StoryEditorOCM
OtociSTAROGROJSKI DRIVER

Hvar je horor za invalide, život im je tegoban i pun prepreka: ‘Ne mogu do liječnika na katu, nemamo ni wc...‘

Piše Mirko Crnčević
21. siječnja 2023. - 19:25

Domovinski rat, kao i svaki rat, donio je brojne žrtve: mnogi su se razboljeli psihički i/ili fizički, osobito u braniteljskoj populaciji.

Zdrave osobe odjednom su postale invalidi koji su izgubili nogu ili ruku, ponekad i noge i ruke, koji su paralizirani od ozljeda kralježnice, ili su dobili hemiparezu od povrede glave, a neki su postali slijepi i/ili gluhi. U vrijeme i poslije rata naša država zaista se trudila olakšati život najtežim invalidima i njihovim obiteljima, najčešće u suradnji s osobljem iz medicinskih i rehabilitacijskih ustanova, te s volonterima.

- Nažalost, nas se najčešće sjete tek verbalno za Međunarodni dan osoba s invaliditetom, a koga briga što ja i danas nailazim na niz prepreka u gradu, bilo pri ulasku u poštu, ambulantu, kino, kazalište... Kad god sam prinuđen otići u ambulantu, liječnik mora s kata posebno sići u prostorije nekadašnje Hitne pomoći da bi me pregledao – žali se Tonči Vranjican (43), poznat po nadimku Driver (vozač) iz Staroga Grada – Farosa, i dodaje da još najlakše ulazi u kafiće, a hvali i dobar primjer Gradske knjižnice i čitaonice koja je prije nekoliko godina ugradila posebno dizalo za osobe s invaliditetom, budući da se i ta ustanova nalazi na katu zgrade Hrvatskoga doma.

image

Prilaz do Općinske knjižnice i čitaonice u Starome Gradu
 

Grad Stari Grad
image

Pješački prijelaz ispred ulaza u ljekarnu
 

Vivian Grisogono

Uključenost u život

Međutim, slobodno kretanje i pristup građevinama su zapravo osnovni uvjeti za uključenost osoba s invaliditetom u društveni život. Nacionalni Pravilnik detaljno opisuje što je potrebno učiniti na cestama i u građevinama da se omogući sigurno kretanje osoba s invaliditetom.

Iako je teško prilagoditi stare zgrade u povijesnim jezgrama mnogih mjesta u skladu s potrebama te skupine građana, državne i lokalne vlasti su dužne napraviti sve što mogu. Što se tiče novogradnji, uvjeti za invalide moraju se poštivati.

Ovdje je riječ o iznimno bistrom mladiću, koji je paraplegičar od rođenja, osnovnu i srednju školu za grafičara pohađao je u rodnom gradu, slovenskom Kamniku i Zagrebu. Posljednjih godina živi s majkom Marijom, koja mu je najveći životni oslonac.

Tri godine radio je na javnom parkingu u Starome Gradu, ali onda su na njega zaboravili, premda bi želio i mogao raditi čak i neke druge poslove. Slobodno vrijeme krati uz televizor, kompjutor ili u izlascima s društvom u kojem je uvijek omiljen i dobro došao. Naravno, kreće se u invalidskim kolicima, što nije nimalo lako ni jednostavno.

- Čitav smisao ljudskog postojanja je da se nešto radi, da nam je život na neki način ispunjeniji, s nekakvom zanimacijom, ali činjenica je da mnogi još uvijek nerado zapošljavaju osobe s poteškoćama. Eto, do prije dvije godine gradom sam se vozio kolicima koja su se pokretala isključivo ručno, na snagu, a svi znaju gdje mi je kuća u Malom selu, do koje su dvije velike uzbrdice.

