StoryEditor
ObalaIZAZOVNA VREMENA

Tri dalmatinske lavice vrlo brzo su ‘ubrale‘ šansu za uspjeh: Dižemo se ranom zorom, kopamo, slikamo, uljepšavamo i nemamo vremena za korona-krizu

1. kolovoza 2020. - 20:29
Tri poduzetnice: Marija Jurić Orhanović, Lea Jovanović i Sunčica KuzmanićAnte Čizmić/HANZa MEDIA

Pravilo glasi: Život ljude stavlja pred iskušenja i teške izazove koji najčešće i po nepisanom pravilu dođu kad ih najmanje trebaš, pa si onda za njih potpuno nepripremljen. A onda, kad malo bolje razmisle brojni se pitaju: treba li mi sve to što sada radim?!
Tri heroine naše poduzetničke priče nisu posustale.

Dapače, usred korona-krize, valjda u inat malom virusu koji stvara velike probleme, posebno vječnim destruktivcima, negativcima i kritičarima, one su ubacile u višu brzinu i pokazale kako se doista može. Za njih tri krize nema, korona im je, reklo bi se, stigla kao naručena.

One rasturaju u potpuno različitim poslovnim branšama. Mlada Lea Jovanović bavi se uzgojem, sadnjom i prodajom ekološkog voća i povrća koje dostavlja na kućne adrese, Sunčica Kuzmanić Perišin Tomljanović kaštelanska je umjetnica s londonskom diplomom, dok se Marija Jurić Orhanović brine o ljepoti i zdravlju svojih klijenata i ponosna je vlasnica beauty centra u Kaštel Gomilici.

LEA JOVANOVIĆ

Trideset dvogodišnja Lea Jovanović cijeli je svoj život u Podstrani, završila je Kineziološki fakultet, što je, kako nam kaže, bio neki prirodan slijed nakon dvanaest godina aktivnog bavljenja tenisom.

– Da nije bilo pazara i velike žrtve moje obitelji nikada ne bih mogla trenirati tenis. I u ona prošla vremena to je bio luksuz. Uz titulu magistra kineziologije završila sam i onaj važniji – životni fakultet na pazaru. Tijekom studija sa svojom obitelji sam radila na splitskom Pazaru, gdje moji imaju štand za prodaju voća i povrća, a to se nastavilo punih 10 godina. Uz to, radila sam i u školi kao profesorica tjelesnog, i to većinom na zamjenama. Bila sam i trenerica tenisa i fitnessa.

Moja obitelj je u prodaji i proizvodnji voća i povrća više od trideset godina, posebno moj otac. Nema toga što nisu proizvodili i nema gdje po Hrvatskoj nisu prodavali. Što svoje, što proizvode drugih proizvođača. Relacija je do prije 12 godina bila Podstrana –​ Metković – Zagreb, a od 2008. godine su se stacionirali na splitskom starom Pazaru. Trenutačno proizvodimo maslinovo ulje, vino, pome, kukumar, tikvice, paprike, balancane, nešto prasaka i marelice, a bilo je tu i blitve i krumpira. Prodajemo mi i druge proizvode, koje ne proizvodimo već otkupljujemo od drugih ljudi s kojima smo povezan, a otac zna u koga je dobra kvaliteta. Surađujemo s malim OPG-ovcima i na taj način jedni drugima pomažemo – uvodi nas u svoj obiteljski posao Lea.

image
Na fotografiji: Lea Jovanović.
 
Ante Čizmić/HANZa MEDIA

Zbog korone je, otkriva, završila s radom u teretani, a već tada se na veliko počelo šuškati da će sve stati, pa tako i prodaja na Pazaru.

- Prvo mi je bila muka na samu pomisao da ništa ne radim, pa se pametna majka dosjetila i pitala me: što misliš kako bi bilo da ljudima dostavljamo voće i povrće na kuću adresu. To mi se na prvu učinilo kao ludilo stvar, jer je dopušteno to raditi, s druge strane opet sam u trgovini, a ja prodaju obožavam. I tako se ja oglasim na Facebooku. Prva tri dana imala san par upita, šta mi se činilo u redu, ono čisto da mi prođe dan. Došao je sljedeći tjedan kad je posao počeo polako napredovati, pa sam s tri došla do dostave na oko 35 adresa. Zajedno s ocem znala sam voziti i dostavljati proizvode i do deset navečer. Doslovno smo padali s nogu od umora.

