Pilar si tek kad završiš u giblinu, moru, šporkanom od kanalizacije. Govore nam to stanovnici dubrovačke četvrti u Pilama, nekad mjesta od manufakture gdje se ‘vuna i sukno mastilo i koža štavila‘, a ne tako davno i mirnog mjesta prepunog života. Danas Pile vrve turistima, kuće su apartmani, a preostale familije u Pilama možeš pobrojiti na prste ruku.
- Nema niđe nikoga, sve turizam. Zimi ni kučka ni mačka. Prije hiljadu ljudi, skoro k‘o Grad. A sad čeljadi ni ođe ni tamo. Dernjava, krikovi od turista, ne može se spavat‘ – negoduje Đino Brunsko. Situaciju još zornije oslikava podatkom kako je za njegovog djetinjstva u Pilama bilo 50 djece, sad nema petoro.