StoryEditorOCM
DalmacijaATILA S NAŠEGA ŠKOJA

Ozren Palošek: U Veloj Luci i na Pelješcu potomci su Huna i Avara

Piše PSD.
23. studenog 2015. - 23:35
Da su Korčulani skloni povišenim masnoćama u krvi, a Višani gihtu, ne govore samo zdravstveni kartoni otočana, već i znanstvenici sa splitskog Medicinskog fakulteta, i to na osnovi spoznaja o genetskoj podlozi za razvoj nekih kroničnih bolesti. Istraživanje, koje traje od 1999. godine i pokrenuo ga je dr. Igor Rudan, nazvano je "10.001 Dalmatinac", istražilo je zasad porijeklo i genetsku kartu populacije na Korčuli i Visu.

Jedno od najkorisnijih saznanja je da su Višani četiri puta skloniji gihtu nego, primjerice, Splićani. Sreća u nesreći Korčulana je što imaju povišene i dobre i loše masnoće.

Na pitanje ruši li ovo saznanje onaj mit o zdravijem životu uz more i mediteransku prehranu s obzirom da je, evo, ipak presudna genetika, odgovorio je dr. Ozren Palošek, pročelnik Katedre za javno zdravstvo sa splitskog Medicinskog fakulteta, na predavanju koje je u organizaciji splitskog Rotary kluba održano u hotelu "Park".

- U konačnici nas oblikuju okoliš i stil života, a ne genetika, ali cilj našeg istraživanja je razumjeti mehanizam nastanka bolesti, jer onda je možemo i zaustaviti. Mi istražujemo rizike za nastanak bolesti, a ponajprije genetske.

Mlađe generacije Višana odmakle su se od tradicionalnog načina života i prehrane pa je sklonost bolesti, koja ima genetsku podlogu, izraženija. Iako za sada mali postotak varijabilnosti otpada na genetiku, a veći dio na negenetske faktore i okoliš, saznanja genetičara su važna radi prevencije jer svaki otok mogao bi dobiti i prilagođeno zdravstvo, pojašnjava mladi splitski znanstvenik.

Dodaje tako da bi se u vrtićima i školama mogla prilagoditi prehrana i edukacija o životnim navikama, što će tim dr. Polašeka i predložiti Ministarstvu zdravlja.

Korčula i Vis zanimljivi su zato što su dovoljno udaljeni od kopna pa se lakše može ustanoviti tzv. učinak osnivača, odnosno prvih doseljenika. Pupnat i Smokvica imaju najveći udio ilirskih predaka, dok su Čarani uglavnom slavenskoga genetskog porijekla. Najviše ljudi koji imaju genetsko porijeklo iz srednje Azije, u koje spadaju Huni i Avari, zabilježeni su na području Vele Luke, ali i Pelješca.

No, na otoku Korčuli nalaze se potomci gotovo svih skupina koje su kroz povijest nastanjivale europski kontinent, od Kelta do Slavena. U Račišću vidimo veliki udio ljudi koji pripadaju potomcima skupina ljudi sa sjevera Afrike, a u Pupnatu prvih poljoprivrednika.

- DNK se mijenja, ali ne toliko da bi se promašila identifikacija porijekla. Čak sedamnaest markera iz našeg genoma otkriva kojoj od velikih skupina naroda, tzv. haploskupina pripadamo. Danas možemo pratiti prijenos kromosoma Y s očeva na sinove i dalje na unuke, a kroz povijest je lakše pratiti mušku lozu radi nasljeđivanja zemlje, kaže dr. Polašek.

Razvoj genetike omogućio nam je da možemo s velikom vjerojatnošću odrediti nečije porijeklo na razini sela, ali zasad se zna da je veći dio populacije Hrvatske porijeklom stariji od dolaska Slavena i najvjerojatnije pripada Ilirima. Velike migracije naroda odvijale su se upravo preko Balkana uz Dunav. One teorije o porijeklu iz Irana padaju u vodu kada se zna da su svi Europljani iz Afrike prešli preko područja današnjeg Irana.

