Ako je Klaus Alex Birkenstock, novopečeni vlasnik splitskog hotela Bellevue, pridruženog već prethodno kupljenom Ambasadoru, uspio nešto napraviti, onda je to da mu mala Brela čuvaju leđa kao svom najmilijem sugrađaninu. Zavjet je to šutnje jači od sicilijanskog. Kada vam domaći tako štite privatnost, u ovom slučaju tajanstvenom milijarderu, nasljedniku obiteljskog carstva obuće Birkenstock, onda u toj priči bogme ima nešto puno. Ili straha ili simpatije. Biće da je ipak ovo drugo.
Pa da vidimo, tko je Alex, što radi kada ništa ne radi i zbog čega toliko mjeseci godišnje s obitelji boravi na ranču poviše Brela. I to ne kao gost, nego skoro kao ovdje rođen. Upravo su nam ga tako i opisali. Rekoše nam Breljani, citiramo: Alex je naš, domaći, i tako stoje stvari. I da sto puta obiđete misto, bome će se teško naći čovik koji će vam reć jedno slovo protiv njega.
Stop, odavde počinjemo priču, očito je čovjek koji ulaže u nekretnine i biznise diljem svijeta nešto puno dobro napravio. Ali što?
- Godinama je tu kod nas, kupio je već davno imanje u Gornjim Brelima na osami. Imao je domaćicu, našu ženu iz Brela koja se brinula o kući, bila mu je ka član obitelji. Žena se razbolila i taj je čovik četiri do pet godina o njoj brinija ka da je njegova mater. Odveja je najboljim doktorima u inozemstvo, platija najbolju bolničku njegu, drža je ka kap vode na dlanu. Žena je umrla. Suprug joj i dalje radi kod njega, zaposlio je i njihovu ćer da mu djecu, dvije cure nauči hrvatski jezik. Za nas u Brelima je to čovik. I tu vam priču svi znaju – veli nam jedan domaći.
Kaže nam i drugi:
- To je dovoljno da mu čuvamo leđa, jer se odličnim pokaza, a takav je i kada su u pitanju i njegovi zaposlenici kojima odlazi i na obiteljske sprovode. On i ljudima kojima triba pomoć uskače, i kada se dogodi bolest kod naše dice, i kada treba dodat nekoj siromašnoj obitelji, i kada je problem u mistu, i to je ono šta znamo, a di je šta ne znamo. Ima ranč gore na brdu u osami, i to je nešto di čuva svoju privatnost, tu mu stoji obitelj kada su tu. Kupio je to imanje od dva brata, dva stara momka, i o njima je ka i o svojoj domaćici do zadnjega dana života brinia. Ma danas ti dica ne vode računa o materama i ćaćama, dočim onemoćaju bace ih u dom, a on je njih čuva do smrti. Tičjeg mlika im falilo nije, doktori, njegovatelji, sve im je omogućija. Obaveza se na to kada je kupia njihovo imanje i kuću dole u Brelima prvi red do mora. U toj mu kući često spavaju ti poznati gosti. Kada triba još im i koju iznajmi. Sve su to neke poznate face, ali sve je to nenametljivo, normalno. Isti ka i on sam – vele nam domaći.
Cijelo ljeto je tamo na imanju
Već svima na živce idu novopečeni bogataši domaći i strani koji bahato očekuju da se za njih baca crveni tapet, tjeraju gosti, otvaraju koridori, rade monade kako bi im se udovoljilo u bizarnostima i privlačenju pažnje. I zato ljudi vole kada Alex sa suprugom i djecom nenametljivo svrati na piće, provuče se do slobodnog stola, ako mjesta nema lagano odšeta do drugog. Kažu nam ljudi da su ga prihvatili zbog normalnog stava, a očito se i njihova normalnost njemu svidjela. Jer on razumije, priča nam jedan Breljanin, kada mu vlasnik kafića ili restorana po domaći kaže, fajront, idemo ća leć, gotovo je, zatvaramo butigu do ujutro. I zato mu je tu baza, obitelj mu cijelo ljeto na imanju boravi. On počesto ode poslom, ali helikopterom lako doleti na ranč. Ako poželi izlet na otoke, na raspolaganju mu je flotila sa skiperima u portu. Ima zapravo jedna dobra domaća riječ kojom se u Dalmaciji objašnjava sve, prosta je, ali sve govori. Dakle čovjek se ne k..či, a mogao bi. I to je kvaka.
- Ako itko iz blizine njegovog ranča odluči prodati poljoprivredno zemljište, odma ga kupuje. Počeo je prvo sa sadnjom maslina, a onda krenuo i s vinogradima. Ima jako dobro i maslinovo ulje i vino, i nekih 6, 7 ljudi koji o tome brinu, dižu suhozide. Imanje je sačuvao u tradicionalnom stilu, to je sklop od nekoliko kamenih kuća. Ljudi kažu da je predivno. I to je puno lipo od njega. Nekako se vidi da voli i ovaj kraj i da voli Hrvatsku. Evo i dicu uči našem jeziku. Znači da ima namjeru ostati. Čovik je odličan, dobar je poslodavac i ljudi vole za njega radit – kažu.
Zaljubljen u klape
E da, Alex se voli sa svojim prijateljima podružiti, ima već svoje štacije ali i pravilo: na okupljanju se svi mobiteli na dolasku stavljaju u jednu košaru, i tu su svi dok se društvo ne raziđe. On naprosto jako vodi računa o svojoj privatnosti. Kako čujemo od ljudi koji ga bolje znaju, voli i klape, i osobito Tomislava Bralića i Intrade. Tomo pozdrav, jeli to istina?
-Drago mi je to čut, nekoliko puta smo mu svirali na rođendanima i slavljima gore na brdu iznad Brela. Baš smo se iznenadili kako taj čovik toliko voli naš kraj. To vam je čovik čudo, ljudina. I znaš šta je s nama piva, našu pismu Croatio, iz duše te ljiubim.... Je stvarno, čovik je svaki put s nama to piva. I baš bi volia bi da ovo pročita i da se opet vidimo. Pokazali bi mu naše nove stvari – veli nam Tomislav Bralić.
Zna ga i Zvonko Kotarac, poznati splitski građevinar koji je s njim bio u partnerskom odnosu baš u hotelu Ambasador. Kaže kako je ispoštivao sve što su se dogovorili, i pokazao da je i čovjek i gentleman. A znate tko za njim žali, ekipa iz Trpnja na Pelješcu. Tamo je Alex kupio dvije kuće, imamo je planove za posao, no izjalovili su se i više se nije vraćao. I sve ih čujemo kako mu viču: Alexa vrati se doma, skuvali smo ti pašta šutu. Već smo, naime, upoznati kako nešto baš voli ovu našu spizu.
- Ma kako ne bi volili da nam se vrati, evo čujemo da je kupija i Bellevue hotel u Splitu. Ima tu kod nas dvije kuće, nadali smo se suradnjama, imamo toliko mogućnosti za razne projekte. Ma kako nam ne bi značilo kada bi došao takav investitor, sama njegova nazočnost, i poznanstva bi nam jako značila – kažu iz Trpnja.