Možda se sjećate propagandnog spota kojim je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja htjelo potaknuti bespravne graditelje na legalizaciju. U reklami su vuk i tri praščića, no suprotno dječjoj basni praščići nisu ostali bez kuće.
„Praščići, vidim, velika vam kuća. Imate li vi građevinsku dozvolu?”, upitao je vuk praščiće.
„Evo gospon vuk, papiri su čisti”, odgovorili su mu.
Reklama je prikupila mnoštvo kritika, ponajviše zato jer je država sebe predstavlja kao zločestog vuka, a bespravne graditelje kao simpatične praščiće. Ali, pustimo sad to. Nego, slučaj s lažnim legalizacijama u atraktivnim uvalama u bračkoj Općini Milna o kojem se puno pisalo zadnjih dana, suprotno čuvenoj basni, a i propagandnom spotu Ministarstva, pokazuje nešto posve drugo.
A to je da vuk, koji bi simbolizirao Ministarstvo, u ovom slučaju ne može srušiti građevinske dozvole, koje su izdane za kuće od kartona.
Podsjetimo, USKOK je u listopadu priveo šestero osumnjičenika „zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, poticanja na krivotvorenje službene ili poslovne isprave, krivotvorenja isprave te poticanja na krivotvorenje isprave”, kako piše na njihovim stranicama.
Naime, sumnjiči se Snežanu Bralić, nekadašnju voditeljicu županijskog Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo ispostave u Supetru, zatim Tonča Kelama, nezaposlenog trgovca iz Splita, Emila Zlatara, geodeta s Brača, Dinka Grgurevića, arhitekta iz Splita, Željka Babića, geodeta iz Splita i Antona Mikačića, geodeta iz Splita, da su falsificirali dokumentaciju i lažno prikazivali stanje na terenu, na osnovi čega su izdana rješenja o izvedenom stanju da su u zaštićenom području Općine Milna, uvalama Spacamiža i Smokvina, postojale kuće koje su na taj način legalizirane.
Kuća nikad nije bilo na parcelama, već su rađene kartonske simulacije, koje su na snimkama trebale „svjedočiti” da su bespravni objekti izgrađeni prije 2011. godine do kada je rok za legalizaciju postojeće bespravne gradnje.
No, akti su izdani, prvo rješenje o izvedenom stanju, a potom i građevinske dozvole za neke od njih. I što sad? Mogu li dozvole ostati na snazi, čak i ako se dokaže da je postupak bio lažan? Naime, po onom što je do sada objavljeno, akteri se nisu trudili dokazati da nije riječ o falsificiranju dokumenata i kršenju zakona. Šefica Upravnog odjela u Supetru navodno tvrdi da nije izlazila na teren, neki drugi od uključenih su izjavili da ih je Kelam prisiljavao ili naprosto gnjavio da potpišu nešto što nije u skladu sa zakonom ili da izrade takav dokument.
Nitko do sada, kako se moglo pročitati, ne tvrdi da je postupak izdavanja dozvola za legalizaciju kartonskih kućica bio zakonit. Je li to znači da bi sa dokazima o nezakonitosti postupka pale i građevinske dozvole? Je li USKOK vuk koji će otpuhati „praščićima” njihove papire? Ili oni, čak iz zatvora, mogu reći: „Evo, gospon vuk, papiri su čisti”?!
Upitali smo Ministarstvo gradnje, prostornog uređenja i državne imovine sljedeće:
'Ukoliko je rješenje o izvedenom stanju dobiveno na osnovi nezakonitosti provedbe samog postupka ozakonjenja (lažnog) bespravnog objekta, te ako je na osnovi toga dobivena građevinska dozvola, je li građevinska dozvola valjana kao pravni akt na osnovi kojeg se može pristupiti gradnji? Ako jest, tko bi bio ovlašten za njezino osporavanje i u kojem postupku bi se to trebalo izvesti'.
Iz odgovora Ministarstva ispada da nije baš jednostavno oboriti dozvole koje su dobivene u ovakvom postupku.
'Pravomoćna rješenja o izvedenom stanju koja bi predstavljala dokaz da je zgrada postojeća u smislu Zakona o gradnji, na temelju kojih bi se mogla izdati građevinska dozvola za rekonstrukciju građevine, mogu se preispitivati povodom izvanrednih pravnih lijekova sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku (obnova postupka, oglašivanje ništavim, te poništavanje i ukidanje rješenja). Za svaki od tih postupaka propisano je tko ih i pod kojim uvjetima može podnositi. Ovisno o rezultatu toga postupka, cijenila bi se i zakonitost eventualno izdane građevinske dozvole donesene na temelju takvog rješenja o izvedenom stanju', tvrde u Ministarstvu.
Drugim riječima, najprije bi pomoću izvanrednog pravnog lijeka trebalo pokušati osporiti rješenje kojim su nepostojeće kuće legalizirane. A tek onda bi se moglo govoriti o tome da li se poništavaju građevinske dozvole izdane za rekonstrukciju. Inače, kod nas je rekonstrukcija širok pojam pa objekt može biti veći od onog koji je srušen.
No, ako bi se utvrdilo da je došlo do zloupotrebe službenih ovlasti i falsificiranja dokumentacije, zar to ne bi automatski srušilo pravnu valjanost izdanih dozvola? Za pravno tumačenje ove zapetljane situacije, kao i tko bi mogao pokrenuti osporavanje dozvola, obratili smo se odvjetniku Toniju Vukičeviću.
