Pregršt je tema koje se nameću u razgovoru sa županom splitsko-dalmatinskim Blaženkom Bobanom, no zaštita pomorskog dobra je najaktualnija.
Novi zakon kojim se štiti pomorsko dobro, prema tumačenju opozicije, ipak daje mogućnosti koncesionarima ekskluzivno koristiti plaže kojima upravljaju. S druge strane, vladajući tvrde da takvo što nije moguće i da će se sve ograde koje danas postoje na pomorskom dobru skinuti. Kome vjerovati?
- Novi zakon o pomorskom dobru treba promatrati kroz činjenicu da je postojeći zakon koji uređuje tu materiju star dvadeset godina. S jedne strane donošenje novog zakona uvjet je za realizaciju projekata iz Programa nacionalnog oporavka, a s druge, zbog postojećeg zakona iz 2003., imamo osamnaest ograđenih plaža.
Bilo bi interesantno vidjeti koje su to plaže i u kojem je kontekstu donesen postojeći zakon.
Splitsko-dalmatinska županija upravlja jednom trećinom dalmatinske obale, a kod nas nema nijedne ograđene plaže. Što se tiče prijedloga Zakona o pomorskom dobru, istaknut ću da su predlagatelji ovog zakona pokazali iznimnu kooperativnost kad su u pitanju svi čimbenici zainteresirani za ovu važnu temu, počevši od regionalne i lokalne uprave do udruga građana. Samo u našoj županiji odrađene su tri ili četiri javne tribine na ovu temu i poručeno da se plaže ne smiju ograđivati.
A naplaćivati ulaz korisnicima?
- To nikako! I to se jasno vidi iz svih članaka predloženog zakona. Svi koji imaju bilo što reći o ovom pitanju, to mogu i napraviti između dva čitanja zakona u Saboru. Postoji maksimalna benevolentnost donositelja ovog zakona kad je u pitanju zaštita pomorskog dobra.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji možemo biti sretni donošenjem ovog zakona jer je dobrim dijelom baziran na našem pravilniku. Naime, u starom smo zakonu otkrili neke manjkavosti koje smo 2017. otklonili usvajanjem Pravilnika o korištenju pomorskog dobra. Dobar je dio tih odredbi ugrađen u Zakon o pomorskom dobru.
Ni postojeći zakon ne dopušta uništavanje pomorskog dobra, no ono je desetljećima na djelu. Famozna nelegalna nasipanja plaža i “stvaranje pera”, bacanje građevinskog otpada u more, divlja gradnja na samoj obali... Propisane kazne za takva nedjela nisu male, ali inspektora koji bi ih propisali očito nedostaje?
- Što se tiče pomorskog dobra, nedostatak inspektora je vidljiv i na području naše županije. Zato smo se morali sami pobrinuti kako tomu doskočiti pa smo uključili građane i sve zainteresirane strane u zaštiti pomorskog dobra jer je riječ o javnom dobru. I baš zato svaki građanin mora brinuti o njemu.
To se radi i preko naše aplikacije “Pomorsko je dobro”. U svakom trenutku bilo tko može snimiti devastaciju pomorskog dobra i pozvati inspektore na intervenciju. I to funkcionira. Pomorsko dobro je i moje i tvoje - naše, baš svi moramo o njemu voditi računa, čuvati ga.
Jesu li propisane kazne preblage ili suci dovoljno strogo ne kažnjavaju prekršitelje?
- Nisu kazne preblage, nego imamo premalo inspektora. Na tome stvarno treba poraditi.
Pokrenuo sam inicijativu da se inspekcijske službe koje kontroliraju pomorsko dobro prebace u nadležnost županija jer one i izdaju te koncesije. Znači, samo bi bila riječ o inspektorima koji su zaduženi za pomorsko dobro. Nažalost, još uvijek postoje ljudi koji smatraju da im nije obveza brinuti o pomorskom dobru, pa vikendom, kad službe ne rade, uništavaju obalni pojas.
