Više od 37 godina poteže se spor koji mještani Korčule vode zbog oduzetoga neizgrađenoga građevinskog zemljišta koje je neposrednom pogodbom davnog srpnja 1983. godine Skupština općine Korčula dala na korištenje Hotelsko-turističkom poduzeću "Korčula".
Na parceli od 8084 četvorna metra HTP je izgradio kamp Kalac koji i danas posluje, ali je vlasnik u privatizaciji postala tvrtka "Port 9". U kampu, tri kilometra od središta Korčule su snack bar, velika samoposluga i pizzerija, a posebnu vrijednost daje mu velika pješčana plaža zbog koje mnogi biraju baš Kalac.
Vlasnici koji nisu obeštećeni, pokrenuli su sudski postupak naknade za deposedirano zemljište koji je nastavilo šesnaest nasljednika iz obitelji Jurjević, Kriletić, Šestanović, Lipanović, Batistić, Šale, Živković i Radman.
Postupak se od 1985. godine vodio na Općinskom sudu u Korčuli, a zbog Zakona o izvlaštenju od 1994. godine seli u Županijski ured za imovinsko-pravne poslove u Dubrovniku. Tek u prosincu 2003. godine Ured donosi djelomično rješenje koje se po žalbi poništava i postupak vraća ponovno na rješavanje Uredu za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije.
Tamo se u prosincu 2010. utvrđuje visina naknade i obveza plaćanja Grada Korčule koji se ponovno žali Ministarstvu pravosuđa RH, koje u svibnju 2011. godine poništava rješenje te predmet iznova vraća Uredu za imovinsko-pravne poslove kao prvostupanjskom tijelu.
Tada nasljednici ulažu tužbu Upravnom sudu u Splitu koji u svibnju 2013. tužbu odbija pa Ured za imovinsko-pravne poslove u ožujku 2015. donosi novo rješenje na koje se Grad Korčula opetovano žali. U pravosudnom ping-pongu Ministarstvo u rujnu 2016. godine ponovno sve vraća na početak, uz obvezu izrade novog vještačenja vrijednosti oduzetih nekretnina.
Vještak Miroslav Bego procjenjuje vrijednost parcela na 7.366.544,94 kune, što Ured za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije prihvaća i nalaže isplatu oštećenicima, ali korčulanska gradska uprava žalbom opet produljuje "pravosudnu trakavicu" te Ministarstvo pravosuđa to rješenje iz prosinca 2020. poništava.
Ovim je okončanje postupka nakon gotovo četiri desetljeća i dalje neizvjesno.
– Prije nego što sam preuzeo parnicu već je utvrđena obveza Grada Korčule za isplatu naknade koja je zakonom propisana na tržišnu vrijednost za stanje u vrijeme izvlaštenja. U ovom se slučaju ne odlučuje po Zakonu za oduzetu imovinu u doba komunizma, nego po Zakonu o izvlaštenju. U praksi se u takvim slučajevima išlo na nagodbe ili rješenja o naknadama, ali se ovdje tek naknadno utvrdila vrijednost – otkriva hvarski odvjetnik Roko Lukšić koji zastupa nasljednike.
– Aktualna faza postupka je da ga je Ministarstvo iznova vratilo županijskom Uredu. Pri kraju smo i sad se Grad Korčula može žaliti samo na visinu naknade. Ali parcela je temeljni kapital hotelske tvrtke, te će gradska uprava platiti ono što nikad neće biti njihovo! Tako vlasnik nije ništa platio, a na imovini zarađuje! Strankama je važno naplatiti ono čime drugi desetljećima gospodare.
Više puta smo pokušali nagodbu, ali nam nikad nisu odgovorili ni iskazali želju za razgovor. Dogovor bi im bio puno bolji jer svakako moraju platiti. Kad konačno uslijedi rješenje, moje stranke će inzistirati na isplati odjednom. Naravno, ako se dogovorimo, pristali bi na obročnu otplatu. Važno je reći da od rješenja do pravomoćnosti idu kamate – kaže Lukšić, koji ne zna broja poslanih požurnica.
Pravnici koje smo konzultirali kažu da, kad Ministarstvo potvrdi rješenje, Grad Korčula može "napasti" još samo na Upravnom sudu, što opet može potrajati još godinama. Žalba iz 2018. godine se mogla riješiti za pet-šest, a ne trideset mjeseci! Ako Ured za imovinsko-pravne poslove Dubrovačko-neretvanske županije u ponovljenom postupku sve riješi i za godinu, sve može potrajati kroz novu žalbu. Korčulani još sumnjaju i na političke konotacije odgode odluke uslijed dolazećih lokalnih izbora.
Marija Kriletić, jedna od nasljednica, sjeća se da su preci obrađivali 250 stabala maslina i sadili verduru.
– One i samonikli borovi kampu daju vrijednost zbog hladovine. Kamp je od svibnja do listopada dobro popunjen. Kako je riječ o deposidaciji, a ne nacionalizaciji, parcelu nam ne mogu vratiti nego svima moraju "u paketu" platiti. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka se vidi da smo mi još vlasnici, dok drugi na našoj imovini zarađuju ne baš male pare. Za naknadu se borimo od osamdesetih godina prošlog stoljeća, a parcele su nam oduzete još 1968. godine kad ih je općina dala beogradskom Turist progresu. Parnicu je prvi pokrenuo već pokojni Ive Kriletić Culić čiji nasljednici žive u Zagrebu.
Nakon Beograđana, općina zemljište na upravljanje daje HTP Korčula, a sad je vlasnik tvrtka iz Podgore. Rješenjem suda, kao pravni slijednik Skupštine općine naknadu mora isplatiti Grad Korčula. Svi smo uvjereni da je sada u pitanju politička sprega jer je HDZ na vlasti, osam milijuna kuna je znatan dio gradskog proračuna, a u svibnju su izbori... pametnom dosta. Presporo se sve rješava i predugo traje. Prije angažmana odvjetnika pokušali smo se izvanraspravno dogovoriti, ali su nudili pet kuna po kvadratu, što je pravo omalovažavanje – govori nam Marija.