StoryEditor
Obalabarbari ne posustaju

Svjetska atrakcija svega nekoliko kilometara od Splita i dalje na meti vandala: kako zaštiti najvažnije antičko nalazište u Hrvatskoj od devastacije?

19. veljače 2020. - 13:03
Hrvoje Prnjak

Prošlo je pet mjeseci otkako je u notes gore potpisanog novinara župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban konstatirao: Imamo nalazište u rangu Pompeja, a devastacije ne prestaju!

Točno je pet mjeseci prošlo i otkako je kolega Vinko Vuković čitateljima “Slobodne” predstavio novopostavljene informacijsko-interpretacijske ploče, kroz koje ste mogli “vidjeti” kako je građevina čije se ruševine prostiru pred vama zapravo originalno izgledala.

“Našli smo rješenje u kombinaciji nehrđajućeg čelika i debelog kaljenog stakla, koja istodobno djeluje i arhaično i suvremeno, a praktična je za održavanje”, govorila je Lana Vitas Gruić u ime mladog tima projektne signalistike u notes kolege, koji je primijetio i sljedeće: “Ploče su neinvazivne, što bi značilo da su praktično neprimjetne u prostoru i da ga, tako neobično za hrvatske prilike, ničim ne nagrđuju. Dapače”...

No, to što su ploče gotovo neprimjetne i što su se savršeno uklopile u ambijent, dajući istodobno dimenziju više u očima znatiželjnog promatrača, ne znači da nikome nisu zasmetale.

Uostalom, kad sam prvi put vidio ploče postavljene na dvije salonitanske lokacije pomislio sam: Valjda ih neće...

image
Urušavanje nekropole kod Kapljuča
Hrvoje Prnjak

Nisam se usudio tada niti u mislima završiti zloslutnu rečenicu, a kamoli je izgovoriti. Ne treba biti negativan! Pa valjda smo barem toliko napredovali, tješio sam se... Ali stvarnost me brzo demantirala. Ono što kod nekoga raspaljuje maštu, kod nekog drugog je raspalilo najniže nagone. Iako, mora se i to kazati, nije Salona samo zbog sudbine informacijske ploče dokaz da - nemojmo se lagati! - jednostavno ne znamo raspolagati tim, u svjetskim razmjerima prvorazrednim arheološkim lokalitetom. Na kojem demonstriramo prije svega prvorazrednu - nebrigu.

Baština za uništavanje

Jer, danas, niti pola godine kasnije, ploča iznad ranokršćanskog kompleksa je izrazbijana. Ono “Valjda ih neće...” se, eto, samo dovršilo. Da neće?! Hoće, naravno da hoće. Istina, jedna je - kod nekadašnjih velikih gradskih vrata - još uvijek čitava. Ali ova druga... Netko je na njoj očito vježbao svoj polukružni udarac nogom, a u međuvremenu je poslužila i kao meta za precizno gađanje kamenjem. Barbari se vole vratiti na mjesto orgijanja. S neizrecivom potrebom da još nešto dodaju, pardon, unište.

U međuvremenu, kao da nagrđivanja Salone ionako dosad nije bilo dovoljno, netko od susjeda je pustio kanalizaciju koja sada u obliku smradnog potočića protječe ispod mostića na pola puta (malo dalje od skretanja za Forum i teatar) između starokršćanskih bazilika i ostataka amfiteatra. Dišite punim plućima, dragi turisti i zaljubljenici u Salonu!

image
Amfiteatar - jesmo li dostojni ovakve baštine?
Hrvoje Prnjak

Ipak je to najznačajniji antički grad na teritoriju Hrvatske, ujedno i jedan od najvažnijih urbanih kompleksa u Europi za proučavanje ranog kršćanstva...

Uzgred rečeno, urušio se i jedan potporni bočni zid nekropole kod lokaliteta Kapljuč, a na samom Kapljuču, jedan od zidova uz nekadašnji sakralni objekt opasno se nagnuo. To jest, samo što se ne sruši. Trule drvene letve, postavljene da mu “podupiru” leđa, sigurno neće zaustaviti sasvim izvjesno urušavanje.

