StoryEditor
OtociVELIKI INTERVJU

Vrhunski znanstvenik dr. Daniel Denegri pobjegao je od korone iz Ženeve u Pučišća, ali i dalje istražuje: Najveća zagonetka krije se u tami galaksije

12. srpnja 2020. - 23:10
'Pogledajte vi to, to je Mala Floramy, ali ne iz partera. Kakvi Maldivi! 'Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Jeste li znali da se dio priče o potrazi za tzv. božjom česticom piše u Pučišćima na Braču? I to u kući koju je za sebe svojedobno odabrao glumac Karlo Bulić, kupivši je novcem zarađenim od uloge u kultnoj seriji "Malo misto". Pokojnog doktora Luiđija u vikendici na Braču zamijenio je, naime, naš poznati fizičar dr. Daniel Denegri, koji je najveći dio radnog vijeka proveo u švicarskom CERN-u, međunarodnoj instituciji za nuklearna istraživanja, i koji je sudjelovao u dvjema ekipama znanstvenika koje su ovjenčane Nobelovom nagradom. Ugostio nas je nekidan u Pučišćima, gdje je, kaže, pobjegao iz Ženeve čim su se granice otvorile nakon karantene zbog pandemije, i provest će tu cijelo ljeto.

Zanesen poviješću

– Znate, ja sam dugo tražio kuću uz more, prošao sam cijelu obalu i otoke. Za ovu mi je rekao prijatelj Emilio Marin i kad sam prvi put sjeo na ovu taracu te 1999. godine, rekao sam odmah: Kupujem! I to isto popodne, bez odgađanja – govori nam dr. Denegri uvodeći nas u svoj raj na zemlji iznad čijih vrata piše "Parva sed apta" – "Malena, ali prikladna". S terase se pruža pogled na mjesto koje se omotalo oko dva kraka duboke vale obojene u tirkiz.

– Pogledajte vi to, to je Mala Floramy, ali ne iz partera. Kakvi Maldivi! A boje mora, od srebrne, preko zelene do modre što od okolne borovine do kamenitog dna. Gledam svaku večer zalazak sunca iza onoga brda, točno pratim protok vremena, unucima tu pojašnjavam što su ljetni i zimski solsticij, pričam im o počecima ljudskih spoznaja i zapisa. Da, tako je sve počelo, stari narodi pratili su i zapisivali kretanje sunca kako bi, među ostalim, doznali kad će poplaviti rijeke, recimo stari Sumerani i kasnije Egipćani... – sa zanosom dr. Denegri govori o prapočecima znanosti. Za tren on dođe do starih Grka, Perzijanaca... S tugom govori o barbarskom rušenju Aleksandrije, koju kao centar znanosti uspoređuje s današnjim CERN-om...

Znanstvenik je od glave do pete; iako mu je 80 godina, otkad je u mirovini na CERN-u radi kao istraživač emeritus. Kaže da svaki dan u svom bračkom raju čita, uči i piše. Zidove krase fotografije i posteri, od akceleratora u CERN-u do prikaza staroegipatske kozmologije. Na stolu smo zatekli knjigu Haakona Chevaliera pa doznajemo kako je prijateljevao s njegovom majkom i posjetio ga jednom u studentskoj sobi u Zagrebu. Chevalier je napisao knjigu u kojoj se pita zašto ga je veliki fizičar Robert Oppenheimer u čuvenoj aferi McCarthy prokazao kao ljevičara i komunista u SAD-u. Tu je i knjiga "De Pythagore a Einstein tout est nombre".

– Od Pitagore do Einsteina sve je brojka – prevodi nam dr. Denegri, po majci inače Francuz, po ocu Bračanin iz Milne. Majka je bila novinarka i prevoditeljica, a otac profesor francuskog u splitskoj Realci. Majka Madeleine Epron prevodila je i etiopskom caru Haileu Selasiju kad je posjetio Split.

Spomen na prof. Tušeka

– Je, svaki dan je odlazila u vilu Šiler i nosila mu strane novine pa s engleskoga prevodila na francuski – govori Daniel.
Otkud Danielu ljubav prema fizici u humanistički orijentiranoj obitelji?
– Volio sam svašta čitati. Ali jedne zime sam kao trinaestogodišnjak obolio od gripe i tada mi je prof. Tušek, predavao je matematiku u Tehničkoj školi, čuli ste za njega, koji je bio prijatelj s mojim ocem, donio knjigu "Svemir, zvijezde, atomi", velikog engleskog fizičara Jamesa Jeansa. Otkad sam ušao u tu knjigu, rekao sam: "Kad narastem, bit ću astronom." Poslije sam upisao čistu fiziku. Inače, na mene je puno profesionalno utjecao prof. Mladen Paić, a kasnije mi je zajedno s dr. Ivanom Supekom sugerirao da nastavim školovanje u Baltimoreu, na Sveučilištu "Johns Hopkins". Ja sam htio studirati elementarne čestice.

