StoryEditor
ObalaPUSTOŠ

Večernji đir Gradom: ni mačka ni kučka! Dubrovačka ‘korona-zima‘ opustošila je društveni, a najviše noćni život

22. studenog 2020. - 16:32
Božo Radić/Cropix

Rast brojki novozaraženih i preminulih i zalazak sunca, koji iz dana u dan dolazi ranije i ranije, ponajbolje se ogledava na dubrovačkim ulicama, posebno kafićima i restoranima, a o klubovima se više ne može ni govoriti jer su skoro svi davno zatvorili svoja vrata. Uvala Lapad pored Straduna popularno je mjesto gdje Dubrovčani tijekom dana ispijaju svoje kave, ali čim padne mrak, od velike brojnosti ostane tek šačica. Zna to najbolje Teo Bagoje, barski menadžer u "Sunset Beachu" Dubrovnik.

– Svakog lijepog dana, posebno tijekom vikenda, kod nas stvarno ima dosta ljudi. Gosti pretežito sjede vani, a taraca je osunčana sve dok ne padne mrak. Privlači ih i činjenica da imamo prostor gdje se djeca mogu igrati bez opasnosti od automobila, a takvih mjesta u Dubrovniku je malo. Također, imamo besplatan parking, što dodatno privlači jako puno ljudi. Zatvaramo u 19 sati, kad padne mrak bude tu i tamo koji prolaznik i to je to, zato smo i skratili radno vrijeme. U devetom i desetom mjesecu gotovo nitko nije bio od stranaca, dok je lanjskih godina deseti mjesec bio skoro kao osmi! Sad 99 posto gostiju čine domaći – objašnjava barski menadžer.

image
Teo Bagoje
Božo Radić/Cropix

Tijekom predvečerja u Lapadu se može čuti i glazba, što naizgled vraća neke natruhe normalnosti.

– Petkom popodne, točnije od 15 do 18 sati, imamo vani glazbu uživo​. Čuje se glazba pa ljudi vole tu sjesti, malo smo oživjeli ovaj dio grada. Kako je krenula situacija s COVID-om, ljudima kad čuju glazbu kao da to budi neku pozitivu, nešto se događa. Imamo veliku taracu pa imamo mjesta za dosta stolova, držimo razmak zbog situacije s koronom i sigurni smo po tom pitanju, a kolega i ja vodimo računa o tome da se svi pridržavaju epidemioloških pravila. Zasad nismo imali nikakvih problema, tu je dezinficijens, nitko ne smije unutra bez maske, one koji idu na zahod dijelimo na ulazu, baš pazimo na propise – ističe naš sugovornik.

Ne boje se zime u "Sunset Beachu".

– Svatko voli obući jaketu i doći popiti kavu. Dok sunce grije nije hladno, barem u ovom našem podneblju. Zima je kao i svaka zima, tijekom dana imamo posla, zatvaramo ranije, radimo i dostavu, a imamo i dnevne marende – govori Bagoje.

Znao je ovaj dio grada živnuti navečer i zbog pirova, a bilo je svadbenih svečanosti i u "Sunset Beachu".

– Puno ljudi odustaje od organiziranja svadbi. Na ulazu se mjeri tjelesna temperatura, uzimamo podatke, radimo sve što propisuje Stožer i HZJZ. Tako svaki dan mjerimo tjelesnu temperaturu i našim zaposlenicima, čim dođu na smjenu. Na početku je bila nepoznanica, ali uspjeli smo se prilagoditi novom načinu rada. Imali smo nekoliko svadbi kad je bilo dopušteno okupljanje od maksimalno 50 ljudi, a sad je brojka smanjena, upute su strože – uspoređuje situaciju Bagoje.

Kako su u Lapadu utihnule svadbe, tako u večernjim satima utihne većina kafića, zalazak sunca uglavnom isprazni stolice i stolove, tu i tamo ostane nešto ljudi, poneka grupica hrabrih koja prkosi hladnoći.

I dok Uvala Lapad pulsira danju, Ulica Iva Vojnovića u večernjim satima postaje magnet za izlaske mladih. Konobar ​Maro Tomašević ​iz "City Cafea" "na Vojnoviću", kako Dubrovčani odmila zovu svoju najdulju ulicu, ponajbolje poznaje atmosferu.

image
Maro Tomašević
Božo Radić/Cropix

– Preko tjedna se nešto događa, a vikendi – kako koji. Što se tiče posla, tijekom dana ima gostiju. Općenito radimo do ponoća, ali već u 11 sati je zatvaranje jer nema nikoga. Dolaze većinom domaći. Gosti sjede više vani nego unutra, stolovi su odvojeni, no uvijek se može sjesti unutra. Propisi su tu takvi kakvi jesu, svi ih se pridržavaju. Tijekom dana ima života "na Vojnoviću", ali što se tiče večeri – tko dođe, dobro je došao! Vidjet ćemo što će biti u nadolazećim danima – veli konobar.

A na pitanje kako se naviknuo na nove mjere, posebno nošenje maske, odgovara:

– Od 11. svibnja sam svakoga dana pod maskom, tako da mi je više svejedno, tu se nemamo što lagat!