“Ranjene” su i terme. Još prošlog ljeta, nesigurna je dječja ruka u ostacima gradskih termi s kraja 2. ili s početka 3. stoljeća vandalizirala jedan od dva križa uklesana u kamene dovratnike. A ti su križevi, inače, važan povijesni dokaz da su gradske terme koristili i salonitanski kršćani, dakle, može ih se gledati u kontekstu prvih tragova kršćanstva na ovom prostoru. Pa eto, ako već “bezbožna” antika očito nije vrijedna vrhunske skrbi, mislili smo da će netko trznuti makar zbog ataka na ranu kršćansku baštinu...

Zaljubljenici u Salonu i pažljiviji čitatelji “Slobodne” će se sjetiti i medijski popraćenog urušavanja velikih gradskih vrata Salone, poznatih pod nazivom Porta Caesarea, iz doba cara Augusta. Pet je godina prošlo od odronjavanja gromade koja je lančano srušila dio unutrašnjeg zida i pomakla neke kamene blokove...

Srećom, nitko se nije zatekao u blizini ili stradao. Dandanas, nakon “interventne”, nipošto i cjelovite sanacije, koja ne ulijeva nimalo povjerenja - i opet su u igri drvene letve! - na tom mjestu stoji natpis koji prolaznike upozorava na opasnost. U potpisu je Grad Solin, a ne Muzej.

I dok zbrajamo najnoviju štetu, bio bi red konačno si priznati da splitski Arheološki muzej, s limitiranim sredstvima i kapacitetima, jednostavno nije u stanju voditi brigu o čitavom arheološkom salonitanskom lokalitetu.

Videonadzor postavljen je tek kod zgrade Tusculuma, rasvjeta funkcionira također u samo manjem dijelu, o “preskupoj” zaštitarskoj brizi možemo samo maštati, dok se ostatak novije “operativne” zaštite nalazišta od strane Muzeja sveo na prošloljetno samoinicijativno dovlačenje 15 betonskih blokova kod amfiteatra.

Oni, naravno, nisu spriječili promet automobilima duž lokaliteta u cijelosti (uostalom, tu su i parcele solinskih poljoprivrednika), kao niti ilegalno kampiranje turista na livadama između pojedinih lokaliteta. Samo su nakratko aktualizirali pitanje zaštite Salone i zaoštrili odnose između Muzeja i lokalnih, solinskih vlasti, koje su svjesne devastacija, ali i da im iz ruku izmiče dio turističko-financijskog kolača koji ne mogu naplatiti sve dok je Salona pod ingerencijom Muzeja koji pak ne zna što bi sa Salonom, a i da zna - nema s čim.

image
Kanalizacija kao turistička ‘atrakcija’
Hrvoje Prnjak

Istina, u godišnjem proračunu muzealaca redovito su ukalkulirane stavke za nova iskapanja-istraživanja, ali i to se nažalost samo uklapa u čitavu otužnu priču - tako što i iskopi ostaju nezaštićeni. Ovih gotovo proljetno toplih dana, kad je Salona puna šetača, izletnika i rekreativaca, nije bio rijedak prizor vidjeti kako znatiželjnici ulaze u ograđeni prostor “friških” iskopa, podižu cerade i “prosijavaju” zemlju s nalazišta, valjda u želji da ipak, makar i u nekim zrelijim godinama, postanu neka vrsta Indiane Jonesa. Ili barem pronađu zlatne naušnice, što li...

Strateški projekt ili sramota?

Inače, Arheološki je muzej ovih dana, u povodu obilježavanju 200. obljetnice od osnivanja, što ga čini najstarijom muzejskom institucijom u ovom dijelu Europe, organizirao gostujuću izložbu Aurum Salonitanum u Arheološkom muzeju Narona kod Metkovića, gdje je prezentirano 90-ak zlatnih naušnica pronađenih upravo u Saloni, glavnom gradu rimske provincije Dalmacije...

Ljudi rade svoj posao, nema se tu što prigovoriti, no očito je da kompleksni posao očuvanja Salone nadilazi mogućnosti splitskog Arheološkog muzeja. A strah nas je i pomisliti što se još mora dogoditi da bi se to osvijestilo i na nekoj višoj razini...

Na početku teksta spomenuti župan Boban, primjerice, inzistira na tome da Salona, tj. Arheološki park Salona, postane strateški projekt Vlade. Što bi onda omogućilo da se stvari pomaknu s mrtve točke.

Valjda ćemo to i dočekati u bliskoj budućnosti. Prije nego što se Salona pretvori u hrpu kamenja. •

Izdvojeno

10. srpanj 2020 23:43