Na koncerte i predstave koji se održavaju na pozornici ljetnog kina u Makarskoj ovog ljeta će se ulaziti sa stražnje strane kina, tik do kuće gradonačelnika Zorana Paunovića, pa je prije nekoliko dana cijeli prilaz na brzinu sređen – asfaltiran i betoniran, a zidovi koji su u vlasništvu Crkve oslikani su muralima.
Prema informacijama koje smo dobili iz pouzdanih izvora, u prostor se, navodno, više neće moći ulaziti s rive, što je bio glavni smjer. Naime, objekti u kojima se nekoć nalazilo zimsko kino, restoran "Veliki Mornar" te prostorije šahovskog kluba i ogranka Matice hrvatska otprije nekoliko godina su u vlasništvu Nadbiskupije splitsko-makarske, a ne više Župe svetog Marka.
I Nadbiskupija je sve te prostore dala u najam privatniku na rok od 20 godina, a koji tu planira izgraditi hotel.
Bez odgovora
Budući da nam Grad nije odgovorio na pitanje vezano uz ulaz u ljetno kino, a ignorirali su nas i Nadbiskupija i gradonačelnik i privremena pročelnica Odjela za javne potrebe i društvene djelatnosti, odgovor na pitanje – iz kojih razloga će se u ljetno kino ulaziti sa sporednog ulaza pokraj Paunovićeve kuće, službeno nismo dobili.
Međutim, iz pouzdanih izvora doznali smo da zakupac zgrade Nadbiskupije navodno lokalnoj vlasti ne dopušta ulaz u ljetno kino s rive – glavnog ulaza jer mu Grad nije dopustio korištenje gradskog štekata ispred bivšeg "Velikog Mornara". Uz to, ljetno kino nema minimalne tehničke uvjete, odnosno sanitarne čvorove koji su sada u zakupu novog zakupca, već samo jedan zahod za glumce.
Međutim, novi zakupac Ante Ćaleta tvrdi da nije u svađi s Gradom.
– Evo, Gradu sam odnio duple ključeve glavnog ulaza i tu nema riječi ni o kakvoj svađi jer sam im i lani dopustio nesmetan prolaz. O štekatu još nisam razmišljao, a plan mi je od cijelog objekta napraviti hotel s dva kata i 22 sobe.
Zgrada je stara 250 godina i tu su nam najveći problem svi zaštićeni dijelovi, pa tako nijednu utičnicu struje ne možemo postaviti bez dozvole konzervatora – kazuje Ćaleta, koji uporno tvrdi da Gradu nije zabranio korištenje glavnog ulaza i sanitarnih čvorova koji spadaju pod prostor koji je on zakupio.
Hoće li se u ljetno kino ipak moći ulaziti s pravog ulaza i hoće li posjetitelji moći koristiti sanitarne čvorove, to možda doznamo jednog dana ako nam iz Grada stigne odgovor.
Međutim, u cijeloj ovoj priči oko unajmljivanja crkvenih kvadrata zanimljivo je da se Nadbiskupija već bila spremila potpisati predugovor o zakupu s Vinkom Žuljevićem Klicom, što je dugogodišnja makarska javna tajna. Međutim, kada su shvatili o kome je riječ, iz Nadbiskupije su naglo odustali od najma atraktivnog prostora.
Žuljević Klica je bio čest gost crne kronike, a ubijen je u Sesvetama prije osam godina, i to nakon nedjeljne mise. U zagrebačkim kuloarima spominjalo ga se uglavnom kao jednog od glavnih ljudi ubijenog Vjeke Sliška.
U Domovinskom ratu bio je pripadnik Hrvatske vojske, poslije i Hrvatskog vijeća obrane u BiH, te zapovjednik specijalne postrojbe "Garavi", koja je naknadno u Hercegovini priključena kažnjeničkoj bojni Mladena Naletilića Tute, s kojim je Klica imao vrlo blizak odnos. Klica je bio dragovoljac koji je dogurao do čina pukovnika, a u ratu je bio i teško ranjen – stao je na nagaznu minu i ostao bez potkoljenice.
Prijateljstvo sa Sliškom
Vinko Žuljević Klica bio je vlasnik prve zaštitarske tvrtke u BiH "Ad Matricem". U Zagreb dolazi u drugoj polovini 90-ih godina, gdje ga se povezivalo s reketaranjem, krijumčarenjem oružja i iznudama. Klica se i u Hrvatskoj nastavio baviti zaštitarskim poslom, te je preko sebi bliskih ljudi osnovao zaštitarske tvrtke poput "Ad Matricem" i "Bilić".
Iako službeno nije imao vlasničkih udjela, slovio je kao jedan od stvarnih suvlasnika u tvrtki "Bilić Erić Security", gdje je imao i formalnu savjetničku ulogu. Krajem 90-ih njegovo se ime sve više vezivalo uz grupaciju oko Vjeke Sliška. Klica svoje prijateljstvo sa Sliškom nije ni sporio ni krio.
Kada je prilikom pokušaja ubojstva Vjeke Sliška 1999. godine u centru Zagreba projektil iz zolje usmrtio nedužnog prolaznika Zorana Dominija, policija je privela pripadnike "zločinačke organizacije" na čijem je čelu bio Nikica Jelavić. Poslije su nadležni sudovi utvrdili kako nije bilo dokaza o postojanju takve zločinačke organizacije, a Jelavić je oslobođen i te i svih drugih optužbi, pa tako i umiješanosti u pokušaj likvidacije Vjeke Sliška, koji je međuvremenu ubijen 2001. godine nadomak Cvjetnog trga.
Krajem svibnja 2002. godine u kafiću "NBA" u "Chromosovu" tornju Vinko Žuljević ubio je Veselina Marinova. Zbog povijesti njihovih odnosa ovaj je slučaj tužiteljstvo tretiralo kao teško ubojstvo. No Klica je na kraju oslobođen optužbe jer je sud na temelju provedenih dokaza zaključio da je Klica pucao i usmrtio Marinova u nužnoj obrani.