Stalno se traže inspektori, ali nije baš da su ljudi “ludi” za tim zanimanjem jer je u prirodi toga posla zamjeranje prekršiteljima zakona, a ni plaće nisu baš stimulativne?
- Vjerojatno je to tako, ali prostora za dodatna radna mjesta kad je u pitanju zaštita pomorskog dobra - ima. Što se tiče njihovih primanja, ja ne mogu iz ove pozicije govoriti o plaćama koje daje država jer su te službe u njezinoj nadležnosti, ali vjerojatno te plaće, kako kažete, nisu dovoljno stimulativne jer na tržištu rada nema dovoljno zainteresiranih za te profesije.
Lećevica od 2025. godine
Spomenuo sam otpad; on je nekada najčešće završavao po divljim deponijima. Danas je takvih mjesta manje, no problem recikliranja smeća nije riješen. Radovi na Centru za gospodarenje otpadom u Lećevici konačno su krenuli. Možete li barem okvirno reći kad bi mogli biti gotovi?
- Dobro ste rekli - konačno; naime, svatko tko racionalno gleda na ovo pitanje ne može se oteti dojmu da sve predugo traje. Bilo je za to objektivnih i subjektivnih razloga; stvari nisu išle naprijed i zbog Županije i građana, odnosno pojedinih udruga koje su se protivile projektu, ali i činjenice da nas u ovih dvadeset godina, jedno sedam ili osam, uopće nisu podupirali s nacionalne razine kad je Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici u pitanju.
Mislim tu na ministre iz drugih političkih opcija, no to je sada iza nas. Napokon se krenulo. Rade se pripremne radnje koje prethode uvođenju u posao odabranog izvođača, a rok za realizaciju projekta je šesnaest mjeseci. Paralelno radimo i tri pretovarne stanice, odnosno, sad trenutno odabiremo izvođača radova za taj posao.
Sve to posljednjih godina prati i lokalna zajednica kroz izgradnju reciklažnih dvorišta. Nadam se da ćemo do polovine 2025. godine Centar za gospodarenje otpadom u Lećevici pustiti u probni rad.
I Lećevica, i osam pretovarnih stanica u Županiji plus reciklažna dvorišta koje je napravila lokalna uprava, za što ih moram pohvaliti, veliki su pomak naprijed, ali usporedo s tim građani se moraju educirati na koji način treba razvrstavati otpad na kućnom pragu, jer samo tako cijeli sustav ima smisla. Vlada, županije, lokalna uprava, udruge i građani, svi moraju dati sve od sebe da bi se što više otpada odvajalo na kućnom pragu. Radovi su u Lećevici napokon krenuli dobrim tempom i nadam se da će se tako i nastaviti.
Omiška obilaznica je gotova, gradi se i most preko Cetine, ali očito ćemo na cestu, koja bi riješila prometni krkljanac koji se ljeti stvara na Magistrali, čekati godinama jer je skupa i zahtjevna za gradnju?
- Sredstva postoje. Dio ceste od Trogira do Solina je riješen, a preostaje realizacija najzahtjevnije dionice TTTS - Dugi Rat - Omiš, koja će sigurno kao projekt biti kandidirana za sredstva iz novog operativnog programa. Uostalom, na taj način je napravljen i Pelješki most.
Već u prvoj fazi izgradnje Hrvatske ceste će spojiti obilaznicu oko Omiša na prometnicu Naklice - Tugare - Srinjine - Žrnovnica, kako bi donekle, do dovršenja nove prometnice, “bajpasirali” promet kroz Omiš. Most bi, kako je poznato, uskoro trebao biti spojen.
Što se čvorišta Stobreč tiče, ono je jedno od najprometnijih u Hrvatskoj. Već je ishođena lokacijska dozvola za dionicu Mravince - TTTS, a zahvat je podijeljen u šest faza izgradnje. Za rotor Mravince izrađena je cjelokupna projektna dokumentacija, a elaborat i parcelizacija ovjereni su od Katastra. Postupak ishođenja građevinskih dozvola za tri faze izgradnje je u tijeku, a ishođene su i dvije dozvole za premještanje instalacija.
