StoryEditorOCM
Dalmacijana samom dnu

Obitelj iz Kaštela: Živimo u užasu! Kuća se urušava, pjati nam prazni, smrznuta kokoš za nas je bajka...

10. rujna 2016. - 16:51
tuzlak00

Teško nam je. Ne možemo dalje. Došli smo pred zid i pomoć dobrih ljudi velikog srca za nas bi bila spas. Sve ovo što radimo za dobrobit je naše djece. Lako je i za mene i za suprugu. Dok sam mogao, radio sam i brinuo se za obitelj, no bolest je učinila svoje. Jednostavno više nisam sposoban za rad.

Uvjeti u kojima živimo nisu dobri, užasni su – tim nas je riječima za stolom u trošnom i derutnom stanu dočekao Djuro Tuzlak iz Kaštel Starog, koji sa suprugom Snježanom i šestero sinova – Ivanom (26), Antoniom (24), Grgom (21), Josipom (19), Marinom (16) i Matejom (11) – živi u nehumanim uvjetima. Doslovno na rubu egzistencije. Bez kupaonice, bez kuhinje, u trošnim sobama koje se urušavaju...

Tuzlakovi životare iz dana u dan. Da im nije lokalnog svećenika i časnih sestara, kao i dobrih ljudi, i kruha bi bili gladni.

Zidovi koji se urušavaju, plastični lavor u kojemu se pere posuđe, kupaonica koja ima samo zahodsku školjku, dotrajali i razbijeni namještaj – tek je dio onoga što smo zatekli u njihovu domu, koji vapi za kompletnom obnovom.

Pomoć im je prijeko potrebna, pa stoga ni trenutka nismo dvojili da Slobodna Dalmacija pokrene veliku humanitarnu akciju za ovu kaštelansku siromašnu obitelj.

Penjemo se iz prizemlja na kat i pazimo gdje ćemo ugaziti. Stepenice se urušavaju. Na katu strava i užas. Dotrajala vrata, podovi u rasulu, zidovi samo što se ne sruše, krovište pred prvim naletom bure ostat će sravnjeno sa zamljom.

– Što da vam kažem? Vidite i sami u kakvim uvjetima živimo. Naša mjesečna primanja su 1100 kuna, koje dobivamo na račun dvojice bolesnih sinova. Nešto nam pomognu prijatelji i Crkva, nešto malo ja priskrbim popravljajući računala, i to je to. Sve je bilo bolje dok sam bio zdrav i dok sam mogao raditi.

Nisam tražio ničiju pomoć, a sada, tri godine nakon što više ne radim, jednostavno ne možemo dalje. Nema nam izlaza već tražiti pomoć dobrih ljudi koji su nam spremni pomoći – jada nam se Djuro, koji je zbog teških ozljeda na radnom mjestu, koje su ga zadesile još prije petnaest godina, morao otići kući, jer je, kako nam veli, bio gotovo pa nesposoban za rad.

Dok je bio zdrav, ničega se nije bojao, radio je gdje god je mogao. A danas, sve što želi jest osigurati svojoj djeci dostojanstven život i komad mesa na tanjuru.

– Tko je mogao zamisliti da će me ovakva sudbina snaći u životu. Što se tiče godina (a njemu je pedeset – op.a.), mogao sam još raditi. Ali ne da mi zdravlje. Cijeli sam polomljen, a uz to bolujem i od dijabetesa, onog najgoreg oblika – iznosi nam svoju životnu kalvariju Tuzlak, otkrivajući tužnu činjenicu:

– Kod nas se jede ono najjeftinije: kruh, salama, pašteta i povrće. Mesa nema. Ako se kupi jedna smrznuta kokoš za ručak, to je kao da smo u bajci. Slavimo... Što da vam kažem, najradije bih plakao – jada nam se čovjek, u čijoj je kući potrebna gotovo pa cijela rekonstrukcija i obnova.

