StoryEditor
Otociborba za mrvice

Hvarski taksisti ogorčeni na koronu, nelojalnu konkurenciju i propalu sezonu: Pet sati čekamo turu, jedva opstanemo, a uskaču sa svih strana Hrvatske

25. srpnja 2020. - 08:13
Ante Čizmić/Hanza Media

Vrije grubo među hvarskim taksistima, ljuti su, nezadovoljni, ogorčeni jer im je ljeto uništila korona, nema im gostiju, automatski ni vožnji. A taksi gastarbajtera koji stižu na Hvar iz cijele Hrvatske, Zagreba, Splita, Osijeka, kao u košnici.

Samo dolaze novi misleći kako će u sezoni ščepati nešto brze love. Loša im se volja na kilometar osjeća, nervozni su kao mačci u veljači, bore se za prostor u maloj bari punoj krokodila. Dovoljno je samo jednom uletjeti preko reda, ili spustiti cijenu da nervoza eksplodira. I da se ponovi incident nalik lanjskom u starogradskoj trajektnoj luci.

– Čuli smo, svi to znadu, bilo je nekih taksi-čarki. Nešto su se pripetavali oko cijene, vožnje, uleta. Neki su spuštali cine, ostali taksisti su poludili. A posla nema za sve, puno ih je – ovako se govori na Hvaru.

I ta većina je lani u Starom Gradu grubo verbalno napala jednoga njihovog kolegu, koji je za 22 kilometra ture od trajekta do Hvara, gostima naplatio 220 kuna. Umjesto 300 koliko su ljetos tražili ostali. Pitamo hvarske taksiste hoće li takvih eksplozija, nalik lanjskoj, biti i ove godine.

– Ma kakvih sukoba, nema sukoba. Ništa. Niti će ih biti. Bude koja svađica, ali nikada među nama domaćima. Ali stres je ovo isto. Po četiri, pet sati ovde čekamo za jednu turu, mi jedva opstanemo, a uskaču sa svih strana Hrvatske. U taksije danas može ić svako ko oće, nema veze je li narkoman, kriminalac, svi mogu, svima država dozvole daje. Za grad Hvar ih je izdala 60, neki imaju i nekoliko. Znate li vi šta je to, puno i previše za grad od četiri tisuće ljudi – veli nam jedan od taksista.

Kaže da je prije bio red, znalo se kako ide, nije se toliko dozvola izdavalo, a prednost su imali domaći. Iskre bijesa baca na državu, na Ministarstvo prometa, pa brontulaje kako oni pojma nemaju kakva je situaciju u malim sredinama.

– Nikoga mi ne možemo ni istirat, ni potirat. Je li ima dozvolu, ima. Je li sve regularno. Je. I šta mi tu možemo. Ali nije to pošteno, radimo samo ta dva miseca, plaćamo cilu godinu, a onda oni dođu odasvud. Šta ne stoje doma. To ti je najgore, preko godine ih nema nigdi, a onda ulete. Mi domaći šta smo tu stalno, tribali bi imat prioritet. Posla u Hvaru ima za nas 15 do 20. A ima nas tri i po puta više. Pa je li to sramota. Kako nećemo bit jidni – veli nam drugi taksist.

Smjenjuju se pred nama razdraženi kao ose. Ali isto ne, ne bi oni pričali javno za novine o muci, ne bi se slikali, ne bi rekli ime. Nema im to smisla, jer su sto puta govorili, čak i izaslanstvo kod ministara u Zagreb poslali. I ništa im se riješilo nije. Puna im je kapa svega, a ponajviše, kažu, nelojalne konkurencije koja ulijeće preko reda. Recimo dovede goste iz Staroga Grada, pa u brzini pokupi one s hvarskog kolodvora što čekaju autobus za sjever otoka. I onda ih po cijeni od 25 kuna po glavi vode na drugu bandu.

image
Taksist Neven
Ante Čizmić/Hanza Media

– Ej, otme ti to posal iza leđa. Ma rade svi šta oće, svako šta oće. Nema pravde. Po pet sati čekamo turu, a onda dođe lik i ukrca u kombi njih osam, sve za 200 kuna. Ovo više nije taksi stajalište, ovo je pazar – dobacuju jedan iza drugoga.

Cijene ne ruše samo kolege već i lukavi gosti, dočim ocijene da na tom tržištu vlada zakon Divljeg zapada. Pa traže prijevoz do Staroga Grada za 200 kuna, za 150 pa i manje, znajući kako će se uvijek naći netko tko će ih prevesti i za nižu svotu.

– Kad me pitaju oću li ih prebacit za 150 kuna, zahvalin im i kažem doviđenja. Neću vozit za tu cijenu. Ima taksimetar koji kaže koliko šta dođe. Imam troje dice, dva miseca na godinu s taksijem ima posla, deset san na građevini. Plaćam dozvolu za cilu godinu. Pa moram i ja od nečeg živit. Je nervozni smo, sezona je nikakva, a još nas svi ruše sa svih strana – kaže nam taksist Neven, jedini koji je stao pred kameru.

O Starom Gradu i incidentu detaljnije radije nitko ne bi pričao. Ali iskopali smo. Znanci s one strane otoka nam vele kako je jednom od taksista mučno bilo gledati da se za 100 metara hoda čovjeku naplaćuje cijena od 100 kuna. I da vožnja od Staroga Grada do Hvara dođe 300 kuna, a može i za 200 do 220. I čovjek je rekao neću pljačkati, i počeo naplaćivati po svojoj tarifi. Onda je doživio uvrede sa svih strana, od "pas mater" do "uništavaš nam život". A njemu je, kažu nam, samo više bilo mučno gledati divlje iskorištavanje. Zbog kojega grad Hvar ovo ljeto zjapi prazan.

– Puka mu je film kad su mu neki gosti iz New Yorka rekli da se za 220 kuna mogu satima vozit po svom gradu. Cili dan. I kad je rekao neću više, ostali su eksplodirali. I tako nabij vamo, nabij tamo, oderi tu, oderi tamo, boca vode 50 kuna, korona i sad niko nema posla. Sad su gosti došli svojim autima, ili s trajekta sidnu u autobus, pa se voze za 35, 40 kuna. Plači crna zemljo – kaže nam jedna Starograđanka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. svibanj 2021 12:00