One su interesantne jer odgovaraju na pitanje može li se raznolikost svijeta svesti na maleni broj čestica koje ga svojom kompleksnošću i interakcijama grade, a odgovor na to pitanje je stari san čovječanstva.
Jeste li čitali knjigu "Elementarne čestice" Michela Houellebecqa?
– Ne. Ali čitao sam fizičara takvog prezimena iz 30-ih i 40-ih godina. Upoznao sam ga u Americi, on je pronalazač spina elektrona.

Bernardić, Puljak, Merkel

Što se, po vašemu mišljenju, dogodi fizičaru da ode u politiku?
– Aaaa, šta se dogodi? Ne znam. Mislite na Puljka?

 

Mislim i na Bernardića.
– Bernardić je isto fizičar? Nisam znao. Moguće da je kod Ivice utjecaj žene. A i Angela Merkel je fizičarka, ali dobra je i vrlo sposobna političarka. Prošla je kroz pandemiju, ali spasila ekonomiju. Fizičari su racionalni, mogu biti i uspješni, ali politika je umijeće mogućega. Ispričat ću vam jednu zgodu iz Napoleonova doba. Bio je u to vrijeme veliki fizičar Laplace, početkom 19. stoljeća jedan od najvećih na svijetu. On je prvi koji je pokazao stabilnost Sunčeva sustava. Bonaparte je, još dok je bio samo konzul, slušao njegova predavanja.

Ne znam zašto je Laplace htio biti političar, Bonaparte je na to pristao i dao mu je mjesto ministra unutarnjih poslova. I znate što se dogodilo? Bonaparte ga je otpustio već za tri mjeseca napisavši kako je on najbolji mogući fizičar na svijetu, ali katastrofalno nesposoban političar jer od previše detalja o kojima vodi brigu ne vidi globalne probleme.

Inače ima još jedna zanimljiva anegdota s Laplaceom i Napoleonom. Nakon jednog predavanja Bonaparte mu je rekao: "Gospodine Laplace, u cijelom vašem predavanju nigdje niste spomenuli Boga." A ovaj mu odgovori: "Hipoteza postojanja Boga je nepotrebna da bi se rastumačila priroda." A to je sigurno kredo vrlo velike većine fizičara. To nije bilo lako tada reći, a to nije ni danas lako reći.
 

A toga se i vi držite, zar ne?
– Je. Čujte, ja sam kao dijete kršten, pričešćen, išao sam na vjeronauk, ali došao sam do zaključka, kao i Laplace, da nikakav bog nije potreban za protumačiti... Sve je to mitološko, sve religije. Čovjek želi da razumije. Religija koristi ljudima, tisućama godina je bila odgovor na pitanja; sve religije imaju svoju kozmologiju i kozmogoniju, govore o nastajanju čovjeka i zemlje. I sve preuzimaju nešto jedna od druge, mi od Židova, a oni su preuzeli od babilonske civilizacije...

Božja čestica

Čuli smo da se često na temu ima li Boga prepirete s doktorom Emiliom Marinom, koji je inače, među ostalim, bio i ambasador RH u Vatikanu, baš ovdje u Pučišćima.
– A ko vam je to špijao? Ooo, često se nas dva kontreštajemo, pogotovo kad ja tu držim ljeti predavanja u mistu. Kasnije znamo nastavit i u restoranu. Recimo, kad ljudima govorim kako su nastali atomi, od zvijezda je li, ja onda kažem Emiliju "nije to bilo u šest dana kako ti misliš", ha-ha... Volim ga bockat. Mi smo dobri prijatelji.
 

