Težak je taj život na otoku, poglavito zimi, jer kada zbog vremenskih (ne)uvjeta budete odsječeni od kopna, kada ne možete ni do „likara”, a kamoli u šoping u grad, onda tek shvatite koliko je izolacija gruba stvar.
Pa unatoč idiličnim slikama koje svi mi u sjećanju imamo kao „života na škoju”, otočani uvijek imaju dodatne motive da nažalost napuste svoj – dom!
Jedan u bizarnim situacijama je i ostanak – preko zime naravno – i bez opskrbe svježim mesom, što je nova sudbina Komižana!
Mesnica "Škokić" je zatvorila svoje vrata, jedna djelatnica je poslana na biro, dok je drugi djelatnik mesar prebačen na kopno u klaonice istoimenog lanca mesnica.
I ne bi bilo to ništa čudno da 900 građana grada Komiže sada imaju drugu mogućnost za kupnju i nabavu svježeg mesa, jer u otočnim samoposlugama nudi se samo pakirano meso...
- Ma i upitne kvalitete! Tko zna kada je i di ta beštija bila zaklana. Šalju nam iz Novog Zelanda janjetinu koja je pri tri godine zaklana. Ubili je i zamrznuli pa nama Hrvatima uvaljuju to meso. A kod našeg prijašnjeg mesara, koji je nažalost otiša u penžjun, znali smo da je ta stoka pasla po Bosni ili Lici, da nam je na škoj stigla par dana nakon klanja. I ovaj Škokić, koji je preuzeja mesnicu na pazariću, ima je dobro meso. I slaninu, pa crnu svinju, mast, kobasice... Ono što nema u butigama. Sad nam je i to ukinulo. Pa ne možemo mi svaki tjedan put Splita po friško meso. Dođe ti rodbina, prijatelji, a ti nemaš šta bacit na gradele. Ne mo'š uvik ni ribu isti, zar ne? - žale nam se Komižani, koji su već, nažalost, i navikli da se u njihovom gradu sve „gasi” nakon ljeta.
Poglavito ako se radi o „fureštima”, o poslodavcima koji nisu domaći, pa kada uzmu novce od sezone redom zatvore restorane, kafiće, ali da im se zatvori i mesnica – to ih već ljuti!
- Prijašnjih godina, zimi bi radili četvrtak, petak i subotu, kupiš sve što ti triba i svi zadovoljni. Škokićev mesar je odličan, mlad čovik koji bi osta i živit na otoku da ga sad nisu pribacili opet u Split. On je ostale dane bauštelija, pa tri dana radija u mesnici i gazdi donosija profit. No oni su sada odlučili staviti ključ u bravu. Pa nismo mi otočani građani drugog reda da nam i mesnice gase. Triba i nama friško meso, ne samo liti kada je Komiža puna nautičara i turista – ne daju se Komižani, koji nam pojašnjavaju i još jedan dodatni problem s mesnicom:
- Radi se o prostoru koji je bivši mesar uredio na pazariću, to je privatni prostor, Komiža ne obiluje baš poslovnim prostorima, pogotovo namjenski uređenima. Ovaj je baš za mesnicu, i sada nam Škokić blokira svojom odlukom o zimskom neradu, nabavu mesa, ali i mogući dolazak nekog drugog mesara. Đakula je već zainteresiran za dolazak i rad tijekom cijele godine, no Škokić plaća privatni prostor i samo se ovdje radi o njegovoj dobroj volji, nema mogućnosti prisile da radi cijelu godinu. Ma valjda će se smilovati na vapaj naš mesoljubaca, koji želimo kvalitetno meso na otoku i cile zime!
Što o ovom problemu otočana u zimskom periodu kaže prozvani mesar?
Upit smo poslali upravi "Mesnica Škokić" iz Kaštel Sućurca, koju vodi obitelj Škokić, a koji prodavaonice imaju u Kaštelima, Trogiru, Solinu, Splitu, ali i na Hvaru u Starom Gradu te na Visu u gradovima Visu i Komiži. Nažalost ni mailom, a ni telefonski nismo dobili odgovor.