StoryEditor
OtociKAD NOVAC ISPARI...

Američka Hrvatica u sporu sa Semirom Osmanagićem: Šefu bosanskih piramida platila sam 250.000 dolara za projekt u Bolu, a ostao mi je samo kamen

Piše Tanja Gattin
12. srpnja 2020. - 10:07
Semir Osmanagić i Erich von DänikenTom Dubravec/HANZA MEDIA

Nakon ulaganja četvrt milijuna američkih dolara u propalu investiciju u Bolu na Braču, izigranom se osjeća poduzetnica Bianca Childs iz kalifornijske Santa Barbare, koja je proteklih godina organizirala luksuzna krstarenja hrvatskom obalom Jadrana.
Ta rođena Zagrepčanka s američkim državljanstvom za svoje probleme koje ima na poljoprivrednom zemljištu s kojeg puca pogled na plažu Zlatni rat proziva dr. Semira Osmanagića iz BiH, poznatog po tvrdnjama da u dolini rijeke Bosne postoje drevne piramide, od čega je u Visokom napravio turističku atrakciju. Bianca Childs je nakon smrti svojeg partnera, koji je u SAD-u imao duhovni televizijski talk show za potporu u teškim trenucima, naslijedila organizaciju "Bridging Heaven and Earth", te je odlučila veći dio poslovanja prebaciti u Hrvatsku.

Na unajmljenim mini kruzerima ugošćivala je švicarskog pisca Ericha von Dänikena, koji je prije pola stoljeća stekao svjetsku popularnost teorijom o tome da su Zemlju u povijesti posjećivali izvanzemaljci koji su utjecali na razvoj čovječanstva. Zatim Giorgia Tsoukalosa iz serije "Drevni vanzemaljci", koja se kod nas prikazivala na televizijskom History Channelu. Potom samoukog fizičara Nassima Harameina... Svi su oni na Jadran privlačili turiste dubokog džepa željne da ih se "hrani" pričama da su napredna bića s drugih planeta izgradila piramide u Egiptu, da svoje svemirske brodove skrivaju na tamnoj strani Mjeseca...

Poduzetnica je paralelno planirala druge projekt – da u prirodi izgradi centar "Bridging Heaven and Earth" u kojem će sljedbenici njezine organizacije meditirati, vježbati jogu... No, s tom investicijom nastali su problemi.

– Za Semira Osmanagića sam znala jer smo se kretali u istim krugovima arheologa koji slijede teoriju Ericha von Dänikena. Tako sam 2014. došla u Bol, gdje on ima megalitni park, odnosno mini Stonehenge, napraviti s njim televizijski intervju za svoju organizaciju – tvrdi naša sugovornica.

Tom mu je prilikom, kaže Childs, spomenula kako za organiziranje svojih radionica traži zemljište u prirodi koje će biti relativno blizu mjesta.
– Nastavili smo komunicirali e-mailom, te mi je ponudio da kupim zemljište do njegova megalitnog parka, za koje je rekao da ga je namijenio svojem sinu koji živi u Americi, a ne želi se vraćati u Hrvatsku. Na svojem zemljištu imao je mobilnu kućicu, te mi je poslao "papir" da je napravljena po propisima EU-a i da je namijenjena za poljoprivredno zemljište. Mislila sam da ako je ima on, da ih onda mogu imati i ja, a na tom sam području vidjela još nekoliko sličnih objekata.

Poslao mi je i listu svega što mogu graditi na tom zemljištu: septičku jamu kapaciteta do 27 prostornih metara, potporne zidove do visine od 80 centimetara, bazen do 24 kvadrata, do dva metra solarnog kolektora... Sve što sam htjela, i rekao je da se to smije. No, to što je on našao na internetu, kako sam poslije doznala, bilo je općenito navedeno za parcele poljoprivredne namjene. Nisam znala da svaka općina ima svoje regule – navodi poduzetnica i dodaje:

– Za 250 tisuća američkih dolara prodao mi je 2780 kvadrata zemljišta s projektom. Obvezao se da će napraviti pet kaskada koje gledaju na plažu Zlatni rat, bazen, drvenu platformu veličine 10 puta 15 metara, šest tuševa, parking, kamene stolove od bračkog kamena... No, prije nego što je završio radove, otišao je u Bosnu i rekao da više neće dolaziti u Bol. Krivi Općinu da su ga htjeli izbaciti, jer je 2016. dobio nalog komunalnog redarstva za uklanjanje svoje mobilne kućice, te mu je sve sravnjeno sa zemljom.