Imam dosta stalnih mušterija, zadnjih dvadesetak dana posao se opet povećao jer su me ljudi preporučili i svojim prijateljima. Osim voća i povrća, prodajemo i maslinovo ulje, crno vino, kvasinu i domaća jaja od jednog našeg susjeda iz Podstrane. Radni dan kreće već u 3.30 sati ujutro i to najprije mom ocu koji obilazi poslovne partnere i otkupljuje robu, vrati se kući, iskrca robu i odlazi na zemlju. Mater i ja počinjemo pakirati oko 6.30 i to radimo do nekih 11 sati. Kad sve spakiramo, onda ja startam s vožnjom koja traje do 17 sati. Što se tiče dostave sve vozim na kućnu adresu, od Omiša, Splita, Mravinaca, Kučina, Solina, Kaštela, Trogira, Segeta i Čiova – govori nam Lea i navodi kako tu ne staje posao.

– Gotovo do 23 sata u bilježnicu zapisujem narudžbe. Kupci većinom šalju poruke ili me nazovu na telefon, naruče, ostave broj i točnu adresu. Znaju me pitati šta sve imamo u ponudi, većinom oni koji nisu vidjeli našu stranicu OPG-a Jovanović. Uz sve to krenuli su nam i turisti, a radni tjedan je od ponedjeljka do petka. Da radimo i vikende, mislim da bi svi prosvirali – kroz smijeh će Lea.

– Radnim danima se šljaka od jutra do mraka. Volim ovaj posao, volim prodaju. Ka prava Podstranjka volim i voziti i biti na neki način sama sa sobom – dodaje Lea i otkriva nam kako je u vrijeme korone upoznala veliki broj dobrih ljudi.

– Trudim se da ljudi budu zadovoljni, a srijeda mi je najdraža jer san tad kod svojih Kaštelana i Trogirana, to mi je ka praznik. Posao nam cvate, onaj tko želi raditi i zasukati rukave, taj će i zaraditi i probiti se usprkos ovoj krizi na većinu tržišta – podcrtava Lea svoju poslovnu bajku.

SUNČICA KUZMANIĆ

U korona-ludilu pružila se velika prilika i kaštelanskoj umjetnici sa splitskom adresom Sunčici Kuzmanić. Jedna je od onih kojoj je ova kriza bila dodatna inspiracija za stvaralaštvo, pri čemu kao vrijednost nastaju nova umjetnička djela. Korona je za nju bila povod da pokrene projekt pod nazivom "At Home Together".

– Kao mama dvoje male djece morala sam maksimalno ograničiti putovanja, pa mogu reći da sam se kao umjetnica koja je prvotno okusila život "đipanja" po izložbama iz države u državu i po umjetničkim događanjima, našla u pravoj izolaciji. Na neki način, izvan svijeta umjetnosti, daleko od kolekcionara koji bi kupovali radove od kojih ja živim, bez mogućnosti druženja s ljudima iz struke od kojih su prije dolazili pozivi na izložbe...

I tako sam, iz potrebe da se uključim, da sudjelujem u svijetu umjetnosti, s vremenom razvila neke konceptualne projekte, koji su mi omogućili "online" druženje preko interneta iz mog ateljea u stanu, s ljudima iz struke u inozemstvu. Taj novi pristup doveo je svijet i diskurs u moj atelje i odjednom nisam više bila izolirana; ponovno stvaram i aktivno sudjelujem na izložbama te sam postala hrabrija, spremnija za nove horizonte – kazala nam je Sunčica.

image
Na fotografiji: Sunčica Kuzmanić.
 
Ante Čizmić/HANZa MEDIA

A onda se u cijelu umjetničko slikarsku priču uključila i epidemija koronavirusa.

– Kad je nastupilo razdoblje korone,​ brinući se počela sam se javljati svojim prijateljima u Italiji, da vidim jesu li dobro, treba li im nešto. I tada sam otkrila da se mnogi boje samoće i da im najviše treba društvo. Zapravo, ljudi koji žive sasvim sami puno se više boje, nedostaje im zezancije, smijeha, netko da smanji i ukloni njihove strahove. Jednog svog prijatelja tako sam pozvala na čašu vina u večernjim satima, s idejom da ga slikam tijekom videorazgovora. I tad sam shvatila koliko mu to znači, koliko mu je nakon toga bilo bolje. I od tada, od te moje prve muze ovog projekta svakodnevno dobivam poruke – opisuje nam Sunčica prve korake svog projekta.

Tada je ova umjetnica shvatila da s jednim od svojih omiljenih rituala i načina rada, a to je slikanje osoba uživo dok razgovaraju, može na neki način pomoći mnogima, ali i zaraditi.