Ionako ne možemo preko genetike govoriti o nacionalnoj pripadnosti, ali nam je važno kako bismo objasnili povijesna zbivanja. Ipak, poznato je zasad da većina populacije na predjelu Dalmacije i Hercegovine pripadaju istom porijeklu, a zanimljivo saznanje genetičara jest da su skupini Slavena pripadali i Vikinzi.

- Porijeklo pratimo kroz DNA, ali ona nije statična, već podložna mutacijama. Ona je poput nacrta arhitekta, ali građevinari imaju zadnju riječ - slikovit je dr. Palošek.

On odgovara potvrdno na pitanje jesmo li u pravu kad danas većinu bolesti pripisujemo stresu.

- Na nama je da to dobro istražimo, ali već sada vidimo jasne negativne učinke kroničnog stresa na sve organe i organski sustav. Proučavaju se glikani, skupina šećera, koji refletiraju određene promjene poput upalnih, zatim autoimunih stanja i tumora. Isti ti glikani su važni u procesu starenja. Trenutačno surađujemo s tvrtkom "Genos" i dr. Gordanom Laucom upravo na istraživanju glikana u predviđanju bolesti.

Surađujemo i s kolegama iz Londona kako bismo razumjeli molekularnu podlogu za pojavu gripe. Nedavno smo dobili uzorke šest dobrovoljaca koji su zaraženi virusom gripe, a analizom njihovih uzoraka nadamo se da ćemo shvatiti mehanizam nastanka bolesti. Dvoje je, naime, dobilo snažnu gripu, dvoje slabiju, a dvoje ništa.

Mogli bismo u budućnosti odrediti individualni rizik za bolesti pa onda odrediti cjepivo, jer danas znamo da se netko nikada ne cijepi, a ne obolijeva i obrnuto, kazuje dr. Palošek i dodaje kako smo stvoreni za spektakularno preživljavanje. Svi naši biološki procesi teže prilagodbi pa to onda utječe i na gene.

Stoga, najvažnije saznanje jest da ih stilom života možemo dodatno "kvariti", ali i "popravljati".

Silvana Uzinić
Snimio Jakov PRKIĆ / CROPIX

Gen otporan na virus HIV-a

Zanimljive su najnovije znanstvene spoznaje o mutacijama gena koje daju otpornost na virus HIV-a. Riječ je o genu CCR5 koji ima između pet i deset posto ljudi, a on daje otpornost na virus. Također su znanstvenici izdvojili i gen FUT2 koji daje rezistenciju na norovirus, uobičajen kod djece, koji uzrokuje infekciju probavnog sustava i manifestira se proljevima i povraćanjem.

Traume predaka

Na pitanje koliko nas određuju traume predaka i koliko imaju utjecaja na našu genetsku kartu, pokušava odgovoriti epigenetika. Zasad ne postoje ozbiljni dokazi o štetnom učinku na potomke s baka i djedova koji su bili izloženi traumama. Genetika ide korak naprijed, a idućih pet će završiti tko zna gdje.

'10.001 Dalmatinac'

Projekt se financira iz devetnaest izvora s više od 24 milijuna eura od početka provedbe. 'U tome su nam vrlo važna potpora bili kolege iz Velike Britanije, a osim njih surađujemo i s kolegama iz većeg broja drugih državama poput Nizozemske, Italije, Njemačke ili Amerike', kaže dr. Ozren Palošek.

Višani i Korčulani, ovo nemojte jesti...

Višani bi svoje gene trebali 'popravljati' prehranom koja smanjuje unos proteina poput mesa i jaja. Zanimljivo je da se osobama s gihtom, u nizu namirnica, ne preporučaju ni slane srdele ni inćuni. Korčulani bi se, pak, trebali kloniti crvenog mesa i jesti ga najviše 20 dekagrama tjedno. Zato smiju jesti pola kg povrća svaki dan...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. travanj 2024 06:48