Očekuje se izdavanje preostalih dozvola, a do ožujka i dovršenje glavnih projekata za četvrtu i petu fazu radova. U tijeku je i ovjera parcelizacijskog eleborata. Ugovori za izvođenje radova prvih triju faza su već sklopljeni, a rok dovršetka radova je 24 mjeseca od njihova početka. Sklopljen je i ugovor s nadzornikom radova. Nadamo se da bi izvođač radova, nakon dobivenih dozvola, na teren mogao izići u proljeće ove godine. Dionica Mravince - Dugi Rat se projektira, idejni projekt je gotov te predan zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.
TTTS - Dugi Rat je zahtjevna i skupa dionica čija se gradnja planira financirati iz EU fondova, a u tom su smislu poduzete sve potrebne radnje.
Koristimo utjecaj našeg premijera u EU-u, jer je zahvaljujući i njemu ova dionica ušla u operativni program.
Projekti izgradnje mosta od Stinica prema Kaštelima i tunela kroz Kozjak koji bi Split povezao s autocestom, također su na dugom štapu. Sudeći po onome što se piše na te teme, tunel je izgledan, a most je i dalje nešto poput dobre ideje za koju se ne zna na kojim će se sredstvima financirati. Dakle, ide li Vučevica u realizaciju?
- Do konca veljače ishodit će se građevinska dozvola, što podrazumijeva početak radova na prvoj podfazi. Naime, treba reći da cijeli projekt obuhvaća čvor Vučevicu, tunel Kozjak i prometnicu D8 koja se nastavlja preko mosta do Stinica i dalje do trajektne luke u Splitu.
Koncentrirat ću se na dionicu od čvora Vučevice do brze kaštelanske ceste. Značaj te buduće prometnice i tunela možemo pojasniti preko projekta koji je također pokrenula Splitsko-dalmatinska županija, a radi se o tunelu Sv. Ilija kroz Biokovo. U to vrijeme taj je tunel mnogima izgledao kao apstrakcija, a danas je pravi pokretač cijele Imotske krajine. Tamo se vratio život.
Prije tunela kuće za odmor u Imotskoj krajini su se mogle nabrojiti na prste jedne ruke, a u prošloj godini bilježimo četiristo kuća za odmor i apartmana na tom području.
Tunel kroz Kozjak
U Zagvozdu je, zahvaljući toj činjenici, ponovno više djece u vrtiću.
- A u Imotskom više rođenih nego umrlih. To je jedan od deset gradova u Hrvatskoj s pozitivnim prirastom stanovništva.
E, sad, zapadni dio naše županije, općine Lećevica, Primorski Dolac i Muć i Kaštelanska zagora, nisu na onom nivou razvoja na kojem je Imotska krajina danas, nakon izgradnje tunela kroz Biokovo, a upravo nam je to cilj i želja postići izgradnjom tunela kroz Kozjak.
Potaknuti razvoj i tog dijela naše županije. Drugo, Grad Split mora imati dva ulaza s autoceste jer nema većeg grada u Hrvatskoj koji to nema.
U Rijeci je, primjerice, to puno bolje riješeno izgradnjom zaobilaznice?
- Slažem se. Treća vrijednost ovog projekta je ušteda kad je u pitanju odvoz otpada u Lećevicu jer će biti lakši i kraći, a četvrta, što će se novim ulazom i izlazom s autoceste lakše dolaziti do zračne luke.
To će dovesti do disperzije turizma iz Splita, Kaštela i Trogira u Dalmatinsku zagoru.
I tu se računa na sredstva iz EU-a?
- Što se tiče tunela već su osigurana sredstva iz državnog proračuna. Prva faza od čvora Vučevica do sjevernog portala tunela dobit će građevinsku dozvolu do polovine ožujka. Izabran je izvođač radova pa se očekuje i njihov početak na prvoj dionici.
Upravo biramo izvođača radova koji bi probijao tunel te nastavljamo rješavati imovinsko-pravne odnose na dionici koja vodi od južnog portala tunela do brze kaštelanske ceste.
