Malo je otočana koji su se iselili, a da se jednog dana nisu vratili svojim korijenima - lozi, maslini ili smokvi, pogotovo oni koji potječu iz težačkih obitelji.
Ništa čudno, čovjek se zapravo cijelog života prisjeća lijepih uspomena iz djetinjstva, prisjeća se svih onih dragih biljaka iz svoga vrta ili obližnjih polja, pa one su mu pomogle da preživi, da se odškoluje i započne novi život.
Takav je i jelšanski Zagrepčanin Roko Tomić (80), umirovljeni dipl. ing. brodostrojarstva. U hrvatskoj metropoli je od 1969., naradio se i dobro zaradio, pa je s vremenom u rodnome mjestu izgradio vikendicu, a kad je već povremeno tu na škoju, nedostajao mu je jedan barem omanji maslinik. I tako je prije desetak godina od dobrog prijatelja na predjelu Libora kupio brojkom 18 maslina (...