A odakle naziv "božja čestica"?
– Mi smo 1982. s profesorom Carlom Rubbiom pronašli W i Z bozon, koji imaju veliku masu i tada je postalo akutno pitanje u fizici što im to daje masu. Znamo da te čestice poprimaju veliku masu jer su u kontaktu s sveprisutnim poljem u svemiru, danas ga zovemo Higgsovo polje. A ako je to polje doista odgovorno za masu, onda mora postojati jedna materijalizacija, inkarnacija tog polja, a to će se zvati Higgsov bozon. Ali još 1964. je spomenuta ta hipoteza i taj bozon se tražio. Američki fizičar nobelovac, profesor Leon Lederman tražio ga je trideset godina i nije uspio.

image
'Mene zaokupljaju razna pitanja. A naša potreba da razumijemo svijet izdigla nas je iz majmuna, iako smo im vrlo bliski'
Ante Čizmić/HANZA MEDIA

Na kraju je 1993. napisao knjigu o tome i nazvao ju je "The God-damned particle", što znači "Ta prokleta čestica". Kad ju je dao izdavaču, on mu je rekao: Čujte, s ovakvim naslovom će se slabo prodati, kako bi bilo da ispustite ovo damned i ostavite samo God? Dakle, da iz "proklete" postane "božja". Ovako će se bolje prodati, rekao mu je izdavač, jer svi oni bedaci koji vjeruju mislit će da ima veze s Bogom. To je ustvari igra riječi i nema nikakve veze s Bogom.
 

Prije šest godina rekli ste da je pred znanstvenicima veliki zadatak da pronađu takozvanu tamnu materiju. Što je s tim i dokle ste stigli?
– To je najveća zagonetka pred nama. Vidite, vi opažate, na primjer, da se galasije okreću kao ringišpil, ali kad promatrate u detalje kojom brzinom se zvijezde vrte, onda se vidi da nešto ne štima. Vidjelo se prije 40 godina da se to ne slaže s Newtonovom mehanikom. U galaksiji ima puno više materije nego što vidimo. Ne vidimo je jer ne emitira svjetlost. Prozvali smo je tamna ili crna materija. I za sljedećih 20 do 30 godina to je najveći problem fizike.

Milijarde eura

Što je ta crna materija?
– E sad, mislilo se da su to nekadašnje ugasle zvijezde, neutronske ili stelarne crne rupe. Ali količina rupa je deset puta slabija da bi protumačila crnu materiju. Onda se iskristalizirala ideja da je ta tamna materija sastavljena od elementarnih čestica, i to od jedne posebne vrste. Jedna se zove Neutralino 1, i kad smo lansirali projekt LHC, velikog sudarača, 1990., jedan od ciljeva bio je pronalazak te čestice. Prvo smo uspjeli otkriti Higgsova bozona 2012. i sad ga proizvodimo u velikim količinama. Ali čestica Neutralino, usprkos deset godina traženja, nije pronađena. Na LHC-u imamo još 18 godina rada da ga pokušamo naći. To nije jedino pitanje koje ćemo napasti sljedećih godina.
 

Koja su još neodgovorena pitanja?
– Mi još uvijek nismo načisto s time je li Higgs elementaran, kao što su kvarkovi ili W i Z bozoni, ili je kompozitan. Inače, mašinu koju smo izgradili cijelo vrijeme poboljšavamo i upravo sad radimo projekt koji je Europska unija prije dva tjedna prihvatila. Ta mašina će koštati oko 25 milijardi eura, ali istraživanja će trajati 30 godina, pa će to onda Bruxelles praktično koštati oko milijardu godišnje. EU želi zadržati vodstvo u znanosti jer je shvatio da je znanost baza ekonomskog napretka. Nemate pojma koliko je uz pomoć fizike samo medicina napredovala, od skenera do magnetske rezonancije...

Cvrčci i izbori

Doktore Denegri, s vama bi se moglo do sutra...
– A čujte, puno smo razgovarali, kako ćete vi to sad sročiti, ne znam. Mene zaokupljaju razna pitanja. A naša potreba da razumijemo svijet izdigla nas je iz majmuna, iako smo im vrlo bliski. Pazite, imamo 98 posto istih gena kao čimpanza. Ali u njih mozak zauzima 350 centimetara kubnih, a naš 1400 centimetara kubnih, to je od neprestanog traženja...
 

Ostavljamo vas da tražite i dalje uz koncert cvrčaka.
– E, jeste ih čuli, a nije ih bilo ni čut dok nisu izbori završili. U ponediljak su počeli, ha-ha... Valjda kad su se ovi političari prestali svađat.

PIŠE I MEMOARE ‘Od Talesa do CMS-a‘

Dr. Daniel Denegri ima dvojno državljanstvo, francusko i hrvatsko, govori još engleski i talijanski, a piše knjigu s troje kolega iz CERN-a koja nosi naziv "Avanture velikog sudarača. Od velikog praska do Higgsova bozona", koja će biti izdana 21. veljače u New Yorku na engleskom jeziku. "Upravo diskutiramo s editorom o izgledu naslovnice", kaže nam. Piše i memoarsku knjigu čiji će radni naziv biti "Od Talesa do CMS-a".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 13:37