Baš svakome tko započne nešto dobro što se desetljećima odražavalo i još uvijek odražava na turističku ponudu malih dalmatinskih mjesta treba ukazati pažnju i zahvaliti mu na doprinosu.
Jedan od takvih ljudi je Havzi Salija (93) iz Jelse, kojeg mještani od milja zovu Slasto, a upravo je uz ta svoja velika godišća proslavio i 63 godine od kada je stigao u Jelsu iz Makedonije, tu se nastanio i postao pretečom privatnog slastičarstva.
- Nije se lako u ono doba bilo otisnuti u tuđi svijet iz malog Piroka kod Tetova, ali za zanat sam se osposobio u Virovitici i potom 1958. krenuo s prijateljem na Mali Lošinj da bismo tamo otvorili slastičarnicu, međutim, posla nije bilo za obojicu pa sam ja dvije godine kasnije stigao u Jelsu.
Međutim, u mjestu tada nije bilo skoro ničega pa sam zaključio da tu za mene neće biti perspektive i vratio se u Split, no susreo sam jednoga prijatelja i on mi je kazao "odmah se vraćaj natrag i započni raditi, bit će turizma". Poslušao sam ga, vratio se i tu sam ostao sve do danas - kaže Slasto.
Ljudi su ga velikom većinom lijepo primili i počeo je raditi u devet četvornih metara u prizemlju današnjeg Doma kulture, pravio je za to vrijeme jedinstvene bombone u obliku jabuke na štapiću... S vaporom su mu stizale velike kocke leda koje je nosio u slastičarnicu da bi hladio sladoled.
Imao je bicikl s košarom za sladoled i prodavao ga po svim mjestima od Vrbanja, pa sve do Bogomolja, ali kada su mu rekli da u tom prostoru više ne može raditi zaplakao je od muke, bilo mu je teško.
- Kada je čovjek u nevolji uvijek se nađu dobri ljudi pa mi je barba Luka još 1964. iznajmio drugi prostor gdje je današnji "Splendid". Bio sam tada i bez novca, tako da mi je Zadruga pomogla da nanovo krenem.
Tu sam počeo raditi vrhunske štrudle i kolače, a 1973. već sam bio na kantunu neposredno do Obćinskoga doma, gdje smo otvorili slastičarnicu "Jelsa". Budući da je smisao poslovanja širiti se, krajem sedamdesetih godina sam s ortakom otvorio današnju "Obalu", a početkom osamdesetih sam svome bratu predložio da otvori svoju vlastitu slastičarnicu "Riva", koja i danas radi – pripovijeda nam uspješan i još uvijek vitalan čovjek.
Pomogao je sebii, a braku sa suprugom Havom, koja je lani preminula, dobio je troje djece. Skućili su se tako da je tu još po šest unuka i praunuka, zato se osjeća sretno i kaže da u svom životu ništa ne bi mijenjao.
Njegovi sinovi Aslan i Samet danas su vlasnici proširenog obrta s restoranom, a njihova suradnja s prijateljima iz Italije u Jelsu je dovela neviđeni koncept modernog slastičarstva na Otoku sunca. Havzi je krenuo od nule, a sada je nasred rive 150 stoiaca njegove obitelji. U posao se ubacila već i treća generacija, unuci Bajram, Samir i Florijan.