Roditelji očajnički žele siguran prijelaz za osnovce: Dovedite bagere ili blokiramo cestu

Ljudi su izgubili strpljenje! U obećanja više ne vjerujemo. Ako uskoro ne vidimo građevinske strojeve ispred škole, idemo u blokadu prometnice, najavljuju ogorčeni roditelji školaraca iz Tugara, ponovno okupljeni ispred tamošnje Područne škole, gdje su prije četiri mjeseca odgovorne pozvali na davno obećanu sanaciju opasnog pješačkog prijelaza koji ugrožava živote njihovih mališana.

Razočarani neispunjenim obećanjima Županijske uprave za ceste, čija se najava izgradnje pješačkog nogostupa, zaštitnih ograda i ugibališta za autobus do početka ove školske godine svela na pituravanje dotrajalih uspornika, ističu kako ih tek sekunda nepažnje dijeli od najgoreg scenarija.

- Škola je jedva počela, a već se u prvim tjednima dva puta ponovila ista, prijeteća situacija, u kojoj je za dlaku izbjegnuta tragedija. Dijete krene preko zebre, nadolazeći automobil usporava, no onaj iza ga krene pretjecati u punoj brzini. Samo budno oko roditelja koji se u tim situacijama zatrče da dijete povuku s ceste spašava male živote - govori nam Duje Bulić, čiju je kćer, srećom bez ozbiljnih posljedica, automobil oborio proljetos, motivirajući ga na pojačani angažman, koji ga je doveo do nas.

Udruženi su roditelji, kako doznajemo, otada razmijenili mnoge dopise s nadležnim ustanovama, koji, kao ni oni raniji, nisu donijeli konkretne rezultate, pa umorni od izlika i opravdanja gube strpljenje. Kako navodi Zorana Miljak, predstavnica roditelja u školskom vijeću, činjenica da projekti za neophodno uređenje prometnice postoje, slaba im je utjeha.

- Stalno se spominju neke mogućnosti, no sve se događa presporo. A mi u međuvremenu živimo kao u nekom lošem filmu, u kojem se iz dana u dan ponavlja ista priča. Vozači jure, a mi im ne možemo ništa - rezignirano će ova majka.

Iako je, kaže, vožnja djece školskim autobusom organizirana tako da im ne ostavlja vrijeme za šetnju oko škole, te ih učiteljica prati do školskog igrališta na drugoj strani ceste, prijetnja je i više nego prisutna.

- Što je s djecom koju roditelji iskrcavaju na suprotnoj strani ceste? Što je s mjesnom djecom koja šeću do škole ili se van nastave žele zabaviti na igralištu? Ne zaslužuju li ona neku osnovnu sigurnost u prometu? Makar da nam postave nove ležeće policajce, dok ne odluče što će sve napraviti. Eto, barem njih - ističe uz odobravanje okupljenih koji nas potom pozivaju na demonstraciju.

Iskustvo našeg prethodnog posjeta ponavlja se dok prilazimo pješačkom prijelazu, uglavnom ignorirani od jurećih automobila, pa sliježući ramenima i vrteći glavom lako pogađamo već "uhodanu koreografiju" naših domaćina.

- Eto, jeste vidjeli sad?! Je l' vidite vi ovo? - dovikuju u nevjerici prateći promet.

Na potrošene uspornike, zatim polažu poveću "vodenu vagu" koja odaje da debljinom ne odskaču od razine prometnice, pa s tužnim podsmjehom objašnjavaju kako oni utječu na promet.

- Vozači koji ovuda rijetko prolaze primijete vertikalnu prometnu regulaciju koja upozorava na školu, zebru i ležeće policajce pa na vrijeme uspore i stanu. Međutim, oni koji znaju u kakvom su stanju ležeći policajci pretječu ih, očito nesvjesni da nemaju pregled ceste i tu nastaje problem - govori nam majka Marijana Mandić, na što se ostali slože kako će se prometnoj nekulturi na kraj najlakše stati "udare li im novi ležeći po džepu", pa zaključuju kako Tugaranima malo treba za miran san.

Da je, upozoravaju roditelji, cijela prometnica koja spaja njihova sela izuzetno opasna dokazala je smrt pješaka, koji je, podsjećaju, početkom kolovoza stradao u Srinjinama.

- Grad Split je potom, u roku od petnaest dana naložio postavljanje novih uspornika na tom djelu ceste, što dokazuje da su oni jedino rješenje. Moraju li i naša djeca poginuti da bi se ispred njihove škole postavili obični uspornici - pitaju se zabrinuti očevi i majke čija je najteži zadatak djecu dovesti do škole.