„Sve je napravio za Hrvatsku, a oni ni prstom da maknu, nakaze jedne“, kričala je u srijedu pred televizijskim kamerama Anna Dujić, gospođica mondenog imena i štalskih manira. Velikome čovjeku koji je zadužio našu zemlju ime je, začudo, Nediljko, a ne Domenico.
Nakaze su, pak, vatrogasci koji, valjda, nisu razumjeli da je njihova primarna zadaća braniti Dujića gumno, pa su šmrkovima demokratično šarali i lijevo i desno, spašavajući živote i imovinu ljudi čije su zasluge za Hrvatsku neusporedivo manje, ako ih uopće ima.
To čemu smo svjedočili nije bio direktan prijenos drame iz okolice Skradina, nego iz prapovijesti, dok su svijetom hodali mamuti, a čovjek se još nije do kraja uspravio.
Količina bezumnog gnjeva koju su Anna i njezina mamma isporučile toliko nadilazi naše iskustvo da se moramo upitati u kakvom su se ubogom, predcivilizacijskom ambijentu dotične dame odgojile.
„Prinosi, prinosi, sve da si prinila“, instruirala je mlada komunikologinja Anna uz odobravanje svoje mamme televizijsku novinarku. I fakat, svašta bi se ovdje moglo prinosit.
Za početak, valjalo bi prinit Dujićke nekamo daleko, daleko, gdje ih nakaze neće uznemiravati. Na svijetu sigurno postoji neka pećina na kojoj će se moći osjećati kao svoje na svome.
►►►
A sad malo fotografija Cropixa naših vatrogasaca koji imaju male plaće, nemaju dovoljno opreme i čuvaju nas kako najbolje znaju i umiju:
