Franjevački samostan i višestoljetni vrt uz njega čest su motiv na turističkim razglednicama Sumartina na otoku Braču.
Ta bi se vizura, međutim, ubrzo mogla prilično narušiti, jer su Franjevačka provincija Presvetog otkupitelja i gvardijan Samostana sv. Martina, fra Jakov Prcela, došli na ideju da unutar njega podignu turističko naselje, odnosno kamp.
Službeni prijedlog za izmjenu Prostornog plana Općine Selca, na čijem se teritoriju nalazi samostan, protokolirali su još 13. lipnja ove godine, da bi se pred vijećnicima našao na posljednjoj sjednici u studenom.
- Vlasnici smo nekretnine označene kao kat. čest. zemlj. 1556 i 1568 sve k.o. Sumartin. Ova nekretnina nalazi se unutar granica građevinskog područja – mješovita namjena. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja neizgrađeno građevinsko zemljište. Zainteresirani smo za izgradnju turističkog naselja/kampa na predmetnom zemljištu – pišu Provincija i gvardijan u svom službenom zahtjevu i još dodaju da je po županijskom prostornom planu područje za kamp predviđeno samo na lokaciji Bunje, a da zone za ovu namjenu unutar građevinskih područja naselja trebaju kao površine ugostiteljsko-turističke namjene odrediti upravo gradovi, odnosno općine.
’Oplemenit ćemo prostor’
- Slijedom svega navedenog, umoljavamo vas da kroz iduće izmjene i dopune Prostornog plana izmijenite isti na način da se k.č.z. 1568 i 1566 sve k.o. Sumartin prenamijene u ugostiteljsko-turističku namjenu i to na način da predmetno zemljište bude prikazano u karti korištenja i namjene površine kao zona T2 i T3, budući se radi u komplementarnim namjenama/sadržajima. U nadi prihvaćanja ovog našeg prijedloga, unaprijed vam zahvaljujem – stoji u prijedlogu koji je svoj potpis fra Jakov Prcela.
Dostavili su i prezentaciju iz koje se vidi da na zemljište tik uz samostan, koji je današnji oblik dobio za uprave i prema nacrtu fra Andrije Kačića Miošića polovicom 18. stoljeća, ‘doveli cca. 20 mobilnih kućica, te oplemenili prostor s pratećim sadržajima, a cjelokupni zahvat da djeluje kao vizualni produžetak okolne prirode’?!
Radi se o mobilnim kućicama dimenzija 8 sa 4 metara, od koje bi svaka u aneksu imala mogućnost izvedbe pripadajuće terase. Svakako, objekti koje se odavno može vidjeti u kampovima diljem Jadrana, ali ne baš i unutar samostanskih zidina.
Prijedlog je nemalo iznenadio novu općinsku vlast na čelu s nezavisnim načelnikom Ivicom Marijančevićem. Nikakvu odluku on i suradnici nisu željeli donositi, već su sve proslijedili na Vijeće.
A tamo se dogodilo nešto ne baš uobičajeno za domaće prilike kada su u pitanju zahtjevi crkve spram bilo koje razine vlasti: svih devet vijećnika, počev od načelnikovih, preko HDZ-ovih i dvije liste s kojima su koaliciji, do oporbenih, također nazavisnih, odbilo je izaći u susret prijedlogu Provincije i samostana.
U međuvremenu se i među stanovnicima Sumartina pročulo što Crkva traži od Općine i izazvalo njihovo rogoborenje, tim više što je cijeli samostan pod oznakom Z-5000 zaveden kao nepokretno kulturno dobro i ima zaštićeni pravni status.
’To mijenja vizuru mjesta!’
- Mi – kaže nam načelnik Marijančević – njihov prijedlog nismo mogli usvojiti, jer ne samo da se mijenja vizura mjesta i takvo što nije moguće po prostornom planu Općine, već bi za njega trebalo mijenjati i onaj županijski. Uvjerenja sam da bi i tamo vrlo teško prošao, odnosno prije ne bi, nego bi.
Na našu odbijenicu fratri su se malo naljutili. Nije im jasno kako ne mogu graditi na svom zemljištu što hoće i moraju pitati nekoga za dozvolu. Na kraju su nam poslali dopis u kojemu traže sanaciju krova i financiranje reda. Vraćaju lopticu i hoće reći ‘eto vam kada nam ne date kamp’.
