Ni njegov kolega Milan Jadrešić u susjednoj Betini godinama ne uspijeva dobiti koncesiju za gradnju i remont tradicijskih drvenih brodova. Pribjegao je originalnom rješenju i svoje mini brodogradilište smjestio pod veliki šator ispred kuće, čekajući koncesiju na javno pomorsko dobro. Zapravo, izuzmemo li dva brodogradilišta, Remontno NCP-a i Betinu, na šibenskom području lokalne vlasti i država, unatoč zahtjevu, do danas nisu našle mjesta niti za jednog drugog.

Radiću propao posao s Libijom

Tako je prije godinu–dvije propao i pokušaj Šibenčanina Tomislava Radića da dobije komadić obale gdje bi realizirao vrlo ambiciozne stotine milijuna eura teške planove gradnje aluminijskih brodova za libijsku ratnu mornaricu. Nema mjesta, iako Šibenik ima više od 900 kilometara obalnog pojasa. To je i razlog što danas većina šibenskih malih vrlo uglednih brodograditelja ili radi ilegalno ili daleko u zaleđu.