Među radnicima u odgoju i obrazovanju krajem pedagoške godine govorilo se o zamjetnom broju izostanaka djece zbog mononukleoze. Kako to objašnjava dubrovačka infektologinja, doc. dr. sc. Ljiljana Betica Radić, Epstein-Barr ili humanim herpes virusom koji je uzročnik ove bolesti, gotovo svi ljudi zaraze se tijekom svog života. Stoga se ne može govoriti o ukupno većoj incidenciji nego samo o različitosti obuhvata zaraze u pojedinoj dobi. U slabije razvijenim socioekonomskim sredinama infekcija se redovito javlja u ranijoj dobi. Kod djece je u 90 posto slučajeva infekcija klinički neprepoznatljiva.
- Ako se infekcija dobije u adolescentnoj dobi ili kasnije, 30 do 77 posto oboljelih ima simptome primarne infekcije. Prije smo za specifičnu potvrdu mononukleoze krv trebali slati u kliničke laboratorije. Zadnjih godina specifičnu serološku dijagnostiku infektivne mononukleoze radi Županijski zavod za javno zdravstvo te je ista široko dostupna – kaže Ljiljana Betica Radić, prim. dr. med., specijalist infektologije i supspecijallist pedijatrijske infektologije.
Nedavno sam čula komentar jednog liječnika: “Što imate od toga što saznate da dijete ima mononukleozu, više-manje svi do odrasle dobi dođemo u kontakt s virusom”. Kao infektolog, što mislite o ovakvom ležernom stavu prema bolesti?
Za svaku bolest koja je simptomatska važno je da se dokaže. U pravilu, nije potrebno provjeravati jesmo li preboljeli mononukleozu, osim u nekim specifičnim slučajevima kada to traži vaš liječnik. U zemljama s visokim standardom, 95 posto osoba se zarazi do 40. godine života, iako se procjenjuje da 30 do 40 posto brucoša nije zaraženo. EBV virus se uglavnom širi asimptomatskim lučenjem sline.
U kojoj se mjeri se zaraza dijagnosticira u akutnoj fazi, a koliko ljudi preboli mononukleozu ‘na nogama’?
S obzirom da je u dječjoj dobi infekcija često asimptomatska, u većini se slučajeva ne dijagnosticira. Kod simptomatske infekcije situacija je potpuno obratna te se većina simptomatskih infekcija u pravilu dijagnosticira u akutnoj fazi.
Mononukleoza se najčešće veže uz Epstein-Bar virus, a koji sve virusi mogu biti uzročnici?
Po definiciji, infektivna mononukleoza je uzrokovana samo primarnom EBV infekcijom koja se dobije jedanput u životu i ostaje u organizmu kao cjeloživotna latentna infekcija. Druge zarazne uzroke treba opisati kao uzroke sindroma sličnog mononukleozi, uključujući akutnu citomegalovirus infekciju, streptokokni faringitis, akutnu HIV infekciju, toksoplasmozu, gripu, virusni hepatitis, rubeolu, reakcije na lijekove, itd.
Koji su liječnički savjeti kojih se treba pridržavati tijekom bolesti?
U akutnoj fazi, koja traje najčešće do tri tjedna, svima je potreban hepatoprotektivni režim prehrane bez životinjskih masnoća, prije svega svinjetine, i alkohola. Mirovanje je potrebno u akutnoj bolesti, posebno za one koji imaju izrazito povišene jetrene enzime. Treba izbjegavati teže tjelesne poslove i sport tri do četiri tjedna, najdulje do tri mjeseca. Prisilno mirovanje u krevetu je kontraproduktivno.
Na koje biste simptome skrenuli pozornost roditelja?
Bolest se manifestira grloboljom, temperaturom, otokom limfnih čvorova na vratu, umorom, gubitkom apetita, dok u laboratorijskim nalazima dominiraju visoki postotci limfocita i atipičnih, odnosno reaktivnih limfocita 10 do 30 i više posto, zatim patološki jetreni nalazi, žutica se može pojaviti, ali češće u odrasloj dobi, javlja se otok jetre i slezene te u 10 posto slučajeva osip. Nakon primjene amoksicilina, javlja se u 98 do sto posto slučajeva.
Što ste vidjeli u praksi, koliko često se događaju komplikacije?
Komplikacije su rijetke. Po život opasne komplikacije su tonzilarna opstrukcija dišnih putova, ruptura slezene koja može biti spontana, obično tjedan, dva nakon početka bolesti, zatim encefalitis. Ostale komplikacije su: hemolitička anemija, citopenije, pneumonitis, karditis, paralize, Guillain-Barre i kasni encefalitis. Stariji bolesnici imaju češće atipičnu prezentaciju bolesti s manjim brojem faringitisa i limfadenopatije. Umjesto toga imaju više primarne slike hepatitisa, nejasnog febriliteta ili neuobičajenih komplikacija.
Koliko dugo može trajati oporavak?
Bolest je samoograničavajuća manje od tri tjedna uz odmor i suportivnu njegu. Sportaši s mononukleozom, posebno ako se radi o kontaktnom sportu kao što je nogomet, i ako imaju splenomegaliju, preporučuje se odgoditi treninge minimalno četiri tjedna od početka bolesti. Savjet pacijentima je da izbjegavaju aktivnosti u kojima bi se mogli ozlijediti i prate eventualnu pojavu boli u trbuhu, u lijevom gornjem kvadrantu ili boli u lijevom ramenu što je Kehrov znak, jer bi to moglo upućivati na ozljedu slezene. Umor može potrajati dulje od mjesec dana u 10 do 20 posto slučajeva. Izuzetno rijetko, oporavak traje dulje od 12 tjedana.
Je li točno da se EBV povezuje s multiplom sklerozom kao uzročnik?
Točno je. Neke recentne studije sugeriraju da je EBV mononukleoza povezana s kasnijim rizikom od multiple skleroze, posebno ako se dobije nakon rane dječje dobi. Od ostalih bolesti koje su povezane s EBV-om, a ne mora to nužno biti primarna infekcija, su oralna dlakava leukoplakija kod HIV bolesnika, nazofaringealni karcinom, razni limfomi kao što je Hodgkin, Burkitt, limfoproliferativni poremećaj nakon transplantacije, kronični aktivni EBV praćen pancitopenijom, kroničnim uvećanje limfnih čvorova, pneumonitisom, abnormalnim jetrenim testovima dulje od osam tjedana, a EBV je, također, jedan od uzroka negenetski stečene hemofagocitne limfohistiocitoze (HLH), ozbiljnog hiperupalnog sindroma, koji je češći u azijskoj populaciji.
Postoji li način da se spriječi zaraza EBV-om?
Za sada nema načina da se spriječi infekcija EBV-om niti je proizvedeno cjepivo. Ali, nemojmo zato biti uznemireni. Na našoj koži i sluznicama živi više od 10 puta mikroorganizama nego što imamo vlastitih stanica. Živimo u ekosustavu koji uključuje interakcije između ljudi, biljaka, životinja, mikroorganizama i nežive prirode kao što su voda, zrak i minerali. Za ravnotežu ovog sustava potrebno je da sve vrste održavaju svoje populacije na stabilnoj razini, što se posebno odnosi na bioraznolikost. Cilj nam je osigurati ekosustav koji potiče strategiju pod nazivom “jedno zdravlje”.