StoryEditor
Otocipropali biznis

Mnogi su privučeni zaradom dizali kredite i ulagali tisuće eura, a sada zbrajaju gubitke: ‘Iznajmio sam nasade i ostali su neobrani!‘

10. rujna 2020. - 20:09
Grgo Lučić iz Zastražišća sa suprugom SanjomMirko Crnčević

Prije samo pet-šest godina na svjetskom tržištu se, zbog dugogodišnjeg rata u Siriji, itekako osjetio manjak smilja. Burze su u takvim prilikama podigle cijene, a u naše Dugopolje na sva zvona stiže "Young Living", jedna od najvećih svjetskih marketinških tvrtki iz Utaha (SAD) koja se, među ostalim, bavi uzgojem smilja, otkupom, destilacijom i prodajom esencijalnih ulja i drugih srodnih proizvoda. Tvrtku je još 1993. osnovao Donald Gary Young, čovjek koji je ranije osuđivan zbog nelicencirane medicine.

No, unatoč tome, u našoj regiji krenula je potraga za kooperantima, a u mrežu su se "ćapali" priobalje, Hercegovina, pa i otoci. Samo na Hvaru novom poslu prionulo je 30-ak težaka koji su svojim novcem ili pomoću kredita podizali plantaže na zemljištima s površinom od jednog do 15 hektara.

Uložili su veliki novac i trud, zasadili na stotine tisuća sadnica tog eteričnog bilja, a na koncu ni smilje ni ulje nemaju kome prodati. Otkupne cijene su toliko niske da se to ne isplati raditi, pa je sve doslovno propalo.

– Danas vam ljudi o tome naprosto ne žele govoriti jer su izigrani. Početna cijena zelene mase smilja se u jednom trenutku bila popela na čak 27 ili 28 kuna po kilogramu. Izgledalo je kao posao iz snova, pa su se tada i kod nas već ubrzo pojavili lopovi s kopna. Samo je prve godine s našeg škoja "isparilo" oko devet vagona smilja, a meni koji sam izvozio eterično ulje u Australiju od 1991. do 1996. godine stvarno ni na kraj pameti nije bilo da imamo toliko tog samoniklog bilja. Preporuke za sadnju su jedno vrijeme stizale i iz Instituta za jadranske kulture, a vidite što se sada dogodilo – tvrdi Grgo Lučić iz Zastražišća.

Prije samo tri godine spominjalo se da Hercegovina ima oko 2000 uzgajivača smilja i da su zasadili možda čak i više od 30 milijuna stabljika, a cijena je i tamo ubrzo pala s početnih 21 kunu na svega jednu do dvije kune po kilogramu zelene mase. I cijena kilograma eteričnog ulja je također pala s otprilike 2000 eura na samo 700 eura. Ljudi su stoga svoje plantaže u najvećoj mjeri - zaorali i okrenuli se nekim drugim kulturama koje u tom kraju tradicionalno uspijevaju i koje imaju prođu na tržištu.

– Uvjerio sam se da je domaći čovjek posve izgubio volju za tu kulturu, a kako i ne bi, kada se na istoj površini zasađenoj lavandom momentalno može zaraditi i do pet puta više – kaže naš sugovornik.

image
Grgo Lučić žanje samoniklo smilje

On osobno ipak nije zasadio niti jednu sadnicu smilja jer je poznavao prilike na svjetskom tržištu, sve mu je to od početka bilo sumnjivo. Za svoje potrebe dovoljno ubere onog što je samoniklo i od tog prirodnog bilja proizvodi različite artikle (ulje, balzam, kreme i macerat smilja) koje uspješno prodaje na svojim štandovima.

– Težacima s naših otoka i priobalja bih savjetovao da pričekaju s prodajom svoga smilja, neka ga čuvaju, neće se ono pokvariti. Morali bi se međusobno organizirati odnosno udružiti i na tržištu nastupati zajedno. U uvjetima njihove razjedinjenosti zasigurno neće postići višu cijenu, a ona bi objektivno u sadašnjim prilikama morala iznositi najmanje osam, devet ili deset tisuća kuna po kilogramu ulja – smatra Lučić.

– Prije pet godina sam nakon savjetovanja sa stručnjacima pripremio dva hektara zemljišta na Vorhu svetog Mikule iznad Svete Nedjelje i na njemu zasadio 48 tisuća sadnica smilja. Bila je to investicija od otprilike 50 tisuća eura, sjećam se kao danas uvjeravali su nas da za tu kulturu postoji veliki interes farmaceutske i kozmetičke industrije, da ćemo već u trećoj godini imati puni prinos, prosječno oko pola kilograma zlatnožutog cvijeta po grmu. Cijene zelene mase, pa i proizvedenog eteričnog ulja bile su doista atraktivne, pa je to izgledalo puno bolje nego da sadimo nešto drugo.

- I krenulo je dobro, zahvaljujući velikom maru mene i moje obitelji, a kako je završilo znate i sami. Ove godine smilje, zbog situacije na tržištu, nisam ni brao, ustupio sam ga drugima, ali je na kraju ipak ostalo pola neobrano. Uglavnom imamo velike gubitke, a ni sam ne znam tko bi nam mogao pomoći – požalio nam se Dragomil Kolumbić, poduzetnik iz Svete Nedjelje.

image
Dragomil Kolumbić i njegovi gosti iz Austrije na imanju Mala Poljica podno Vorha sv. Mikule
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

12. rujan 2020 20:09