Znači, u dogledno vrijeme ćemo se s autoceste spuštati u Kaštela, pa mostom do Stinica u Split?
- To i jest cilj tog cjelovitog projekta. Sve što je poznato u vezi ovog projekta sam iznio, a o ostalome, kako se bude događalo, pravodobno ćemo izvještavati javnost.
Kad smo kod infrastrukture, ceste su u Zagori danas prilično dobro riješene, no na otocima još nije tako. Najviše je problema na našem najpoznatijem turističkom otoku - Hvaru. Već godinama stanovnici južnog dijela otoka čekaju da ih se cestom poveže s gradom Hvarom, da ne bi ovisili o jednosmjernom tunelu koji zna i poplaviti. Također, prava prometnica koja bi mjesto i luku Sućuraj povezivala s Jelsom i dalje je sanak pusti?
- Što se tiče Hvara, zaista je cesta od Poljica do Sućurja otočna žila kucavica i zato i jest nacionalni projekt kojim se bave Hrvatske ceste. Zahvaljujući luci u Sućurju koja je lani otvorena, radi se na tom projektu. Stvorene su pretpostavke da to postane glavna tranzitna luka za cijeli otok Hvar jer se veže i na magistralu i na autocestu.
Ta dionica od Poljica do Sućurja prema Ravči i Drveniku jedan je cjeloviti projekt za povezivanje otoka i kopna. Ta cesta je strateški nacionalni projekt i na njoj se radi. Ona je već poodmakla u pripremnoj fazi: napravljena je studija i predana je dokumentacija za lokacijsku dozvolu.
Nakon dobivanja lokacijske dozvole radovi na tom cjelovitom projektu će se podijeliti u faze pa krenuti s njihovim izvođenjem. To je tzv. treća vertikala koja veže Zagoru s obalom i otocima, a kojom bi se u sezoni prometno rasteretio Split. Osim toga, Županijske ceste pripremaju izgradnju tunela kod Pitava. Izvedeni su radovi od Dubovice do Svete Nedjelje, koji će se nastaviti prema gradu Hvaru.
Vrijednost radova je deset milijuna kuna. Nakon turističke sezone krenut ćemo s izgradnjom daljnjeg kilometra i pol ceste prema Hvaru. ŽUC je ishodio pravomoćnu lokacijsku dozvolu za dionicu Dubovica - Sveta Nedjelja.
Nedavno se puno buke diglo oko glisera Hitne pomoći koji je s Brača prevozio trudnicu u Split, a koji je u očajnom stanju. Može li taj problem riješiti Županija ili ćemo čekati da se opet dogodi nesreća kako bi shvatili da je prijevoz s Brača, kad su hitni slučajevi u pitanju, neadekvatan?
- Buka se uistinu digla bez ikakvog razloga. Zaista se neugodno politiziralo na tragediji jedne mlade žene. I ovom prilikom izražavam iskreno žaljenje zbog te situacije. No pokušati politički poentirati na jednoj ljudskoj tragediji zaista je neprimjereno.
Liječnici i upravitelji glisera su potvrdili da u toj situaciji nije bilo moguće morem prevesti trudnicu s Brača u Split zbog loših vremenskih uvjeta. U koordinaciji s čovjekom koji upravlja gliserom i liječnicima koji su pregledali pacijenticu u primarnoj zaštiti, zaključeno je da po takvim vremenskim uvjetima nije bio moguć prijevoz gliserom.
Kako naći liječnike?
Znači, gliser je bio ispravan?
- Helikopter je stigao, a sve ostalo ste mogli čuti od ravnatelja Hitne pomoći u Splitu i drugih dionika u ovom slučaju. Zato su očito oni koji su to izjavili ishitreno reagirali, a kako su kasnije te izjave i povukli, jasno je o čemu se tu radi. Naravno da treba težiti što boljem i efikasnijem prijevozu, a najbolja mogućnost za to je tijesna suradnja s državom, sukladno kojoj bi se za svaki naš otok osigurao jedan helikopter za te svrhe. O tome se u više navrata razgovaralo s resornim ministarstvima i iskreno se nadam da će to biti jedna od točaka njihovog operativnog programa.