U prostoru je, kako se pokazalo, ostao samo megalitni park, a Childs tvrdi da joj Osmanagić nije rekao da je doneseno rješenje o uklanjanju.
– Taj dokument donesen je na njegovo ime jer je jedna parcela glasila na osobu od koje ju je on kupio, a koja je potom preminula, još nisam bila upisana kao vlasnica zemljišta. Moj dio nisu rušili upravo zbog toga što vlasnički odnosi nisu bili riješeni – ističe Childs.
Kada je doznala za rješenje o uklanjanju koje se odnosi na njezin projekt, sama je uklonila svoje kućice. Naša sugovornica kaže da je u tijeku postupak radi rušenja potpornog zida ispod kaskade na kojoj su bile kućice, zatrpavanja bazena...

– Semir bi mi trebao vratiti novac jer mi je rekao da tamo mogu realizirati svoj projekt, a znao je da Općina Bol takvo što ne dopušta. Sada ta zemlja ne vrijedi ni 50 tisuća dolara. Ranije sam ga tužila za prijevaru, ali mi je novi odvjetnik rekao da, ako hoću da zemlja bude upisana na moje ime, onda moram povući tužbu. I tako je 2017. godine zemljište upisano na mene.
Semir i ja više ne razgovaramo. Naljutio se na mene jer nisam tužila Općinu Bol. Željela bih dobiti dozvolu za robinzonski kamp, ali Općina ne dopušta da ljudi tamo spavaju, što je bez veze, jer kako će onda to biti kamp. Na tom području ima izgrađenih kuća, pa se nadam prenamjeni prostornog plana, da će nam uvrstiti taj kamp. Odvjetnik kaže da treba čekati, da ću dozvolu možda dobiti za pet ili 10 godina, a možda nikada – naglašava Childs.

Osmanagić: Sve je znala, tužbe su bez temelja


– Prije pet godina s gospođom Childs ostvario sam suradnju, nakon što je došla u Bol sa mnom napraviti intervju. Vidjela je moj ranč, tamo sam podigao megalitni park, kupio sam parcele, a imao sam i obiteljskog zemljišta. Osnovao sam OPG s kampom. Postavio sam jednu mobilnu kućicu – kaže nam Semir Osmanagić.

Napominje da mu je Županija izdala dozvolu za OPG s kampom.

– Po zakonu imate pravo postaviti mobilne kućice za smještajne kapacitete. Onda sam u to dodao parcelu za Biancu, koja je htjela napraviti isto što i ja, te sam joj dobronamjerno ponudio, budući da sam već prošao kroz proces čišćenja, uređenja i dozvola, da joj pomognem oko toga. Nešto novca je uplatila, više se ne sjećam koliko. Tako sam i njezinu parcelu uključio u taj kamp na OPG-u. Papiri su bili uredni.

Međutim, iz bolske Općine su se "zakačili" na mene i nju, rekli su da na parceli ne mogu biti mobilne kućice, što nije točno. Naime, legalno je staviti mobilnu kućicu na kotačima i za to ne trebaju dozvole. No, kako to obično biva u administraciji, misle da ako je netko došao iz Amerike, da ima novac i da će ih platiti. No, nemam običaj da ikoga plaćam – navodi Osmanagić i dodaje:

– Kada su u Općini naložili da maknem kućice, žalio sam se. Znao sam da sve radim po zakonu, no pravosuđe je sporo, a oni su malo nasilno doveli bagere i maknuli moju mobilnu kućicu. Tužio sam ih i dobio spor na Visokom upravnom sudu u Zagrebu. Međutim, taj je spor trajao tri godine, meni se sve to skupa smučilo, tako da se, bez obzira na ishod spora koji je za mene pozitivan, tamo više neću vraćati.

O poslovnom odnosu s Biancom Childs kaže da su papiri vrlo uredni.

– Svaki je račun opravdan, a sve što je obvezano je i učinjeno. Tužila me je i na kraju je povukla tužbu. Parcele su upisane na nju, a njezine tvrdnje nemaju nikakve osnove.

Za kraj kaže da je 50 godina dolazio u Bol:

– Majka mi je s tog dijela Brača, ali nisam htio pokleknuti pred novopečenim bogatašima koji vode bolsku općinu, tako da sam Bol zauvijek napustio bez obzira na to što sam dobio presude. Pravda je spora, ali dostižna.

 

Izdvojeno

29. srpanj 2020 13:04