Pohađao sam školu za grafičara tehničke pripreme. Tako mi je savjetovano zbog mojeg invaliditeta, jer imam Apertov sindrom.
I tako, srednja škola uspješno završena, a nigdje posla, nitko nas ne traži... I onda se koncem prošle godine ukazao natječaj u ovoj udruzi, gdje sam bio član odmalena i dolazio na terapije i druženja, tako da su me imali u vidu.
I, sad, nitko sretniji od mene. Mogu raditi ono za što sam se školovao i što volim – kaže to 22-godišnji Matej Nosić iz Splita, kojeg smo zatekli u njegovu radnom ambijentu u solinskoj Udruzi roditelja djece s poteškoćama u razvoju "Moje dijete".
Iako je zaposlen na određeno vrijeme, na šest mjeseci preko Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje kroz projekt "Društveno koristan rad za sve nas", nada se i nastavku rada u ovoj udruzi.
– Zahvaljujući Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnoga društva, koja je odobrila institucionalnu podršku našoj udruzi, Matej će nakon ovog projekta nastaviti s radom deset sati tjedno – tvrdi Ljubica Milković, voditeljica Udruge, dodajući da je Matej vrlo vrijedan i da im pomaže u raznim poslovima u uredu, kao i uređivanju njihove internetske i Facebook stranice.
Mislim da mi dobro ide
– Sviđa mi se ovaj posao i mislim da mi dobro ide. Posao mi mnogo znači kako bih mogao jednog dana biti financijski samostalan – naglašava mladi djelatnik, koji se uz mentorice Ljubicu Milković i Vlatku Vrgoč, osim djelokruga svoga zanimanja, poučava i svemu drugome što treba jednoj udruzi na dnevnoj bazi da bi funkcionirala, poput odlaska do banke, knjigovodstvenog ureda ili pošte, pomaganju u praćenju natječaja i javnih poziva, telefonskih kontakata, izradi prezentacija...
– Ima dosta posla u udruzi, radni dan ti začas prođe, tako da Mateja poučavamo da razvija vještine koje će mu koristiti i nastojimo ga što više animirati u poslovima koji su baš u kontekstu njegove struke, poput pripremanja promotivnih letaka za projekte, priprema materijala za web i društvene mreže... Mogu reći da se baš dobro snašao – ističe voditeljica.
Sretna je zbog zaposlenja i Antonija Šerić, 26-godišnja Solinjanka, inače magistra slikarstva i profesorica likovne kulture, koja u udruzi vodi likovne radionice i kojoj je, kao i Mateju, ovo prvi radni angažman.
– Antonija vam je prava umjetnica, baš je kreativna i puna ideja – veli nam Ljubica, dodajući da je Antonija zaposlena 20 sati tjedno preko projekta "Želimo, Možemo, Znamo!", koji je financiralo Ministarstvo obrazovanja, a trenutno se provodi uz potporu Grada Solina i donatora.
Riječ je o projektu koji obuhvaća aktivnosti likovnog i glazbeno scenskog izričaja te zabavno rekreativne aktivnosti namijenjene djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Dobro je što se daje prilika
– Ovdje mi je super, volim raditi s djecom i jako sam sretna što sam dio ovoga tima. Radim posao za koji sam se školovala, koji volim i koji me ispunjava. Trudim se najmlađima dočarati svijet likovnosti te ih naučiti raznim likovnim tehnikama.
Najvažnije mi je u svemu da su sretni, da vide da oni to mogu i znaju, ako žele, kao što naziv projekta i kaže – govori Antonija, otkrivajući da bi voljela raditi s djecom u školi, a ako tu ne pronađe mjesta, možda jednog dana otvori i svoju vlastitu likovnu radionicu.
– Dobro je što se daje ovakva prilika ljudima s invaliditetom, ja sam gluha od rođenja, ali od pete godine na desno uho imam ugrađenu umjetnu pužnicu i danas zahvaljujući njoj, roditeljima, terapeutima i vježbama, mogu normalno raditi – pojašnjava mlada Solinjanka.
– U udruzi nastojimo razviti timsku suradnju da svi budemo dio kvalitetne i uspješne organizacije. Trenutno zapošljavamo 16 osoba preko ugovora o radu: fizioterapeuta, likovnog i radnog terapeuta, deset pomoćnika u nastavi u Splitu, Solinu i Klisu, te uredsko-projektno osoblje.
Ugovorom o djelu smo angažirali tri logopeda, psihologa i defektologa. Ovim putem želim istaknuti kako se nadam da će i drugi prepoznati želju i volju osoba s invaliditetom da rade i privređuju – ističe Milković.
Udruga "Moje dijete" već 17 godina radi na podizanju kvalitete i kulture življenja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, te njihovih obitelji. U članstvu trenutno imaju 201 obitelj, koja im dolaze iz cijele Splitsko-dalmatinske županije, od Solina, Splita, Kaštela, Trogira, pa do Omiša i Sinja.
– U planu razvoja za iduće razdoblje nam je potrebno i proširenje radnog prostora za brojne djelatnosti koje provodimo. To sigurno nećemo moći sami realizirati bez pomoći Grada Solina i lokalnih zajednica,odakle dolaze naši članovi, i nastojati to riješiti kroz EU-ove fondove. Inače, za sada djelujemo u prostoru nešto većem od sto kvadrata koje nam je na korištenje ustupio Grad – kaže voditeljica.