– Prvenstveno mi je cilj bio pomoći usamljenim ljudima. Ljudima koji vole umjetnost moj posao prolazi kao zezancija, malo zabave, a opet umjetnički rad i jedna večer kao izlazak, različita od onih niza jednoličnih. Ujedno, shvatila sam da u ovom trenutku, kada svi baratamo tehnologijama, na taj način mogu vidjeti sve svoje prijatelje koje godinama nisam.

Dogovorimo vrijeme, mnoge moje muze imaju priliku i urediti se za taj "izlazak", svatko sebi napuni čašu omiljenog pića, pričamo, smijemo se, dijelimo... I ja "hvatam" portret i pretačem ga u akvarel na papiru. Kad se zajednička večer privede kraju, osim portreta, ostaje u zraku osjećaj zajedništva i povezanosti, jer moj projekt na moje muze djeluje upravo tako – pojašnjava nam posebnu vrijednost svog poslovnog projekta ova Kambelovčanka s diplomom londonskog St Martin's Collegea i nizom samostalnih izložbi u Meksiku, Parizu, Rimu, Londonu i drugim centrima umjetnosti, ali i kod kuće u nizu hrvatskih gradova i mjesta.

Inače, zbog pandemije je otkazana izložba ove umjetnice, koja je u svibnju trebala biti postavljena u galeriji Artemiro u New Yorku, ali njezina je ideja da nakon završetka pandemije koronavirusa, u toj galeriji upravo budu predstavljeni svi portreti nastali u projektu "At home together".

MARIJA JURIĆ ORHANOVIĆ

Koliko zapravo držimo do svoga zdravlja i ljepote svjedoči i poslovni uspjeh Marije Jurić Orhanović iz Kaštel Gomilice.

– Tijekom najrigoroznijih mjera korone nisam uopće radila jer je bilo zabranjeno. Klijenti su poštovali takvu odluku i na tome sam im zahvalna. Nakon što je Nacionalni stožer objavio da u drugom krugu popuštanja mjera moja struka kreće s radom, počele su rezervacije.

Gorilo je doslovno sve, telefon mi je od poziva bio užaren. Klijenti su doista tražili svakakve tretmane. Ljudi su bili željni svega. Osim nekih luksuznijih tretmana koje klijenti uzimaju zbog ljepote i izgleda, a odnose se na uređenje noktiju, tretmane za njegu lica i kože, većina ljudi dolazi zbog zdravstvenih problema, posebno kada su u pitanju razne masaže koje nudim. U koroni je veliki broj klijenata koji su se posvetili i izgledu i zdravlju, ljudi se jednostavno žele posvetiti sebi – kaže nam Marija dok odrađuje jednu u nizu masaža u svom poslovnom prostoru u Kaštel Gomilici.

image
Na fotografiji: Marija Jurić Orhanović.
 
Ante Čizmić/HANZa MEDIA

Nema za nju, kako nam dodaje, straha za posao.

– Uistinu se ne bojim za posao jer ga radim profesionalno i s velikom ljubavlju. Nastojim da svakom klijentu udovoljim na najvišoj razini, od samog pristupa, kvalitetne usluge i brojnih drugih elemenata poslovanja. Radim najbolje što znam, a to je, sasvim sam sigurna, jedan od razloga mog poslovnog uspjeha – naglašava nam žensku poduzetničku poslovnu rapsodiju Marija Jurić Orhanović.

ART PROJEKT ‘Kod kuće zajedno‘

U svoj projekt umjetnica Sunčica uključila je mnoge, njezine muze su iz New Yorka, Splita, Kaštela, Abruzza, sa Sicilije, iz Zagreba, Rima, Milana, Londona, Otočca... Među onima koje je u projektu naslikala su i poznati chef Hrvoje Zirojević, mlada dizajnerica Anamarija Asanović, kao i dio članova slavne modne rimske obitelji iz modne kuće Fendi. Zanimljivo je da je projekt na Instagramu lajkao te ga prati i poznati art kritičar New York Timesa Jerry Saltz.
Svakako treba napomenuti da projekt nije ograničen samo na njezine prijatelje i poznanike, dok traju mjere distanciranja i svojevrsne izolacije u njega se mogu uključiti i drugi. Projekt je otvoren individualcima na bilo kojem kraju svijeta, no treba napomenuti da je većina termina u sljedećih pola mjeseca već zauzeta, jer su mnogi pokazali zanimanje za jednu ugodnu večer u društvu umjetnice pa bilo to i videopozivom. No čekanje će vam se isplatiti, budite uvjereni.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. listopad 2020 11:56