Krov se urušava, pitanje ja dana kada će se sravniti sa zemljom. Tuzlakovi nemaju kuhinju, Snježana posuđe pere u plastičnom lavoru. U sanitarnom čvoru imaju jedino školjku pokraj koje se i tuširaju.

Petero djece spava u jednoj trošnoj staroj sobi, kreveti im stoje na betonskim blokovima, zidovi se urušavaju, a u sobi Djure i Snježane strop bi svakog trena mogao završiti na njihovim glavama. Ukratko, strava i užas.

Financijski su klonuli, ali duhom se ne daju. Nije im, kako nam kažu, bilo lako izići u javnost, ali drugog izbora nije bilo. Pregrmjeli su sram samo iz jednog razloga: kako bi pomogli svojoj djeci da sretnije odrastaju. A tu želju ima i devetnaestogodišnji Josip koji nam je otvorio dušu.

– Završio sam srednju školu za vozača. Sve što želim je da nađem neki posao, bilo koji, da mogu pomoći svojim roditeljima i braći da imamo za kruh. I drugo što želim je da nemam najružniju sobu na svijetu. Volio bih da braća i ja spavamo u ljepšoj sobi – samozatajno nam govori Josip, a majka Snježana nam otkriva kako je teško u kući sa sedam muškaraca, i to bez kuhinje.

– Teško nam je, snalazim se na razne načine. Moraš, kad ne može biti bolje. Posuđe perem ovdje u ovom plastičnom lavoru, tu i skuham, nije lako. Tko bi bio sretniji od mene da imam kuhinju kao što je svi drugi imaju. Ali nismo je mogli sebi priuštiti. Što možemo. Valjda će se naći dobrih ljudi koji će, nakon što pročitaju ovu našu životnu sudbinu, biti spremni pomoći – optimistična je majka Snježana.

A njezina jedina želja je, baš kao i svih iz obitelji Tuzlak, da im se sredi krov nad glavom kako bi ljudski i dostojanstveno mogli živjeti.

– Svima onima koji će nam pomoći i malom sitnicom, do neba smo zahvalni. Lako je za nas, ovo sve radimo zbog djece – kroz suze će nam Snježana i Djuro...


Dobri ljudi, ajmo Tuzlakovima izgraditi dom

A da su dobri ljudi velikog srca već iskazali volju za pomoć ovoj kaštelanskoj obitelji, svjedoči i brza reakcija iz Udruge "Sv. Jeronim" iz Kaštel Gomilice. Upravo će ta udruga, nakon što je Slobodna Dalmacija danas pokrenula veliku humanitarnu akciju, preuzeti cijeli posao oko uređenja doma Tuzlakovih.

– Odmah nakon što smo vidjeli uvjete u kojima ova obitelj živi, odlučili smo akciju provesti preko naše udruge. Kontaktirao sam građevinare, vodoinstalatere, električare i brojne druge ljude koji će pomoći da Tuzlakovima kompletno preuredimo njihov obiteljski dom.

Posla je puno. Obitelj ćemo iseliti u zamjenski stan u kojemu će biti sve dok se radovi na uređenju njihova doma ne završe. Iskreno se nadam da će se ljudi velikog srca odazvati ovoj humanitarnoj akciji "Slobodne" i da ćemo prikupiti financijska sredstva i građevinski materijal da ovoj obitelji osiguramo dostojanstven život.

Za sve informacije dobročinitelji mogu i direktno kontaktirati nas iz Udruge na telefon 021/495961, u vremenu od 8 do 14 sati – kazao nam je Denis Ivanović, voditelj humanitarne sekcije u Udruzi "Sv. Jeronim".

Evo žiroračuna za pomoć

A kako bi im uljepšali život, osim financijskih sredstava koja se mogu uplatiti na posebni račun Udruge (HR9023400091510808917 PBZ-banka), građani i tvrtke mogu donirati i namještaj za dnevni boravak, dva kreveta na kat, stol i stolice, laminat za podove, prozore, sobna vrata, kuhinjske elemente, zavjese, sanitarni čvor, beton, željezne armature i cijeli materijal za obnovu krova kuće...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. travanj 2024 15:17