U Gradu u večernjim satima ulice, posebno one sporedne i manje koje su inače ljeti "zatrpane" stolovima, prepuštene su dominantnim stanovnicama Grada – mačkama. Ruku na srce, na Stradunu se dade vidjeti čeljadi, ali za stolovima koji još uvijek stoje vani uglavnom nema tko sjesti, stolice zjape prazne. Na Prijekome, ulici koja ide paralelno sa Stradunom i koja je ljeti, posebno noću, puna, sad je pusta. Pustoši se opire kafić "Buzz", omiljeno okupljalište mladih. Na ulazu, ususret gostima pa i novinarima, ide Maro Bogdanović koji odmah naglašava kako posla nema onoliko koliko je bilo prije, ali se ipak radi.

image
Maro Bogdanović
Božo Radić/Cropix

– Ok je, nije baš da uopće nema posla, ima tih kava ujutro jer dolaze ljudi koji rade po Gradu, koji su navikli dolaziti, ali uglavnom vani sjede, više nije ta gužva unutra jer mali smo kafić pa je sve bazirano na taraci. Popodne bude slabo posla, a navečer – sve ovisno od dana, nije više subota i nedjelja toliko aktualna, preko tjedna se posao rasporedi – kaže Maro.

"Buzz" prima goste do ponoći, a manjak posjećenosti Maro povezuje s još jednom činjenicom.

– Nema događanja, ništa se ne događa, nema neke žive muzike i to se lagano gubi. Možda ljudi više šetaju ili izlaze na druga mjesta, ne znam, ali uglavnom nema više onih izlazaka da se navečer popije malo, ljudi dođu na piće, dva, i to je to, ide se dalje. Jer, nema koncerata, izložbi, a i kad imaš u kazalištu neku predstavu opet je to minimum ljudi. Ne može se ništa mjeriti s onim otprije. Sve je nekako stalo, ljudi se naravno boje, svi se bojimo – i mi koji radimo tu, kad čuješ da se zarazio taj i taj, zapitaš se je li slučajno bio tu ili nije, ali situacija je takva kakva jest. Trebamo se malo strpjeti – smireno će Maro.

Na Stradunu se među prolaznicima ipak još mogu čuti strani jezici.

– Bude stranaca, baš pričam s njima. Imam neke Amerikance koji su tu već "lokalni". Ujutro su na kavi, popodne na pivu pa pričamo s njima. Uglavnom su došli zato što im je dosta opuštenije, smirenije i ljepše u Hrvatskoj. Neki su tu već dva mjeseca, neki mjesec dana. Imamo jednog gosta Amerikanca koji inače živi i radi u Londonu tri mjeseca, pa tri mjeseca ide negdje drugo. Radi preko laptopa, četiri, pet sati je na poslu, ostalo vrijeme je slobodan. Trenutačno mu to paše jer su mu super cijene, što se tiče smještaja u Hrvatskoj. Strancima je općenito zanimljivo što imaju lijepo vrijeme u ovo doba godine, to ih privlači – otkriva Maro koji još ima iskustva s furestima.

– Neki dan su bili Meksikanci koji nisu mogli ići u Grčku, pa su stali tu. Uzeli su još dodatnih pet dana i rekli da im je to zadnje putovanje u sljedeće četiri godine. Tu je bio i mladi francuski par iz Barcelone, rekli su da će ostati u Lijepoj našoj dva mjeseca i da idu po cijeloj Hrvatskoj. Krenuli su od Dubrovnika pa dalje. Kažu da su proučili Hrvatsku i da su vidjeli da im je situacija ok, da nema represije jer je u Španjolskoj grozno. A, skontali su i lijepo vrijeme, niže cijene. Sviđa im se što je mali grad, posebno jer ga sad vidiš onakvog kakvog ga ne možeš vidjeti ljeti, onakvog kakav jest, vidiš kako to sve funkcionira – govori naš domaćin iz "Buzza".

Nedavno je jedne subote bila tematska večer – puštana je glazba bendova iz osamdesetih godina, a prigodno je otvorena i mala izložba fotografija glazbenih sastava iz tog razdoblja autora Vedrana Levija. Sjeća se Maro kako je te večeri bilo ljudi, ali:

– Bilo nas je strah to previše oglasiti, kako ne bi bilo puno ljudi i kako ne bi došlo do eventualnih problema ili kako se, ne daj Bože, nešto ne bi dogodilo! To smo objavili taj dan, tko je vidio došao je, i to je bilo to. Ljudima toga fali, da se nešto događa. Ali ipak je taraca glavna. Bez obzira na vrijeme, ljudi žele sjediti vani. Vidio sam to kad je bila kiša ovih par dana, tendu bi razvukli, ljudi se osjećaju sigurno jer su na zraku. Naravno, otvorili smo sva vrata, pokušavamo držati prozračnost i u samom prostoru – kaže Maro.

image
Božo Radić/Cropix

Uočio je još jedan detalj.

– Ljudi poštuju epidemiološke mjere, pazi se, ali nema starijih ljudi. Ona starija ekipa koja bi dolazila na kave, prorijedila se. Prevladavaju učenici i studenti i ljudi koji rade po Gradu – navodi Maro, ne gubeći nadu da će se i ova situacija jednog dana promijeniti nabolje.

Dubrovačka zima ionako desetkuje broj posjetitelja i uvelike reducira živost po gradu, a čini se da je dubrovačka "korona-zima" još više opustošila društveni, a najviše noćni život.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. studeni 2020 16:32