- Kazneni postupci koji se vode nisu još rezultirali nikakvom osuđujućom presudom na temelju koje bi se dalo zaključiti da je došlo do zloupotrebe. Još je sve u ranoj fazi, nije ni podignuta optužnica, samo je istraga pokrenuta. Kao drugo, postupak za osporavanje dozvola bi mogla pokrenuti svaka osoba koja ima pravni interes. U zakonu imate kategoriju treće osobe. Najviše se preferira da budu neki ljudi koji su u međi s nekretninom, ili se bar na indirektan način to rješenje reflektira na njihove interese. Oni bi mogli biti ti koji bi mogli zahtijevati da se to obnovi ili preispita pravomoćnost - objašnjava Toni Vukičević.
No, što u slučaju ako se kazne osobe protiv kojih se vodi postupak, a da nitko ne pokrene postupak osporavanja izdanih rješenja i dozvola?
- To bi onda ostalo na snazi jer netko mora isprovocirati poništenje te odluke. To se neće dogoditi spontano.
Dakle ne padaju automatizmom te dozvole? Javnopravna tijela nisu dužna da pokrenu taj postupak?
- Nisu po službenoj dužnosti zadužena jer oni su donositelji odluke. Netko treći mora staviti inicijativu koji je zainteresiran. Zato su vam iz Ministarstva u odgovoru nabrojili koji se instrumenti moraju iskoristiti. Jer kad koristite te instrumente, opet nadležno tijelo koje je donijelo spornu odluku mora ponovno odlučiti o njezinoj održivosti ili neodrživosti. Moraju provesti čitav postupak da utvrde, s jedne strane, što vi dokazujete, a druge je strane onaj na koga se dozvola odnosi i tko želi da ostane na snazi.
Ovisno o tome čime će rezultirati taj postupak donijet će se rješenje je li u pravu ovaj koji traži da se to anulira - objašnjava Vukičević.
Kako je poznato iz dosadašnjih natpisa šest parcela oko kojih USKOK vodi istragu Tonči Kelem je prodao tvrtki Eximium Dalmatia d.o.o. koja je prema Sudskom registru u vlasništvu francuske tvrtke Societe civile Michel Baule. Tvrtka je osnovana 2017. godine. U godišnjem financijskom izvještaju koji je objavljen na FINA-i tvrtka je prijavila da joj je knjigovodstvena vrijednost materijalne imovine 23,4 milijuna kuna, od toga je navedeno da vrijednost zemljišta iznosi 22.853.098 kuna.
S druge strane, dugoročne obaveze tvrtke iznosile su koncem 2020. godine 19,6 milijuna kuna, a kratkoročne obaveze 375.100 kuna. Također, tvrtka je prošle godine imala gubitak od 220 tisuća kuna.
Ukupne obaveze manje su od vrijednosti zemljišta koje je sada građevno, a francuska tvrtka ga je, kako tvrdi odvjetnica Mia Jug Dujaković, platila Tonču Kelemu 2,5 milijuna eura. To je daleko više od onog što su zaradili izvorni vlasnici, kojima su zemljišta otkupljivana za nekoliko eura po četvornom metru.
Pitanje je kolike su šanse da Francuzima susjedi međašnici traže poništenje njihovih dozvola. Osobito jer u uvali Spacamiža ima bespravnih graditelja. Najpoznatiji od njih je Željko Širić osuđeni nogometni sudac iz Osijeka, koji je legalizirao svoju građevinu. Širić je inače bio optuživan za niz kaznenih djela, između ostalog i namještanja utakmica, a trenutno je u zatvoru. On se nalazi šezdeset metara od obližnje čestice koja je u vlasništvu Francuza, a ima izgrađenu vikendicu s pomoćnim prostorijama.
Inače, valja reći da lokalni administrativci koji potpisuju lažne dozvole nisu jedini u ovom lancu korupcije. Naime, upućeni tvrde kako problem legalizacije lažne gradnje seže sve do Zagreba. Po jednom stručnjaku vrlo upućenom u ova pitanja, u više navrata lokalni referenti su odbili investitore koji su dolazili s očito lažiranim papirima i tražili legalizaciju da bi mogli izgraditi nove objekte. Ali, oni bi se žalili u „centralu” gdje su njihove žalbe uvažili te su na kraju dobili rješenja da su im objekti legalni.
No, to nije sve, sustav prijevara je, izgleda, napredovao pa lukavim „praščićima” više ne trebaju niti kartonske kućice da dobiju uredne papire za gradnju protiv kojih vuk ne može ništa.
Pisalo se u više navrata o tome kako se postavljalo na par stupića krovove koji su trebali simulirati kuće za avione koji su snimali ortofotosnimke. No, našlo se navodno i drugačije riješenje. Neki su se, kako doznajemo, dosjetili da pregledavaju ortofotosnimke, koje ipak nisu suviše precizne. Tamo gdje se učini da bi neki obrisi i sjene mogu podsjećati na ruševine, oni koji imaju vezu u Ministarstvu, tvrde naši izvori, kupili bi dotičnu parcelu od mještana.
Lokalni ljudi u tim prilikama ne znaju zašto se netko interesira za njihovo zapušteno poljoprivredno zemljište, koje nije ni građevno. Ali ne pitaju puno, nego uzmu sitniš koji se ponudi. Nakon toga novi vlasnik složi još malo kamenja da uvjerljivije odglumi ruševine i pošalje zahtjev za legalizacijom...