Dakle, što se tiče konkretnog slučaja, nijedna moguća greška nije napravljena ni od strane liječnika, ni od strane voditelja glisera; jedina je greška što su tragičan slučaj jedne mlade žene pokušali ispolitizirati naši politički konkurenti. Takvo što nije dobro. Svi bi, bez obzira na političko opredjeljenje, trebali pridonijeti u ovakvim situacijama razumnim izjavama u pozitivnom smjeru.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji nedostaje liječničkih timova: pet kad je u pitanju obiteljska medicina i četiri - pedijatrija. Kako ih popuniti kad kronično nedostaje liječnika tih specijalizacija? Slična je situacija s ginekolozima, a još gora s timovima za dentalnu medicinu. Nedostaje ih čak deset. Problem je prilično složen.
- Što se tiče liječničkih timova, moj fokus je na rješavanju tog problema još od 2017., kad sam došao na ovo mjesto. Primarna zaštita je u obvezi Županije, kao i obrazovni sustav. To su naši zadaci. No, ni na nacionalnoj ni na regionalnoj razini dugo se nisu raspisivale specijalizacije, odnosno nije bilo plana upravljanja resursima u primarnom zdravstvenom sustavu. To je danas uređeno.
U međuvremenu se pojavio problem odlazaka naših liječnika nakon specijalizacije u inozemstvo ili u bolnice po Hrvatskoj, iako smo im mi financirali specijalizaciju koja stoji oko milijun kuna, prvenstveno za potrebe na ovom području.
Radimo u dogovoru s ravnateljem Doma zdravlja i resornim pročelnikom te svim zainteresiranima, da dovedemo liječnike tamo gdje ih nedostaje. U posljednje smo vrijeme to uspjeli u Solinu.
U gradu s najmlađom populacijom u Hrvatskoj zaposlili smo pedijatre. Imat ćemo dva liječnička tima. I u Trilj je stigao pedijatar.
U jadranskim županijama imamo jedan problem; naime, na cijeloj obali Splitsko-dalmatinske županije samo je dvoje studenata upisalo medicinu.
A to je potez od skoro 120 kilometara! Na području Brača, Hvara, Šolte i Visa u četiri godine samo su tri ili četiri mlada čovjeka upisala medicinu, a građanima je i tu potrebna zdravstvena skrb.
Timove pokušavamo dogovoriti s resornim ministarstvom i stručnim službama jer se jadranske županije ne mogu tretirati na isti način kao ostale.
U ljetnim se mjesecima zbog turizma drastično poveća broj stanovnika na obali i otocima pa je potreba za zdravstvenom skrbi još i veća?
- Da, liječničke timove pokušavamo dogovoriti s resornim ministarstvom i stručnim službama na način da se uvaži ta činjenica u svim jadranskim županijama, a ne samo našoj, jer je broj korisnika primarne zdravstvene zaštite u ljetnim mjesecima gotovo udvostručen. Kroz novu reformu zdravstva potrebno je definirati da onaj tko plaća određenu specijalizaciju ima pravo koristiti tog konkretnog liječnika nakon što ona završi, a ne da on ili ona odu raditi negdje drugdje.
To se mora ispoštovati. Ako porezni obveznici plaćaju specijalizaciju milijun kuna, onda na nju imaju i pravo.
Razumijem da ljudi idu za boljim poslovnim prilikama, ali mi ovu situaciju nužno moramo zakonski definirati. Dok ne stasaju nove generacije specijalizanata, mučit ćemo se.
Moram zahvaliti KBC-u Split, odakle su nam u primarnu zdravstvenu zaštitu došle dvije pedijatrice, što je rijetkost, jer obično taj proces teče u suprotnom smjeru. Zato iskrena hvala liječnicima i Upravi KBC-a Split. Svugdje pokušavamo pronaći rješenje da bismo prebrodili taj vakuum koji je nastao do dovršetka specijalizacija.