Interesantno je da su u razgovoru s općinskim vlastima sve objašnjavali nezavidnom financijskom situacijom u kojoj se nalaze. Od milodara, kako su se požalili, imaju svega 300-tinjak kuna, struju plaćaju 1800 kuna, za što načelnik kaže da ‘nije daleko od istine’, a da s druge strane na kapaljku dobivaju od Provincije i svog reda. Općina im je htjela izaći u susret i ponuditi neku drugu lokaciju, ali ne žele čuti za to, kao ni mogućnost da turistima rentaju dio samostana, već inzistiraju na kampu u srcu mjesta.
- Sve se to nalazi na 25 metara od obale i ako će se poštivati zakoni, a ja mislim da moraju biti jednaki za sve, nakon što se izmjeste na obveznih 15 metara, ostat će im svega 10 metara širine za jedan red kućica. Osim toga, sporno je da žele srušiti zid samostana i omogućiti prometni pristup – dodaje Marijančević.
Za razliku od njega, mještani ne žele javno govoriti, ali su odreda protiv ovakve ideje Crkve i gvardijana. Među njima se pronijela i vijest da su vijećniku Pavlu Ordiću zbog toga što je glasao protiv kampa na Vijeću izbušene gume na automobilu i zapaljeni pitari pred kućom.
- Nije zbog toga – uvjeravao nas je Ordić, s kojim smo telefonski razgovarali.
- Radi se o jednom psihu koji me gadi na portalima gdje god stigne i ima nešto protiv mene od kada sam bio donačelnik. Sve sam prijavio policiji. Neka se oni bave time.
Ordiću, koji podržava načelnika, pripala je i uloga svojevrsnog pregovarača s franjevcima. Na koncu ga je pomalo svojim stavom iznenadio fra Jakov.
- Rekao mi je ako ne bude kamp, da će zemljište prodati investitorima i da će oni tamo graditi vile!
I tu onda priča dolazi do jednog imena prilično poznatog iz crkveno-poduzetničko-pravosudnih zbivanja, fra Šime Nimca. Nakon afere s bankaricom Jasminom Bilonić i spiskanih milijuna kuna, red ga je odlučio ‘na hlađenje’ poslati upravo u Sumartin.
- On je kuhar situacije. Sve je to njegova ideja – uvjeren je lokalni svijet, koji i špekulira imenom jednog lokalnog poduzetnika kao mogućeg kupca, inače bliskog Nimcu, dok načelnik kaže da je i on sam takvo što čuo, ali iz treće ruke.
Kada smo nazvali samog fra Šimu, odmah smo shvatili da zna o kakvom se projektu radi.
Nimac: Ma nemam veze s time
- Mene se iz cijelog prethodnog konteksta tu smješta, ali ja niti imam ovlasti, niti je to u mojoj ingerenciji. Radi se o zahtjevu gvardijana, koji nije napravljen bez znanja naše provincije, provincijala i tajnika. Stvari kod nas tako funkcioniraju. Kažem još jednom, ja veze s tim nemam. U Sumartinu samo boravim – uvjeravao nas je Nimac.
Pohvalio se da je za boravka na Braču pomogao kolegi župniku iz obližnjih Povalja da očisti zapušteni maslinik, odakle će ubrzo na tržište i prve boce ‘franjevačkog’ ulja. Kada smo ga upitali za mogućnost da se nakon svega zemljište uz samostan proda nekom privatniku, iz topa je uzvratio:
- To bi bila apsurdna prodaja! Provincija takvo nešto neće napraviti, ali mora naći način kako da sanira krov. Imate samostane u Makarskoj, Živogošću i drugdje, koji su nekada bili puni fratara i studenta, a sada su gotovo pusti. Gole zidine nisu nikome u interesu. Dolazi vrijeme u kojemu će te kuće morati biti samoodržive, jer mještani ih ne mogu financirati, kao ni sama provincija, dok država daje na kapaljku – trezveno poduzetnički razmišlja fra Šime Nimac.
Franjevcima je u naumu da svoju ideju kampa provedu u djelo jedina nada sada Splitsko-dalmatinska županija. Najavili su odlazak županu Blaženku Bobanu, ali načelnik samo odmahuje rukom i rezonira:
- Da su htjeli, već bi im dali! A to bi bilo isto kao da nekome u Splitu omogućite kamp ispred Dioklecijanove palače. Bilo bi to ‘too much’.