No, onda mi je “otišao” jedan lakat pa se moralo nešto učiniti i za mene, zahvalan sam Gradskom društvu Crvenog križa otoka Hvara što su me se sjetili i donirali mi dodatak s motorom, tako da je sada uistinu puno lakše – govori Vranjican.

image

Tonči Vranjican Driver (43) tvrdi da je pred invalidnim osobama još jako puno prepreka i vrlo teško dolaze do posla
 

Iz privatnog albuma

Život osoba s invaliditetom u velikoj mjeri je skuplji od života prosječne osobe. Takva djeca i odrasle osobe po zakonu mogu dobiti pomoć, odnosno pod određenim uvjetima imaju pravo na osobnu invalidninu, na rehabilitaciju, na besplatnu cestarinu, pravo na posebno parkirno mjesto, čak na besplatne putne karte za sebe, pratnju i automobil na trajektnim linijama.

Država daje poticaje za odrasle osobe s invaliditetom koje imaju posao, a Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom objavljuje korisne informacije s ciljem da se što je moguće više poveća razina zapošljavanja osoba s invaliditetom.

- Sve to teoretski jako lijepo zvuči, ali znamo da se osobe s invaliditetom nerijetko tretiraju kao građani drugog reda. Invalidnine su doslovno nikakve i s njima se vrlo teško preživljava iz mjeseca u mjesec. Izlete i putovanja stoga gotovo ni ne upražnjavam, a trebalo bi to biti puno bolje budući da smo sada u Europskoj uniji. Neki trajekti imaju prilagođene toalete, rampom se u pravilu ne služim, nego jedino liftom. A znalo se dogoditi da ne radi ni jedno ni drugo, pa onda ne mogu nikamo.

Bilo je situacija da sam upravo zbog tog razloga morao odustajati od putovanja u Split i vratiti se natrag doma - objašnjava naš sugovornik, koji bi želio da se u svim mogućim situacijama općenito više razmišlja i radi u korist osoba s invaliditetom.

image

Joso Dijan i Miljenko Ivanković spuštaju u more jednog od članova Udruge osoba s invaliditetom otoka Hvara

Mirko Crncevic

Postupno poboljšavanje

- Primjetno je da se uvjeti za osobe u invalidskim kolicima na Hvaru postupno poboljšavaju, primjerice u Starome Gradu javni parking u centru grada i plaža Bonj prilagođeni su njihovim potrebama, ali je prilaz za invalide u more upravo tamo gdje je prljavo od kanalizacije.

U gradu Hvaru parkirališna mjesta za osobe s invaliditetom imaju odgovarajući izlaz prema Pjaci. U Jelsi su posljednje dvije godine ceste doslovno raskopane radi izgradnje kanalizacije, ali radovi oko parkinga, parka i općinske zgrade su gotovi, a i javni WC je blizu dovršetka. Pravog pristupa za invalidska kolica uglavnom nema...

Ove godine sam primijetila više turista u kolicima nego ikad prije, a eto, u našem “modernom” turističkom mjestu ne mogu se slobodno kretati, za njih nema ni javnog WC-a u centru grada. To je zaista sramotno, jer će se to morati napraviti kad europski zakon o invalidima konačno bude donesen.

Znači da će u našoj općini opet biti naknadnih radova, mučenja i velikih dodatnih troškova, a puno bi bilo bolje da su poput prodajnih centara “Tommy” i “Plodine” na ulazu u mjesto, gdje postoje toaleti prilagođeni potrebama invalidnih osoba – veli Vivian Grisogono, predsjednica udruge “Eco Hvar”, koja je na spomenute okolnosti Općinu Jelsa upozorila svojim pismima od 17. siječnja i 10. listopada 2022. godine, a uporabom posuđenih invalidskih kolica, koja je Zaklada “Vera i dr. Matko Miličić - Maleško” donirala Crvenom križu Hvar, potvrdila sadašnje očajno stanje: s parkirališnih mjesta za invalide nema pravog pristupa na cestu prema centru mjesta, prema ljekarni, ni pošti; kolica jednostavno ne mogu kroz park jer je na stazama debela naslaga šljunka; a javni WC koji je još u fazi renoviranja nema ulaz za kolica.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. siječanj 2023 19:54