StoryEditor
OtociPoruka bodulima

Pismo vozača kamiona od kojeg svi okreću glavu: Otočani, primite nas i sada, ali i ljeti. Bez nas sve police će biti prazne!

26. ožujka 2020. - 12:11
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

U kontekstu aktualne situacije oko zabrane putovanja na otoke svima koji nemaju prebivalište na škojima, ali i smanjivanja broja isplovljavanja trajekata i katamarana, naša redakcija primila je zanimljivu poruku vozača jednog od kamiona koji obavljaju svakodnevnu opskrbu naših bodula.

Dopis našeg čitatelja koji je iz razumljivih razloga htio ostati anoniman objavljujemo u cijelosti jer iz prve ruke svjedoči o nepotrebno prenaglašenoj atmosferi koja vlada među građanima, posebice sada kada je za sve nužna “čista glava”.

“Poštovani, zabrinut kao i svi mi vezano za zdravstvenu situaciju, obraćam Vam se s trenutno manje važnim upitom, ali za neke od nas jako važnom stvari.

Evo, nakon novonastale situacije i početka širenja koronavirusa u Hrvatskoj, među mnogim sankcijama i mjerama opreza navedena je i zabrana prometovanja trajektnim linijama svima osim dostavnim (teretnim vozilima) i otočanima koji svoje prebivalište imaju na otoku.

Nadajmo se kako ćemo svi zajedno pobijediti ovu nastalu situaciju i da ćemo nastaviti svi skupa normalno živjeti.

A moj se život, osim moje obitelji i prijatelja, svodi na svakodnevno poslovno putovanje trajektom. Vozim kamion (hladnjaču) na otoke opskrbljujući robom trgovine i hotele. Baš kao i sada za vrijeme trajanja koronavirusa, radimo pojačanim intenzitetom kako bismo svima nama omogućili da nesmetano obavljamo kupovinu.

Svake godine kada krene turistička sezona, imamo velikih problema u polasku i povratku s otoka zbog velikih gužvi. Godinama nam se obećava da će se nešto riješiti, ali kada krene sezona, svi od nas okreću glavu. Više puta sam se osobno i s kolegama obraćao nadležnima za luku na Hvaru, a tako i u Supetru. Nitko nam ne želi pomoći, a, baš kao i sada, tamo odlazimo jer nam je to posao.

Sada, za vrijeme ove krizne zdravstvene situacije, svakodnevno i dalje odlazimo na otoke svjesni kako je tamošnjem stanovništvu potrebna hrana. Ljeti se budimo u zoru i po 15-16 sati provedemo na poslu (u kamionu), a sve zato što imamo jednak tretman kao i svi ostali. Stojimo satima u redovima nakon obavljenog posla kao da smo prvi put kročili na otok, a ne kao netko tko je tu svakodnevno.

Svjestan sam kako možda ovo nije vrijeme za rješavanje ovakvih problema, ali mislim da je u ovoj situaciji proradila svijest sviju nas.

Moj upit glasi: Jesu li ljudi (otočani) svjesni koliko smo im mi potrebni u ovim vremenima? Razmisle li kako ovise i oni o nama i kako bi bilo dobro da primijete kako cijelu godinu dolazimo i čekamo umorni kako bismo se sutra opet vratili i njima donijeli hranu?

Postoji li mogućnost da nam ljeti iziđu u susret pa nam olakšaju povratak kući, da nas ne gledaju kao problem, nego da shvate da mi kroz naš posao zapravo omogućavamo njima da im život normalno funkcionira?” 

Izdvojeno

04. kolovoz 2020 13:39